1. Opšte pojave. (Atmosferske promjene) Januar i februar 1938 bili su umjereno hladni i vlažni. Najniža temperatura u okolini Sarajeva u januaru bila je — 22 C° (2 januara), a u februaru — 10 C° (21 februar). Inače je u oba ta mjeseca bilo dosta sunčanih i toplih dana sa dnevnim temperaturama do 10° C. Dnevne temperature kretale su se od 0°—10° C, ali su noći redovno bile mnogo hladnije i češće sa temperaturama od — 5 do — 10 C°. Mart je bio vrlo povoljan, sunčan i topal sa dnevnim temperaturama od 10—15° C, ali su noći i u ovome mjesecu bile dosta hladne. Povoljno vrijeme u martu znatno je utjecalo na razvoj bilja, pa je potkraj mjeseca bila trava već ozelenila, ozimi usjevi (pšenica, zob i ječam) izgledali su zdravi i u dobrom porastu. U župnim položajima Sjeverne Bosne nisko drveće i grmlje: kao drijen, crni trn, kalina, počeli su cvjetati. U krajevima Donje Hercegovine, oko Mostara, još nešto ranije počele su cvjetati: kajsije, breskve, trešnje pa i ranke šljive. Ali u aprilu u cijeloj Bosni i Hercegovini ponovo je zahladnilo. Dnevne tem¬perature spale su na 4—5° C, a noćne su se kretale oko 0° C. Bilo je čak i u župnim predjelima Bos. Posavina temperatura ispod 0° C (noću između 8 i 9 aprila — 1° C). U svima predjelima Bosne, a naročito u srednjoj planinskoj Bosni i Gor¬njoj Hercegovini niske temperature obustavile su razvoj i flore i faune. Drveće koje je bilo već olistalo, zastalo je sa razvojem lista. Isto tako cvjetni pupovi kod voća, koji istom što se nijesu otvorili, ostali su u tom stadiju razvoja kroz cijeli april.U Sjevernoj Bosni bili su već ocvali u prvih 10 dana aprila trešnje, višnje, šljiva jabuka, kruška i orah. U Srednjoj Bosni bio je do toga vremena ocvao samo glog i crni trn, ostalo je voće mirovalo. Jara bijela žita samo su djelomično bila posijana, ali su se sporo razvijala. Kukuruz nije bio općenito posijan nigdje na terenu Bosne i Hercegovine sve do pive polovine aprila. Ali nije samo u flori nastao zastoj. I u fauni se je osjećala sporost. Kroz cijeli april viđale su se samo. i to sporadično, one vrste leptirova koje prezime kao razvijeni leptirovi i u proljeće izađu iz svojih skrovišta čim otopli. To su: Vanessa polvcliloros, Vanessa antiopa, Vanessa atalanta (vrste ricie), Gonopteryx Rhamni (žuti leptir) i Macroglossa scelatorum (golupka). Od ostalih insekata koji se pojave u najranije proljeće, upravo čim se razvije list, kao Pliilobiusi, Coccinellae (buba mare) malo ih se moglo primjetiti. Čak ni pčele ni ose nijesu se pojavljivale zbog hladnoće i vlage. Kao što ćemo kasnije vidjeti, ovo je imalo katastrofalne po¬sljedice po voće. Hladno i vlažno vrijeme trajalo je kroz cijeli april sve do 10 maja. Ni maj nije bio povoljan. Dnevna temperatura u prvoj polovini maja kretala se između 10—15° C, ali je u tom periodu bilo dana samo sa 5° C topline (5 maj). Noću između 4 i 5 maja pao je snijeg u visinskim predjelima, pa i u samom Sarajevu. Stoga je naglo zahladnilo. U drugoj polovini maja kretala se dnevna temperatura između 15—20° C. Osim toga u maju su padale hladne kiše. Od 24—26 maja padala je neprestano veoma jaka kiša u cijeloj Bosni koja je prouzrokovala poplave u donjem slivu rijeke Bosne. U dva presudna mjeseca za razvoj gajenoga bilja u našim predjelima u junu i julu, vremenske promjene bile su bitno različite. U sjevernim i zapadnim krajevima Bosne i u Hercegovini vrijeme je bilo pretežno suvo bez kiša, ali ne i toplo. U cijeloj Srednjoj Bosni u slivovima gornjeg i srednjeg toka Bosne i Vrbasa kao i u slivu Drine i Lima neprestano je padala kiša. U Srednjoj Bosni postoji narodna poslovica: »Kiša Bosnu nije izgladnila«. Ona je u ovoj godini na pomenutom terenu dobila svoje puno priznanje. Žita kao i ostale vrste gajenoga bilja počeli su se u Srednjoj Bosni razvijati dosta sporo ali povoljno. Zemljište. Pored lošeg vremena nije bolje bilo ni sa fizikalnim stanjem obra¬divog zemljišta. Neprestane i jake jesenske kiše u 1937 godini zbile Su oranicu kao da je preko nje prelazio valjak. Pa i one zemlje koje su bile preoran «e, da bi preko zime izntrzle, nijesu u proljeće imale povoljnu strukturu. Zima je prošla bez velikih snijegova i bez jakih mrazeva. Izostala su prema tome ona dva faktora, koja veoma blagotvorno utiču na fizikalno stanje zemlje. Stoga je proljetna ob »ada, naročito teških oranica bila skopčana s velikim trudom. Sve i kada su vrijedni težaci upotrebili pored pluga i valjak i drljaču, opet se zbijena i žilava brazda teško sit nila i miješala. Tako je sjeme bačeno u zemlju na dobru sreću. Posebne pojave Ozima pšenica dosta je dobro prezimila zimu. U koliko je bilo zabijane površine sa ovim žitom stajala je dosta dobro. Nije bilo šteta od mrazeva niti od snijegova. Samo u niskim položajima, gdje se zadržala voda, bilo je praznih mjesta, na kojima je voda pojela sjeme. Već početkom aprila izgledale su ozime pšenice svuda zdrave, sa svježim zele¬nilom i bujnim porastom. Ali je njezin razvoj zaustavila hladnoća ko ja je trajala kroz cijeli april sve do prve polovine maja. I u maju nije razvoj povoljan, tek polovinom juna počinju pšenične klasati. Uzima zob također je dobro prezimila iako je u porastu bila nešto slabija od ozime pšenice. Na zemljama koje su pjeskovite i lake bilo je izmrzavanja, u Sje¬vernoj Bosni: srezovi Gradačac, Brčko, Bijeljina i Derventa. U većini predjela Bosne i Hercegovine zob se sije kao jaro žito. S obzirom na nepovoljno vrijeme sjetve kao i nepovoljno proljeće jara zob je bila slabo razvijena sve do jula. Tek u tom mjesecu krenula je nabolje i dala povoljan prihod u slami kao i u zrnu. U visinskim predjelima oko Sarajeva bila je znatno oštećena od grada. Ozimi ječam prezimio je također dobro, ali je sve do polovine juna sporo i slabo napredovao. Inače poslije kiše 27 juna a još više poslije kiše 5 jula bujno su se razvijali i stabljika i klas. Planinski ječmovi koji su skoro isključivo jari ječmovi zaostali su mnogo u porastu. Zbog hladnoće u maju sjeme je vrlo dugo ležalo u zemlji i sporo klijalo. Isto tako hladan juni veoma je nepovoljno djelovao na porast jarog ječma, koji u nekim visinskim predjelima, oko Glamoča i Livna, ni u junu nije bio počeo klasati. Ozima raž, koju siju samo djelomično u Sjevernoj Bosni prnjavorski srez a pretežno u Gornjoj Hercegovini i u visinskim poljima Donje Hercegovine, prezimila je dosta dobro. Ali hladno vrijeme u aprilu i maju potpuno je zadržaje u razvoju tako, da je koncem maja jedva odskočila od zemlje. Mjestimično naročito na kamenoj i pjeskovitoj podlozi vide se guvna žutih strukova koji su izmrzli. Jara žita. Za jara žita počeli su zemljoradnici pripremati zemlju u toku mjeseca marta. Ove vrste žita zasijava pretežn o Srednja i Zapadna Bosna i Hercegovina. Sje¬verna Bosna ima od bijelih žita samo jaru zob. Zemlje su bile vrlo loše za obrađi¬vanje jer su bile zbijene i nijesu dovoljno izmrzle. Sijanje je počelo krajem marta, ali je prekinuto u prvoj polovini aprila zbog hladnoće koja je nastupila od početka aprila. Bojeći se, da u tom lošem vremenu ne prođe vrijeme sjetve, prionuli su težaci sa sjetvom i u drugoj polovini aprila posijali sa jarim žitima najveći dio preostale ziratne površine.U maju je bio razvoj spor zbog hladnoće. Kukuruz kao glavno žito Bosne i Hercegovine nije bilo moguće sijati kroz cijeli april zbog hladnog i nepovoljnog vremena. Njegova sjetva počela je pretežno tek poslije 6 maja i završena je istom prvih dana juna. Poslije velikih kiša 23 i 24 maja izlile su se mnoge rijeke i potoci i naročito u svojim donjim tokovima poplavile i uništile kukuruzna polja (u srezovima: Brčkom, Bijeljini, Gračanici, Doboju, Derventi i Gradačcu). Stoga je tamo obnovljeno sijanje od početka juna do njegove prve polovine. Štetne pojave, štetočine i bolesti na svima vrstama gajenog bilja a naročito na žitima Korov. Medu štetnim pojavama na gajenom bilju najčešća i najproširenija je pojava korov. Već ranijih godina od 1930—1934 ispitivali su saradnici Fitopatološkog zavoda pri Zemaljskom muzeju u Sarajevu korovnu floru na terenu Bosne i Hercegovine. Tada su samo u 18 srezova (pretežno u slivu rijeke Bosne a ponešto i Vrbasa) ustanovili 424 vrste raznih korovnih biljaka. Prema vrsti gajenog bilja, prema kakvoći zemljišta i klime pojavljuju se i razne vrste korova. U 1938 godini u jarim i ozimim žitima Srednje Bosne, gdje je bilo pretežno kišno vrijeme, prevlađivao je ovaj korov: Equiselum arvense (preslica), Ranunculus sardous, Sinapis arvensis (gorušica) naročito po Sarajevskom Polju, Cirsium arvense (osot), Staclns annua (čistac), Roripa silvestris, razne vrste Vida, Samhucus ebulus (avtovina), Cichorium intibus (konjogriz, vodopija), Mentha arvensis i druge vrste koje se skoro redovno i u svim žitima pojavljuju. U suvljim položajima i gdje nije bilo kiša širio se pretežno kao korov: Papaver rhoeas (divlji mak). U visinskim poljima Hercegovine nalazio sam ga u tolikoj množini u ječmu i raži, da su se cijele parcele crvenile od njegova cvijeta. Agrostemma githago (kukolj), Lolium temulentum (ljulj, vrat), Agropirum (Titricum) repens (pirika, troskot), Achillea mille- folium (kunića), Senecio rupestris (ramina) u velikoj množini po strništima visinskih polja Hercegovine isto tako Centaurea Cyanus (različak) od čijeg cvijeta su se plavile njive, Polygonum aviculare, Amarantus retrofiexus, Chenopodium album itd. Velika proširenost korova nanosi velike gubitke poljoprivredi Bosne i Herce¬govine. Kao ranijih godina tako su i ove godine usjevima nanosile štetu ptice: čavke, vrane (Corvus sp.) i vrapci (Passer sp.). Ove ptice stalni su pratioci zemljoradnikova rada: U proljeće one prate njegovo oranje i tu mu donekle čine uslugu kupeći iz zemlje insekte i njihove larve. Ali odmah zatim traže po posijanoj brazdi sjeme ili kod kukuruza mlade biljke, vade ih i jedu. 1 kasnije, kada se razvije plod, čine štete naročito kukuruzu. Jata njihova su na terenu Bosne velika i mnogobrojna. Česti i dosta štetni su bili gundelji (Melolontha vulgaris), ugarnici (Rhizotrogus solstitialis) i skočibube (Elateridae). Njihove larve podgrizaju korijenje žita i drugog gajenog bilja. Mjestimično u okolini Sarajeva, u bosanskoj Posavini, u visinskim poljima Zapadne Bosne i poljima Donje Hercegovine činili su osjetne štete. U tim poljima često sam viđao guvna sa bijelim i praznim klasjem, a kada sam pretraživao zemlju nalazio sam mnoštvo larvi gundelja. Na takva mjesta upućivala me je pojava mnogih krtičnjaka po površini zemlje. Čim bi primjetio u uskom prostoru mnogo krtorovina i tu pregledao teren našao bi larve ili ugarnika ili gundelja. Osim na žita larve skočibuba u narodu poznate pod nazivom žig napadaju na djetelišta i krompirišta. Od bolesti koje oštećavaju pojedine vrste gajenoga bilja, a naročito žita, naj¬više su proširene snijeti i to danas daleko više prašne snijeti gare (Ustilago sp.) nego tvrde snijeti glavnice. U ovoj godini pored svega toga što je bila kišna i vlažna nije bila česta ni jedna ni druga vrsta snijeti. To ne treba svoditi na upotrebu sredstava za njihovo suzbijanje. Naprotiv garu ne suzbijaju zemljoradnici na terenu Bosne još nikakvim sredstvima. Protiv glavnice upotrebljavaju skoro svuda plavi kamen, a u novije vri¬jeme u naprednijim predjelima bosanske Posavine i u okolini Sarajeva, služe se i raznim preparatima žive: Porzol, Tilantin, Uspulun. Uzrok slabijoj pojavi snijeti u ovoj godini leži u abnormalnim vremenskim pojavama. Mart je bio veoma povoljan za razvoj gljivica, jer su se dnevne temperature u martu skoro približavale optimumu klijanja gljivica snijeti (24° C).2) Mnoge su spore isklijale, ali je ta klica kasnije bila uništena naglim i velikim padom temperature u aprilu. Ovo je može naročito primjeniti na klijanje spora tvrde pšenične snijeti i gare na zobi, gdje infekcija gajene biljke nastaje u doba razvoja klice, prije nego izbije iz zemlje. Šta više ja očekujem da će u idućoj godini biti slaba pojava gare (Ustilago) na pšenici, zobi i ječmu u onim predjelima, gdje su bile jake i česte kiše za vrijeme cvatnje žita, jer su jake kiše sapirale garu sa snijetijivih klasova i tako sprečavale infekciju cvijeta kod pomenutih vrsta žita. Od drugih opštih pojava parazitskih gljiv ica na gajenotn bilju spominjem po¬javu rđe (Uredineae) na žitima i na leguminozama. Ali ni ona nije u ovoj godini bila tako proširena kao ranijih godina na pr. 1929, 1932, 1933 i 1936. Isto tako po¬java pepelnica (Erisiphae) na leguminozama, na lozi, na ružama pojavljivala se mjestimično, ali nije imala opštu proširenost. Štetočine i bolesti koje su činile štete pojedinim vrstama žita Na pšenicama štetočine: pšenična muha (Chlorops taeniopus) u okolini Sarajeva; [livac (Anisoplia villosa Goeze) u okolini Mostara, Prozora (Rama), Konjica; Anisoplia segetum u okolini Višegrada; Limothrips cerealium Hal (žitni listonošac) u okolini Modriče, Šamca, Doboja, Sarajeva; Lema cyanella L. u okolini Visokog; lisne uši (Macrosiphum cereale Kalt.) dosta česte svuda na terenu Bosne. Na pšenici bolesti: tvrda snijet — glavnica (Tiletia triticina) u visinskim predje¬lima oko Sarajeva, oko Livna i Glamoča; prašna snijet (Ustilago tritici) u manjoj mjeri ali posvuda na terenu Bosne i Hercegovine; žuta rđa (Puccinia glumarum) oko Modriče. Na raži štetočine: Mlad ražev usjev oštećivale su larve gundelja i ugarnika u visinskim poljima oko Mostara i Nevesinja; rutava buba (Tropinota hirta Poda) u srezu mostarskom i konjičkom, Limothrips cerealium u istom srezu, lisne stjenice Dolycoris baccarum i Graphosoma lineatum Mostar. Napad stjenica bio je sporadičan i bez vidne štete. Na raži bolesti: raževa glavnica Claviceps purpurea u visinskim poljima oko Mostara i Nevesinja dosta česta u istim visinskim predjelima često sam nalazio bijele prazne klasove nastale zbog suše za vrijeme klasanja. Na ječmu štetočine: larve gundelja (Melolontha vulgaris) i ugarnika (Rhizo- trogus solstitialis) u prilično jakom napadu u visinskim poljima oko Mostara i Duvna. Pivac (Anisoplia villosa) u okolini Livna i Glamoča, Konjica i Prozora. U okolini Mostara već nekolike godine, pa i ove, pojavljuje se na klasu grinja Trombidium holosericeum. Pojava njezina nije neobična na travama i žitima. Ali kada se pojavi u velikoj množini, onda prelazi pri žetvi na ljude i izaziva kod njih svrab. (Ta pojava bila je naročito jaka 1935 god.). Lisni popci (Triecphora mactata) u okolini Konjica. Na ječmu bolesti: Gola ječmena snijet (Ustilago nuda) i tvrda ječmena snijet (Ustilago hordei) sporadično oko Prozora i u visinskim poljima Zapadne Bosne. Na zobi štetočine: ličinke skočibuba (Agriotes sp.) u predjelima Bosanske Po¬savine na mladim biljkama; Lema melanopus na oglednim parcelama Fitopatološkog zavoda u Sarajevu. Goli puž (Agriolimax agrestis L.) na istim parcelama. Na zobi bolesti: gara (L'stilago avenac) .-nula po Bosni iako u manjoj mjeri, pepelnica na listu (Ervsiphe graminis DC.) u Modrici; u okolini Doboja u maloj mjeri napad crne rde (Puccinia graminis). Na kukuruzu štetočine: gusjenice žitne sovice Agrotis segetum u predje¬lima Sjeverne Bosne napadale su mlade stabljike i pregrizale ih; kukuruzni crv fPirausta nubilalis) u okolini Sarajeva (ovog štetočine ima svuda u Bosni); veoma jak napad lisnih ušiju Tetraneura ulrni Deg. u kukuruznim poljima Sjeverne Bosne. Na kukuruzu bolesti: gara (kile — Ustilago maydis) česta svuda u kukuruznim poljima Bosne. Kukuruz je u toku ove godme na mnogim mjestima oštećen od grada. Štetočine i bolesti na povrću Zbog hladnog i vlažnog proljeća povrće se razvijalo vrlo sporo. Kroz cijeli april dolazile su vrlo male količine novog, svježeg povrća na naša tržišta i to samo: špinat, salata (glavičasta), djelomično grašak i mladi krompir. Tek pod kraj aprila počeo je dolaziti na sarajevski trg u većoj mjeri mladi grašak i krompir. Korjenastog povrća (mrkve, celera, peršuna) nije bilo ni u maju. Grašak — (Pisum sativum) — štetočine: veoma jak napad lisnih ušiju: Macro- siphum piši Kalt. i Aphis papaveris u okolini Mostara, Konjica i drugdje. Po mladim mahunama često sam viđao bijele suve pjege nastale od sisanja stjenica: Eurydema ornata, Nezara viridula i Codophila varia — Mostar, Čapljina, Sarajevo. Od bolesti zapazio sam graškovu rđu — Uromyces piši DBy — Sarajevo i Asco- chyta piši na mahunama iz Hercegovine. Grah — (Pliaesolus vulgaris) — štetočine: na listu lisne uši Aphis papaveris Mostar, Sarajevo, Modriča; i poljski puž — Agriolimax agrestis u okolini Sarajeva; na mahunama lisne vaši: Aphis papaveris-, stjenice Eurydema ornata — provenienca Hercegovina. Bolesti: velike mrlje poput opeklina nastale od gljivice: Gloeosporium Linde- muthianum vrlo česta pojava naročito na mahunama u avgustu Sarajevo. Zeljasto povrće: kupus, kelj, karfiol, napadao je buvač — Phyloterta nemorum L. u okolini Mostara i Sarajeva; poljski puž Agriolimax agrestis; gusjenice: Mamestra brassicae — Pazarić—Konjic; kupusna pipa — Ceutorrhvnchus sulcicollis — na kupusu oko llidže i Sarajeva. Bolesti na listu kupusa Erysiphe communis u okolini Doboja i Modriče; kupusna kila (na korijenu) Plasmodiophora brassicae u Koševi kod Sarajeva. Često sam za¬pazio prorašćanje stabljike kod kupusa i kelja naročito na jakim zemljama. Krastavice i bundeve imale su na lišću veoma mnogo lisnih ušiju Aphis papa¬veris — Mostar, Čapljina; u okolini Modriče i Samca slab napad Erysiphe communis. Krompir — štetočine: lisne uši na lišću Mvzoides dianthi na poljima oko llidže — Sarajeva i u Sarajevu; lisne stjenice: Eurydema ornata i E. festiva, Mostar, Konjic; ličinke hrušta i ugarnika oštećivale su gomolje po visinskim poljima Herce¬govine i Zapadne Bosne. Krompir bolesti: maća (Phytophtora infestans DBy) u visinskim poljima Zapadne Bosne (Glamoč, Livno) u istim predjelima tičenje izbijanje malih novih gomolja iz jačih i krupnijih. Pojava česta ako poslije duže suše nastupi kišno i vlažno vrijeme. Suha trulež — Fusarium solani — Pazarić—Sarajevo. Gajenje krumpira je naročitu prošireno u visinskim predjelima Zapadne Busu. i Hercegovine. U tim predjelima rijetke su bolesti na krompiru kao maca, trulež, bolesti srčike i dr., jer se krompir gaji pretežno u suvim, pjeskovitim ili kamenitim zemljama. U tim predjelima on najviše strada od poznih proljetnih mrazeva ili od velike suše u toku ljeta. Na korjenastom povrću: mrkvi, celeru, peršunu često sam opažao gomoljaste izrasline u kojima se nalaze veoma sitni crvići nematoda Heterodera radicicola. Inače na ovom korijenju su bile česte pojave prskanja tkiva i dubokih procjepa u mesu, zbog prevelike vlage u zemlji; na rotkvicama koje potječu iz okoline sarajevske ustanovio sam crviće muhe Anthomyia radicum. Bolesti i štetočine industriskog bilja Uljana repica napadana je od buvača — Psylliodes chrysocephala i repičinog sjajnika — Meligethes aeneus — u okolini Samca, Brčkog i Bijeljine, ali prilično slabo i kasno. Gusjenica repine lisne ose — Athalia spinarum Fb. napadala je list u okolini Bijeljine. U istom kraju bilo je po nešto i gusjenice repičinog moljca — Evergestis extimalis. Duvan sam samo letimično pregledao u okolini Mostara, gdje je kao i obično mnogo štete činila mladom duvanu gusjenica žitne sovice »kučka« — Agrotis segetum, i mrmak medo Gryllotalpa uvlgaris i ponešto Thrips communis (tbrips tabaci). Iz okoline Mostara dobio sam također mlad duvanski rasad napadnut od glji¬vice Pythium Debaryanum Hesse. Iz jednog monopolskog magacina poslate patke suvog udenjčenog duvanskog lista bile su napadnute od gusjenice duvanskog moljca — Ephestia elutella. Djetelinu crvenu napadala je najčešće vilina košića — Cuscuta Epithymum (trifolii). Ovaj parazit proširen je svuda, gdjegod se gaji djetelina. Zatim je na gla¬vicama u sjemenu bio čest štetočina Apion assimile čije male (1.5—2 mm) ali debele larve uništavaju sjeme. Na jednom djetelištu u Modriči (srez gradačački) našao sam larve vrste bubamare: Subcoccinella 24-punctata. Larve su jajolike i potpuno obrasle dlakavim bodljama. One obrste list tako da ostanu samo rebra od lista. Mjestimično sam na lišću opažao u Sarajevskom Polju napad rde — Uromyces trifolii Led. Bolesti i štetočine voćaka i voća. Šljiva. U godini 1938 šljiva je najviše stradala od nepovoljna vremena. Već jesen 1937 godine nije bila povoljna za njezin razvoj. Topla a mnogo vlažna jesen natjerala je mlade, a naročito mnogo suncu izložene šljivike, da rano odbace stari list i da potjeraju nove ljetoraste, nov list pa i cvat. Proljeće 1938 bilo je još nepovoljni je za razvoj šljive. Toplo i ugodno vrijeme u martu pobudilo je šljivu, da počne rano raditi. U sjevernim predjelima Bosne, gdje se nalazi naš glavni šljivski rejon, već koncem marta sve je bilo na ovoj voćki najedralo i toliko krenulo naprijed, da je istovremeno počeo da se razvija list i cvat. U vremenu od 5—15 aprila u svim šljiv- skini srazovima Sjeverne Bosne: Bijeljini, Brčkom, Gradačcu, Gračanici, Zvorniku, Tuzli, Maglaju, Tešnju, Teslicu, Doboju, Derventi, Prnjavoru, Prijedoru, Dubici i Gradiškoj cvijet se potpuno otvorio. Bili su veoma povoljni izgledi za dobar rod. Ali tada je nastupilo veoma hladno vrijeme sa temperaturama koje su se kretale od 1—5 C. Tako je potrajalo sve do kraja aprila. Kroz cijeli taj vremenski period cvijet je bio otvoren. Početkom maja počeo je cvat u masi da opada i opao je u kratkom vremenu potpuno, najvećim dijelom bez zametka ploda. Tako je u svima pomenutim srezovima šljiva već početkom proljeća završila svoju fruktifikaciju. Drukčije je stanje bilo u brdskim predjelima pomenutih srezova Sjeverne Bosne. U visinama iznad 300 m nastao je zastoj u razvoju cvijeta; cvijet je ostao polu¬otvoren ili se potpuno zatvorio. Tako se barem djelomično sačuvao i oplodio pa je u tim predjelima bilo ponešto roda. U svima srezovima Srednje i Južne Bosne, koji ne spadaju u glavni šljivski rejon, ali u kojima se svuda gaji šljiva, sve do 1000 m nadmorske visine, prilike su bile posve drukčije. Tu je početkom aprila najprije počeo kretati list, dok je cvijet još bio u pupu. Hladno vrijeme zadržalo je kroz cijeli april ne samo razvoj lista nego i razvoj cvata. Tek pod kraj aprila počeo je jače da se razvija list a prvih dana maja počeo se otvarati i cvijet. On se razvijao lagano ali sigurno, normalno se oplodio pa je rod šljive bio povoljan u svim predjelima srednjeg i gornjeg sliva Bosne, Vrbasa, Drine, Lima i Neretve. Količina šljivskog roda tih predjela ne iznosi ni jednu trećinu što ga daje glavni šljivski rejon Sjeverne Bosne, ali za narodnu pri¬vredu Srednje Bosne nije beznačajan. Interesantno je da se istakne i zabilježi da ni štetočine ni bolesti u toku ove godine, iako je ona bila mnogo vlažna i hladna, nijesu bili na šljivi ni česti ni teški. Kolikogod je nepovoljno vrijeme ometalo vegetaciju voćaka, tako isto je ometalo razvoj insekata i gljivica. Ja pripisujem slaboj ili veoma rijetkoj pojavi insekata, naročito pčela, osa i leptirova, da je u Sjevernoj Bosni cvijet ostao neoploden. Isto tako pripisujem hladnom vremenu u aprilu, da je izostalo klijanje gljivica i da se nijesu mogle razviti ni kasnije, u maju i junu, kada je nastupilo povoljnije vrijeme. Štetočine. Kao opšte štetočine šljive, koji se pojavljuju svuda, gdje se u Bosni gaji šljiva, valja spomenuti i u ovoj godini: sipce ili potkornjake — Eccoptogaster pruni Ratz. — veliki potkornjak i Eccoptogaster rugulosus Ratz. mali potkornjak. I jedan i drugi nalaze se često na istom stablu. Njihova pojava je u toliko češća i jača u koliko je njega šljive slabija, a naročito su česti ondje, gdje su nepovoljni uslovi za razvoj šljivovih stabala, a pored toga i slaba njega. Njima se često pridruži i Anisander dispar, koji već znatno oslabljeno stablo napada i njegovo drvo dublje buši. Nađen je u ovoj godini u Modriči, Doboju, Vlasenici i okolini Sarajeva. Šljivina osa Hoplocampa fulvicornis pojavljivala se u ovoj godini veoma slabo. Isto tako slabo sam viđao i drugog, inače čestog, štetočinu plodova šljivinog savijača Grapholita funebrana. 1 PhHobius oblongus, koji je redovan štetočina na listu, bio je vrlo rijedak u proljeće. Od gusjenica opazio sam u Sarajevu i njegovoj okolini jabučnog moljca Hyponomeuta malinella, ali on se pojavio dosta kasno i nanio je malu štetu. Velike kiše u junu mnogo su mu smetale u razvoju i radu. Na nekim stablima oko Goražda, Foče i Sarajeva opažao sam na listu napad grinje — Eriopbyes similis i E. padi. isto Lako opažao sam u šljivicima oko Sarajeva, Visokog, Fuji tiče. Iia k« Foče i Čajniča da ima još ponešto sočne-štitaste uši Lecanium corni Bh. Na svima šljivicima koje sam pregledao u predjelima Srednje Bosne bio je veoma jak napad lisnih ušiju, — Anuraphis aphis primi Reaum. Koch. Pored sve velike vlage i pri¬lične hladnoće, koje su vladale u toku ljeta, uši su se ipak mnogo množile. Na osnovu mojih dugogodišnjih opažanja ljetne suše uvijek su nepovoljnije po uši nego kiše. (Napominjem da u mnogobrojnoj literaturi o lisnim ušima nijesu po pitanju atmo¬sferskih upliva na njihov razvoj i život jednaka mišljenja). Od bolesti na šljivi u toku ove godine ponajčešće opažao sam rogač (Taphrina pruni). On se pojavljivao naročito jako u visinskim položajima iznad 500 do 900 m; gdje za razvoj šljive inače nijesu povoljni uslovi. Veoma rijetko nalazio sam maču ili klju — (Polystigma rubnim) — koja se skoro redovno pojavljuje u našim šlji¬vicima u julu i avgustu, naročito ako su ovi mjeseci vlažni. Isto tako rijetke su bile i druge bolesne pojave nastale od gljivica kao čađave kraste — Fusicladium i trulež — Monilia fructigena. Neznatnu pojavu bolesti nastalih od gljivica ja svodim na ne¬povoljne vremenske prilike u ranom proljeću. Vlažna hladnoća u aprilu uništila je sve klice gljivica, koje je bilo izmamilo toplo vrijeme u martu. Jabuci, kao i šljivi, najveće štete nanijelo je nepovoljno proljeće. U Sjevernoj Bosni ocvala je jabuka već u prvoj polovini aprila, ali je najveći dio cvata neoplođen opao. U predjelima Sjeverne Bosne rod je bio veoma slab. U Srednjoj i Južnoj Bosni cvatnja jabuke bila je tek u maju, s toga je cvat oplođen i očuvan. U ovim kraje¬vima rod jabuke bio je povoljan ali ne najbolji. U toku ljeta plod je mnogo opadao. Od štetočina malo se javljalo onih redovnih kao što su: jabučna cvjetna pipa (Anthonomus pomor um) — jabučni moljac (Hyponomeuta malinella), Phyllobius — vrste i Psylla mali. Njih sam u ovoj godini nalazio vrlo rijetko u okolini Sarajeva kao i drugim predjelima Bosne. Jače su napadale jabuku lisne uši — Aphis mali (Doralis pomi de Geer) — u okolini Travnika, Sarajeva, Goražda i Foče, a po svoj prilici i u ostalim predjelima, koje nijesam proputovao. Krvavu uš (Eriosoma lanigerum Hausm.) našao sam na domaćim kao i na stranim vrstama jabuke (engl. parmenki, kanadki i grafenštajnu) u okolini Sarajeva (Blažuj, Pazarić), Travnika i Zvornika. I ova vrsta uši proširena je inače svuda po Bosni. Štitaste uši — Lecanium corni Bh. i Lepidosaphes ulmi nalazio sam mjestimično oko Sarajeva. Lepidosaphes sam našao u rasadnicima na mladim jabučnim kalemima Modriča, Konjic, Butmir. Isto tako često sam viđao napad sipca — potkornjaka: Eccoptogaster mali u jabučnim voćnjacima oko Goražda i Foče. Kao štetočina jabuka (plodova) svuda je proširen jabukov savijač — (Carpocapsa pomonella). On spada svakako medu naše najproširenije i najteže štetočine jabuka, koji ne prouzrokuje samo crvljivost plodova i njihovo ranije opadanje, nego otvara put truleži plodova na stablu i u voćnim ostavama (spremištima). Od bolesti, u ovoj godini, bilo je vrlo malo napada. Veoma rijetko sam viđao kraste na listu i plodu (Fusicladium dendr'Picum). Nije ih bilo čak ni na divljim jabu¬kama, koje su inače pune krastavog lišća i plodova. Isto tako bilo je malo truleži od gljivice Monilia. U okolini Sarajeva zapazio sam u Nahorevu i Blažu ju na listu jabučnu lužinu (Podosphaera leucotricha) i rak rane sa gljivicom Nectria galligena. Kruška (Pirus communis) stradala je od nepovoljna vremena na isti način kao i jabuka. U predjelima Sjeverne Bosne cvat je najvećim dijelom rano opao. U Sred¬njoj Bosni (naročito istočni dio) evala je tek od 1—10 maja, ali cvat nije bio obilat naročito kod plemenitih vrsta. U tim predjelima kruške ima daleko manje nego jabuke. Od štetočina na ranim domaćim kruškama t. zv. »rankama« našao sam na materijalu što dolazi na trg u Sarajevo crviće kruškine muve (Contarinia pirivora). Istog štetočinu našao sam i u okolini Travnika. Psvlla pirisuga (kruškin buvač) viđao sam na mladicama piemenitm vrsta u okolini Sarajeva, Foče i Modriče. U voćnom rasadniku u Kladnju, prema obavijesti, činio je štetu Rhvnchites coeru'eus Dey i na istom mjestu na mladicama Epidiaspis hetulae. U okolini Modriče opažao sam na nekim plemenitim vrstama kruške smotano lišće kao djelo lozinog zavijača (Byctiscus hetulae). Larve crne trešnjine ose — Eriocampoides limacina našao sam na krušci kod Vlasenice. U plo¬dovima što su doneseni na sarajevski trg bila je veoma česta larva jabučnog savijača — Carpocapsa pomonella L. Kajsija i breskva. Obje vrste voćaka stradale su mnogo od nepovoljna vremena. U toku proljeća na mnogim mjestima sušile su se cijele grane: Sarajevo, Ilidža, Goražde, Modriča i dr. Od štetočina sam najčešće viđao lisne uši: Hyalopterus pruni (na kajsiji i breskvi) i Phorodon (Myzus) persicae Sulzer (M. dianthi Schrk.) na breskvi — Sarajevo—Derventa, Doboj, Konjic i dr. Na istim mjestima a i drugđe viđao sam napad potkornjaka Eccoptogaster primi. Od bolesti najviše sam viđao kovrčenje lista kod breskve Taphrina deformans okolina Sarajeva, Modriče, Doboja, Zenice i sačmenu bolest lista Clasterosporium carpophilum ali kasno pod kraj ljeta. Trešnja je u ovoj godini prošla dosta dobro. U župnim položajima oko Mostara, Stoca i Konjica ona je rano ocvala i rano prispjela. U Sarajevo su počele dolaziti prve trešnje iz Mostara već u drugoj polovini maja. U drugim predjelima naročito u dolini Neretvice (Ostrožac, Seonica, Trešnjevica i dr.) i u Podrinju (Foča, Goražde, Višegrad), gdje u visinskim položajima, od 400 do 800 m nadmorske visine, uspije¬vaju odlične vrste trešanja, one su zbog nepovoljna vremena okasnile sa cvatnjom, ali su zato dale dobar rod u junu i julu. Od štetočina najviše su je napadale lisne uši — crna trešnjina lisna uš (Myzus cerasi L.) — svuda — zatim larve crne trešnjine ose — Eriocampoides limacina i na plodovima larve trešnjine muve — Rhagoletis cerasi. Plodovi što su dolazili na sara¬jevski trg u toku jula iz Podrinja (Foča i Goražde) bili su jako crvljivi. List je napala gljivica Clasterosporium carpophilum ali u kasno ljeto. Višnju su ponajčešće napadale lisne uši. U jednoj bašči u Sarajevu bio je tako jak napad Myzus cerasi, crne trešnjine vaši, da su plodovi venuli. Orasi i lješnici su stradali od mraza u visinskim položajima. U nižim, župnim položajima, Podrinje i Rama, orasi su dobro rodili. Od štetočina primjetio sam na plodovima Iješnika larvu lješnikove pipe Balaninus nucum — Konjic, Rama, a na plodovima oraha larvu Carpocapsa (sp?) Na lišću oraha bradavice od grinje Eriophyes tristriatus var. erineus. Na lozi sam primjetio u okolini Mostara kasno pod kraj avgusta mjesti¬mično jak napad peronospore (Plasmopara viticola). Ona je zahvatila ne samo list, nego i grozdove. Šteta od toga napada nije bila opasna toliko po dalji razvoj samog grožđa, koje je već bilo zrelo, koliko po razvoj samoga čokota.