Trajao je filmski festival, a Halid Bešlic pjevao je pred punim Narodnim pozorištem. Ispracen pljeskom oduševljenja sarajevske kulturne elite, režisera, glumaca i konceptualnih umjetnika, znamenitih pisaca i novinara od ukusa, pjevac je nekoliko puta izlazio na naklon. Bis, nažalost, nije bio predviden. Te noci, sjecam se, ježila mi se koža, što od njegovog glasa, a što zato jer sam osjecao ponos, tipican refleks zavicajaca, pred gostima iz Beograda, Ljubljane i Zagreba, koji su takoder pljeskal .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.