Ima tome već nekoliko mjeseci: probudim se ujutro i prvo odaberem boju dana; onako nasumično, prvu koja mi padne na prazan um. Potom popijem čašu tople vode obogaćene kašikom sirćeta od divljih jabuka na prazan stomak. Jutros sam odabrala boju senfa. Ne cijeli registar zelenih ili žutih tonova, već samo onaj prijelaz između dvije boje za koji ne možeš tvrditi niti da je zeleno niti žuto. To je koloritna zona sumraka kao što je sabah ili akšam: niti je dan niti je noć, nego je to. Oči koje traže .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.