Bila su dobra vremena dok smo ih tajno voljeli, dok smo svaku riječ iz njihovih usta pili. I zamišljali ih kako Poljinama, Bakincima, Barama... sami idu. Lica im blijeda a tanak im šlajpek. Noći u (k)radu a dani u snu. Djeca im sama, bez njih, danima u tamnoj sobi za klavirom, dive se beskrajno čudesnim zvucima njihove mlade siromašne duše. I dok oni mukotrpno rade i snuju svoju budućnost a našu sadašnjost, mi dignemo sve četiri u zrak na nekoj jadranskoj plaži, dajući svoj kretenski doprinos ra .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.