Gradine, gromile i druge starine u okolici Livna

GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA,

Gradine, gromile i druge starine u okolici Livna

Autori:

Okolica Livna bila je dobro zaštićena mnogim utvrdama u prehistorijsko doba. One su bile poredane po okrajcima Livanjskog polja, da brane od neprijatelja to plodno i stokom bogato polje, koje leži oko 800 met. nad morem a prostire se preko 60 km u dužinu. Te su utvrde samo pobrojane u raspravici V.Čurćića: Arheološke bilješke iz livanjskog kotara (Glasnik Zem. muzeja god. 1909, str. 169 do 170). Ja sam ili ljeti god. 1930 i 1931 obišao i premjerio pa donosim ovdje njihov opis s priloženom karticom i skicama. One su poredane po nalazištima, jerbo malo koja od njih ima svoje posebno ime. a)GRADINE 1. »Gradac« iznad Kasalova gaja. Ovo je najbliža utvrda Livnu iz prehistor. doba. To je nasuta gradina u obliku polukružnice, koja se strmenitim stijenama spušta prema jugu, gdje je podignuta fabrika cementa i samostan u Gorici, koji se odozgor dobro vide. Sva je gradina samo jedan velik nasip, koji je najviše uzdignut na sjevernoj strani. Rukom radenih fragmenata od glinenih lonaca nade se samo malo; mnogo više ima odlomaka i cigle iz rimskog doba. Prema tome postojala je ova gradina u prehistorijsko doba, ali su ju kasnije Rimljani preudesili prema svojim potrebama (dimenzije v. na sk. 1). 2. Veliki Kablić i Suhača. Selo Kablić leži 5-6 km sjeverozapadno od Livna na okrajku polja. Nešto bliže Livnu je Suhača, gotovo spojena s Kablićem. Iznad tih sela vidi se nasuta gradina (kota 936) s malo fragmenata glinenog posuda iz prehistorijskog a mnogo više iz rimskog doba. Ona se spušta vrlo strmenito od sjevera prema jugu. Stoga nije bilo od potrebe da se na toj strani podiže nasip, jerbo su okomite stijene najbolje služile za obranu. Na istočnoj strani silazi brdo do potoka Brine,koji nadode samo iza velikih kiša. Najslabija obrana bila je na sjevernoj strani, gdje je osim nasipa podignut suhozid. Po gradini ima- mnogo pržine, maltera i komadića od rimske cigle, kojima su Rimljani utvrđivali zidove. Na 5-8 met. visokom nasipu našao sam odlomak zarđalog željeznog nožića,koji bi mogao potjecati iz rimskog doba.Pod gradinom ima 5-6 gromila. Oblik i dimenzije ove gradine v. na skici 2. U Suhači se je našlo rimskih natpisa i 1 rimska grobnica. Na jednoj terasi sjeverno od sela ima jedna poveća gromila, koju narod zove Malom gradinom. Na toj gromili ima mnogo rukom rađenih gl. fragmenata. Sjeverno odatle ima još jedna, malo manja gromila s udubinom na vrhu. Čini se da je ova već davno prekopana. 3. Gradina na »Begovači«. Ova se gradina stere između Livna i Potočana, južno od ceste kod Sučića hana, kota 897. Pravog nasipa nema, barem se ne može raspoznati od silnog kamenja nekadašnjeg suhozida, koji je danas sav porušen, ali se vidi da je bio na nekim mjestima do 10 m visok. Prema jugu se je spuštala strmenito. Bila je trajno nasta¬njena u prehistorijsko doba, jer se nalazi dosta odlomaka od glinenog posuda iz tih vremena. U gradini ima po koja što veća što manja udubina od raskopanih grornila, a jasno se razabire ulaz i izlaz iz gradine. Njezin oblik i dimenzije v. na sk. I ovdje teče pod gradinom potok Brinu, koji nađode iza jakih kiša. Na jugozapadu ove gradine poznata je otprije t. zv. Zlatna grornila, koja je davno prekopana pa usljed toga izgubila svoj prvašnji oblik; danas se ovdje vadi kamen za cestu. Mala grornila je već raskopana. Ona nije daleko od »Zlatne gromile« a oblika je okrugla. 4. Gradina na Klačinama. Kod 9. km ceste iz Livna u Šujicu (kota 1191 na specijalkarti) prostire se od istoka prema zapadu nasuta gradina s 20-25 met. visokim nasipom na istočnoj strani i mnogo rukom radenih glinenih odlomaka, medu kojima se nade i po koji komad s ornamentom, koji je utisnut nekakvom alatkom, a dobro je pečen pa bi se mogao svrstati u srednji vijek. Suhozida ova gradina nema, jerbo ju na sjeveru i zapadu štite strmenite stijene, a nasip se strmenito spušta niz humak, na kojem je podignuta ova mala gradina (d. 66 m, š. 35 m). U maju g. 1936 našao je ovdje g. Anto N. Tadić i željezni kelt, koji je da¬rovao našem muzeju. Ovo je šesti primjerak te vrste u našoj Prehistor. zbirci (v. Glasnik za god. 1931, str. 16). 5. Marića gradina. Uz cestu Livno-Grahovo leži malo selo Žirović, koje pripada općini Priluci. 70—80 met. iznad toga sela na sjevernoj strani podignuta je ova gradina u obliku elipse (kota 894). Opasana je suhozidom osim na južnoj strani, gdje se spušta strme¬nito, pa nije bilo potrebito da se podiže zid. Ali sa zapadne strane podignut je dvostruki zid s malterom u temelju, a iza njega ima nekoliko neobičnih fortifikatornih naprava, koje se nepravilno redaju od sjevera do ulaza na jugu. Po svoj prilici su to nado¬gradnje kasnijih vremena, koje su izvršene, kad se je pokazala potreba boljeg utvr¬đivanja na toj strani. Iza tih naprava ima mnogo još netaknutih gromila.Na južnoj strani ima dosta rukom radenih glinenih fragmenata a medu njima jedan 3,6 met. debeo odlomak zemljane, dobro pečene zdjele sa nekoliko utisnutih ureza odozgor, koji bez sumnje potječe iz srednjeg vijeka. Prema tome bila je ova gradina trajno nastanjena. Dimenzije v. na sk. 4. 6. Gradina u Vašarovinama. Ona je zapravo rimska, ali je postojala i u prehistorijsko doba, jer ima mnogo rukom radenih fragmenata. Prema istoku i sjeveru spušta se strmenito a ima oblik polukružnice. Na sjevernoj strani podignut je zid s malterom. Spolja je podzida tako slaba da se jedva zapaža. Nasip je dugačak oko 180 met. (sk. 5). Od predmeta iz prehistorijskog doba, što ih je ovdje god. 1913 našao Dr. Jozo Petrović i darovao našem muzeju, vrijedno je da se spomenu: 1 željezno koplje (d. 11 cm) i 1 spiralna fibula od bronca (d. 5.5 cm, pr. spirale = 2.4 cm). 7.Dvije gradine kod Lipe (u opć. Prolog). U prehistorijsko doba podignute su ovdje 2 nasute gradine iznad sela, udaljene oko 800 met. jedna od druge (tab. I, si. I). U njima su nađeni ovi predmeti: 1 plosnata bakrena sjekirica (d. 7.9 cm, š. oštrice = 4.4 cm); 1 br. kolutić u obliku dječje narukvice (pr. 1.8 cm) i 2 spiralna prstena o«I bronca (pr. 2.4 i 2.7 cm). Sva tri predmeta darovao je Zemaljskom muzeju g. Auto N. Tađić iz Livna (u manu g. 1028). Zapadna gradina (kota 743) poznata je u narodu pod imenom Andelića gr. Ona ima oblik ovalan, spušta se prema jugu i zapadu u poveliku vrtaču strmenito a prema istoku postepeno. Na sjeveru joj je pojačana obrana vanjskim zidom (v. sk. 6a). Rukom radenih glinenih fragmenata ima ovdje malo. Visina sjeveroist. nasipa3-4 m sjeverozap.20-25 m „ jugoistoč. Gotovo isto toliko. Istočna ili »Kneževa« gradina (kota 758) ima oblik nepravilna četverokuta, mnogo rukom radenih glinenih odlomaka i pečene zemlje naročito na zapadnoj strani, na kojoj se i spušta najstrmenitije. U ovoj gradini se vide dvije netaknute gromile na uglovima. Na južnoj strani, na najvišem unutarnjem nasipu ima na vrhu jedna udu¬bina s pr. od 7 met., kojoj se svrha ne da protumačiti. Izvana je podignut nasip na južnoj stranj do znatne visine (20-25 m), dok je na sjevernoj strani samo oko 10 m visok (sk. 6 b). Ostale dimenzije ovih dviju gradina v. na sk. 6 a i 6 b. U selu Lipi nađene su još ruševine rimske zgrade i zidana grobnica iz rimskog doba s nadgrobnom pločom (2 figure i natpis), koja je prenesena u čukličku crkvu. 8.Gradina više sela Orguz sastoji se od tri 10—15 met. visoka nasipa, koji se podjednako strmenito spuštaju na svakoj strani (sk. 7). Ostataka od rimskog zida i maltera nema, pa je prema tome ovo samo prehistorijska gradina, koja je bila trajno nastanjena. Na nasipima se nađe mnogo rukom radenih glinenih fragmenata, a u gradini je iskopana jama, koja je služila za bunar. Gromila nema ni izvana ni iznutra u gradini. Ali na južnom nasipu našao sam ljudskih i životinjskih kostiju i 1 bronzano dugme.Ispod ove gradine vodila je rimska cesta od Lipe ili Čuklića prema Prologu. 9.Vidoška gradina (dodatak opisu V. Radimskog. I ovo je nasuta gradina, koja je bila trajno nastanjena, ali je postojala i u rim¬sko doba. Nasip je 20-30 met. visok a na vrhu nasipa ima mnogo rukom radenih glinenih fragmenata. Tu se našlo životinjskih i ljudskih kostiju a pogdješto i na ko¬taču radenih glinenih odlomaka. Strmenitost je najveća na jugozapadnoj strani. Naj¬slabiju obranu pružala je ovoj gradini sjeverozapadna i jugoistočna strana, gdje su Rimljani podigli zidove s malterom i primiješanim komadićima cigle. Ispod nasipa viri komadić 4-uglasta zida, koji je opasan zidom nepravilna oblika. U koju je svrhu služila ta naprava, nisam mogao ustanoviti (skica 8). Na sjevernoj strani bio je bunar a do njega 1 gromila, koja je već raskopana. 10..Gradina iznad D. Rujana ima oblik nepravilna četverokuta s mnogo rukom radenih glinenih fragmenata, ali ima i zida, maltera, životinjskih kostiju, rimskog stakla i drugih sitnijih stvari. Bila je dakle trajno nastanjena u prehistortjsko i u rimsko doba. Dva su nasipa ove gradine tako upala u zemlju, da se jedva raspoznaju, a i treći, sjeveroistočni slabo se ističe. Ispod njega je u gradini 2-3 m duboka jama, koja je služila za bunar (sk. 9). Strmenitost je posvuda podjednaka, a ulaz se ne može ustanoviti. Gromila ovdje nema. Nekoliko iskopanih odlomaka od glinenih lonaca ukrašeno je urezanim crtama, a I komadić od gline kao da je od uresnog kolešca. Urezi su pravljeni što posebnom alatkom što noktima, a glina je sad slabije sad jače pečena. Lonci su bili prilično debeli. Povrh ove, visoko u planini je »Velika gradina«. Zbog nedostatka vremena nijesam mogao da je pregledam i opišem. 11. Gradina više Grkovaca opasana je sa svih strana zidom od tesana kamena s malterom, koji je pomiješan s ciglom. Glinenih, rukom radenih odlomaka nade se posvuda na gradini. Prema tome bila je ova gradina trajno nastanjena u prehistorijsko a postojala je i u rimsko doba. Rimljani su je na svoj način preudesili: povrh sredine su podigli zid i tako su je raz¬dijelili na 2 nejednaka dijela (sk. 10). Na sjeverozapadnoj strani podignut je u pre¬historijsko doba ne baš visok nasip. Strmenitost je posvuda podjednaka. Dimenzije na sk. 10 su samo približne, jerbo je unutrašnjost gradine obrasla gustim grmljem, koje mnogo smeta pri mjerenju. Na jugozapadnoj strani ove gradine ima nekoliko groinila i 1 zidana grobnica, koja je već otvorena, a na jugo-jugozapadnoj strani bila je četverouglasta kula od tesana kamena, što svjedoče ostaci zida. Na zapadnoj strani pod gradinom ima ozidan stari »Gradinski bunar« sa 2-3 izbačena kamena unutra, koji su služili za stepenice. Bunar je već davno zatrpan pa je sada samo 3 m dubok. Niže toga bunara vidi se trasa rimskog puta, a još niže, na »Glavici« je sredo¬vječno groblje s nekoliko ploča pa jedno starije groblje s uzglavnim i podnožnim kamenjem kao na Ozrenu kod Glamoča (v. Glasnik Zem. muz. za 1930, str. 104-105). 12. Gradinica više sela Podgradine. Ovu malu gradinu u obliku nepravilne polukružnice zovu »Tabijom«, ali čini se da pod tim imenom razumijevaju samo nasip na zapadnoj strani. Ostale strane ove male utvrde opasane su zidom s malterom, a ispod zida bio je načinjen opkop. Najstrinenitija joj je južna strana, a od suhozida iz prehistorijskog doba jedva se što zapaža ispod opkopa. Ulaz se ne da ustanoviti (sk. 11). Pod »Tabijom« ima mnogo odlomaka od rimske cigle i rukom radenih glinenih fragmenata, medu kojima se nade i po koji paralelnim prugama ukrašen. Kažu da su nalazili i željeznih nožića. O tome sam se uvjerio našavši 1 odlomak takovog nožića (d. 4,2 a š. 1,2 cm).Pod ovom gradinom izvire vrelo »Ozren«, po kojem se zove i potok. Tu ima nekoliko gromila,, a niže toga vrela vide se 2 ograđena groba, koja su već u zemlju potonula. b)GROMILE Okolica Livna obiluje gromilama iz prehistor. doba. Neke su od njih napome¬nute prigodom opisivanja gradina a ostale su pobrojane što u navedenoj raspravici V. Čurčića na str. 170 što u manjim člancima V. Radimskog, koji su objelodanjeni u različitim godištima Glasnika Zemaljskog muzeja. Još se ne može odrediti period, iz kojega potječu, jer ih je premalo otkopano. Jedino se može reći da gromile iznad sela Zagoričana, u kršu više bunara »Jabukovac« potječu iz halštatskog doba. Tu su se seljaci god. 1931 namjerili na dvije takove pa ih otkopali. U jednoj od tih našli su 1 br. dugme (pr. 3,6), 1 br. prsten (pr. 2,0) i dvostruku br. spiralu sa nekoliko zavoja u sredini.U objema gromilama bilo je mnogo prostom rukom načinjenih, krhkih fragmenata od glinenog posuda bez ikakva ornamenta, a skeleti su bili orijentovani od sjevera k jugu. U državnoj zabrani »Krug« pokraj Dolića drage u općini Priluci vide se 2 poveće već raskopane gromile. U ovome kraju ima mnogo što raskopanih što ne¬taknutih gromila, ali ne potječu sve iz prehistorijskog doba, jer su u nekim nalazili novaca iz dobe Ljudevita Velikog. Ne zna se još ni za gromile na »Banovu groblju« u Lištanima iz kojega su doba, jer u jednoj od tih, kad je otkopana, bilo je ovo stanje: ozgor ploča »poklopnica«, ispod nje dvije male »bedrenjače«, koje su spale sa strane, i ostaci skeleta sa 3 mala srebrena dugmeta (pr. 0,8).U svojoj kronici »Adnotationes« pripovijeda Fra Grgo Lozić (župnik glamočki 1864-1875) da je god. 1855 Ibrahimbeg Firduz na drugom starom groblju u Lištanima otkopao jednu posvodenu grobnicu, u kojoj je našao 2 latinska natpisa, 2 ljudske lubanje i pokraj njih žaru s poklopcem i pepelom. Po koja gromila nađe se i u Podhumu kod crkve i na groblju, a jugoistočno od »Numbegovića gradine« leži t. zv. Mali grad. To je hrpa razbacanog kamenja od raskopane gromile većih dimenzija. Takova je još jedna gromila, koja se vidi na jugozapadnoj strani od »Malog grada«. Na jednoj njivi u Vidošima nalazio je mlinar Ivan Puškar u proljetno doba god. 1926-1928 po jednu žaru sa spaljenim kostima, po koju fibulu i drugih pred¬meta, što bi ih nanio nadošli potok, koji teče kroz njivu. Po njegovom pričanju bila su »uz svaki lonac zabodena po 2 koplja nejednake veličine«. Pitanje je, da li je sve onako, kako mlinar priča. A ako jest, onda tu ima ravnih grobova s paljevinom. Pokušao sam da malo otkopam naznačeno mjesto, ali tu je bilo samo nekoliko lu bina od razlupanili lonaca. U istog mlinara sam vidio i otkupio: 4 rimske fibule iz srednjeg carskog doba (d. 4.4, 4.8, 5.2 i 8.4 cm); 1 rimski željezni ključ (d. 6.7) i 1 br. pincetu (d. 4.4 cm). Te sam predmete darovao Rimsko-grčkoj zbirci našeg muzeja, a ovdje iznosim slike (3 i 4 na str. 7) po nacrtu g. kustosa Dm. Sergejevskog u naravnoj veličini. c)DRUGE STARINE 1.Tragovi najstarijih naselja oko Livna. Pojedinačni nalazi pokazuju nam kadšto put, kojim ćemo ući u trag najstarijim naseljima. Dosada je takovih nađeno malo, ali i to malo predmeta kaže da je oko Livna bilo kulture još u mlade kameno doba. Još god. 1894 nađene su kod Prisipa 2 polirane sjekirice od serpentina (d. 3.8 i 6.7 cm) a nedavno u Ždralovcu, na imanju g. Sole nekoliko poliranih dlijeta od kamena i medu njima 1 odlomak poliranog budaka od kamena (d. 6.7, š. 3,8 cm). Najviše poliranih sjekirica, klinova i cipelarskih kalufa od kamena nađeno je u Podhumu kad se je pred 7-8 godina kopao temelj za kuću P. Vodopije, u kojoj je sada prizemno smještena kalana. Svi su ti predmeti po pripovijedanju očevidaca bili u crnoj, mehkoj zemlji, ne baš duboko. Oni su razneseni štokuda, a 1 odlomak i 1 čitav kaluf vidio sam u g. Ante Tadića u Livnu. U Pođhumu je dakle moralo biti naselje iz mlađeg kamenog doba, ali je na žalost zatrpano nasutim pijeskom, prije nego što je temeljito bilo otkopano. 2.Staro zvono u franjevačkom samostanu Gorici U muzeju ovog samostana čuva se zvono, koje potječe iz doba rane renesanse. Saliveno je po svoj prilici u Italiji. Oblik mu je košarast t. j. oblik pčelinje košnice (tab. 11, si. 1). Na zvonu se jasno čita god. 1479 i razabiru ove slike: a) monogram Majke božje, b) Isus na križu, c) navještenje Majke božje s baldahinom. Visina zvona- 38.5 -j- 14.0 met. (glava) vanjski promje- 39 met. unutarnji -31 „ težina zvona- 46.50 kg. Do god. 1879 bilo je ovo zvono na današnjoj kuli kod džamije »Glavice«, za koju narod veli da je tu nekada bila crkva sv. Luke. Spomenute godine skinuli su ga Ivo Vujanović-Cvrk i Jozo Kasalo pa ga odatle prenijeli u gorički samostan. Mlada su zvona: jedno na sahatkuli u Pruscu kod Bugojna, koje potječe iz 17 stoljeća (s natpisom »Ave Maria« i godinom 1629), pa jedno iz Foče, koje se čuva u Sredovj. zbirci Zem. muzeia (pod inv. br. 363) iz god. 1637. Još ima manjih zvona u istoj zbirci: jedno pod inv. br. 365 na sahatkuli u Sanskom Mostu (iz god. 1591) i drugo pod inv. br. 364 sa sahatkule u D. Vakufu (iz god. 1720). U samostanskom muzeju čuvaju se još 2 br. spirale (toke) 1 br. narukvica spirale su dugačke klein a promjer im je 12 cm; narukvicu je dugačka 25 cm promjer joj je 7 cm. Osim toga ima ovaj muzej lijepu numizmatičku zbirku, koja se sastoji od različitih novaca iz rimskog doba i iz vremena bos. samostalnosti. U samostanskoj biblioteci ima nekoliko knjiga iz 16 i 17 st., a najstarija knjiga potječe iz god. 1490. Sadašnja samostanska zgrada postoji od god. 1854, a Matica krštenih počinje u ovom samostanu 6-VI-1771 god. 3.Stara kula porodice Tadić-Marjanović (tab. II, si. 2). Po tradiciji postoji ova kula »od teta« t. j. od propasti bosanske kraljevine. Priča se da su se pred dolazak Osmanlija razbjegli iz Livna svi kršćani kojekuda osim jedne babe i dvoje sitne djece. Ta su djeca sinovi Tade Marjanovića, koji su po ocu prozvani Tadići. Ona je baba veli se dalje pokazala Turcima gdje izvire vrelo Milošnik, koje su kršćani bili zatrpali prije svog odlaska iz Livna. Zbog te usluge, kažu. da su Tadići bili oslobođeni od plaćanja harača. Po drugoj, vjerovatnijoj verziji bili su članovi ove najstarije livanjske porodice čuvari »grada« t. j. tvrđave, pod kojom se je sve dosada održala ova kula, u kojoj su oni nekada i stanovali. Vele da su imali od sultana i »berat«, koji im je izgorio prigodom požara god. 1689, kad su Uskoci navalili na Livno. Tada je i kula do polo¬vice izgoriia. A pošto se je u prizemlju kule obavljala »misa«, izgorilo je tom zgodom sve »misno ruho« i sve ostalo, što se je tu čuvalo. Naša slika predočuje restauriranu kulu, kakova je danas. Zidovi su joj oko 1 met. debeli a u podrumu naslonjeni na samu liticu. Iz ove porodice potječe i trgovac Stipo Tadić koji je učio gimnaziju u Splitu. Od njega je ostao trgovački »tefter«, koji je on vodio god. 1828/29. U tom tefteru ima i jedno trgovačko pismo pisano starim pravopisom, kad je valjalo po¬zajmljivati neka slova iz tuđih jezika. Čini se da je on znao talijanski pa je uzimao po koje slovo iz tog jezika. Sve je račune vodio u talirima i groševima. Porodica Tadić sačuvala je i nekoliko njegovih knjiga, od kojih su najstarije: 1 molitvenik (štampan god. 1709 u Veneciji) i 1 »školska aritmetika« (štamp. g. 1766). 4.Stara groblja. Ima ih više a najveća su između Budumalića i Srdevića(tab. III, si. 1) te kod Grkovača s bogatim ukrasom na stećcima i križevima (tab. III, si. 2).“) Ovamo spada i groblje u Rešeatrici. Tu je na jednom zaravanku više »Kraljičina na¬sipa« god. 1928 sagrađena kapelica na starim temeljnim zidovima a pod kapelicom je stara grobnica od mehkog tesanog kamena. Oko 1.50 m duboko u grobnici leži na leđima 1 dobro sačuvan skelet i 2 lubanje na lijevoj strani od njegove glave.Oko kapelice ima još netaknutih grobova, pa se ovo mjesto zove »Crkvina«. 5.Zbirka starina M Čavke. U Livnu ima nekoliko sakupljača starih novaca kao i pravili ljubitelja starina. Medu njima se ističe već spomenuti Anto N. Tadić i zbog svoje originalnosti po¬znati sabirač Mato Čavka zapravo Čavkić. Porijeklom je veli iz Dubrovnika a rodom iz Sinja. Kaže da je potomak slavne dubrovačke porodice Čavčić-Vetranić! Doselio se je iza »okupacije« (god. 1878) kao vojnik u Livno, gdje se je trajno nastanio. Bavi se bačvarstvom, stolarstvom i pčelarstvom a najradije sakupljanjem starina. Živi u trošnoj kući na tavanu, a zbirku je smjestio prizemno u starinske sanduke. Svako u Livnu pozna tog čudnog čovjeka pa niko ne dira u njegove starine, koje on nerado pokazuje strancima bojeći se da će mu kogod potajno odnijeti koji predmet. U njegovoj numizmatičkoj zbirci ima rijetkih starih novaca a medu njima jedan poveći iz dobe Aleksandra Velikog i i iz dobe Mladena Šubića (1312-1322). Između ostalih rariteta iz različitih doba spomenuću samo one, koje malo kom pokazuje: a) 3 bakrena sahana s natpisom: jedan je Ibrahimpašin (iz god. 1586), drugi Rustenpašin (iz god. 1784) a treći Firduzov, dok je bio aga (iz god. 1645); b) kliješta za mučenje iz god. 1783, koja je u ono doba imao svaki serdar; c) neobičan stari sahat iz Miinchena; d) mač iz dobe križarskih ratova; e) krunica iz Jerusalima s medaljom iz dobe Ferdinanda I.; f) zlatom vezeno narodno odijelo, koje za većih svečanosti obuče on sam. NAPOMENA: U PDF-u su ostupne fotografije: 1) Dvije gradine kod Lipe 2) Vidoška gradina 3) Staro zvono u franjevačkom samostanu u Gorici 4) Stara kula porodice Tadić-Marijanović 5) Motiv na stećku u starom groblju kod sela Budmalić-Srđevići 6) Motivi na krstu u starom groblju kod Grkovac

Arhivi štampe
Historijski arhiv štampe

Besplatne digitalizirane verzije najranije štampe u BiH.

Savremena štampa

Stotine hiljada tekstova iz najznačajnijih publikacija iz BiH i regiona od 2003. do danas.

Istraživanja i analize

Online arhiv istraživanja i analiza nevladinih organizacija iz jugoistočne Europe.

Pretplata

Za pristup cijelim tekstovima i dokumentima pohranjenim u INFOBIRO digitalnoj arhivi, potrebno je da imate pretplatu za korištenje usluga arhiva. Kako se pretplatiti možete pogledati ovdje