Jedna za drugom kataklizma pustoše nam zemlju, tragedije odnose živote. Ostavljaju nas tužne, bijesne, ali i neodlučne u zaključ ku koji se nakon svake katastrofe sam nameće sve je moglo biti drugačije. Raspotočje je samo još jedna u nizu opomena, još jedan od dokaza da je ljudski život u ovoj zemlji vrijedan koliko i ugljena prašina što je, po izlasku iz nje, komorati spiraju sa svojih umornih tijela. Tugovat ćemo ovih dana. Uzdisati, razmišljajući o onima što svoj hljeb zarađuju daleko negdje .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.