Nije to davno, kada je naša uža domovina Bosna i Hercegovina bila u stranom naučnom svijetu gotovo potpuno nepoznata zemlja. Pomanjkanje dobrih komunikacija i labava javna bezbjednost su bila dva glavna razloga, koji su onemogućavali dolazak stranih naučnih radnika u svrhu ispitivanja ovih krajeva. Sve one vijesti o fauni i flori Bosne i Hercegovine, koje su u to doba dopirale u inostranstvo, bile su ne samo vrlo rijetke, nego u većini slučajeva tek samo laička opažanja po kojeg dobronamjernog putopisca. Takovi opisi i skromni izvještaji nisu za naučne krugove i egzaktnu nauku bili od važnosti, nego su obično bili namijenjeni široj čitalačkoj publici kao ugodna i laka lektira, kojoj je koješta dozvoljeno. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine (god. 1878) počele su se uspostavljati komunikacije, a i javna bezbjednost je dovedena na stupanj, gdje je svaki stanovnik ovih krajeva, i strani gost, bio potpuno si¬guran za svoj život. Time su uklonjene sve zapreke, koje su kočile naučno ispitivanje naših krajeva i tada su u pomanjkanju domaćih počeli u većem broju da dolaze strani naučenjaci iz raznih država. Široko, još neispitano polje rada ovih krajeva privuklo je mnogog inostranog naučnog radnika iz ljubavi prema nauci sa željom, da što više pribere znanstvenog materijala, kako bi time upotpunio i obogatio nauku. Među prvim tim inostranim naučnim radnicima koji posjetiše naše krajeve bio je i pok. Günther Beck-Mannagetta, koji je za vrijeme od 1885—1889 poduzeo u naše krajeve sedam putovanja i tom prilikom prokrstario gotovo sve naše visove, među kojima nekoje i po više puta. Mi možemo sa potpunim pravom kazati, da je od vanjskih suradnika najviše učinio za proučavanje naše bosansko-hercegovačke flore upravo pok. Dr. Beck davši pregled kako njezin, tako i oblasti novopazarskog sandžaka i još nekih dijelova naše države. Roden je 25 augusta 1856 u Bratislavi u Čehoslovačkoj republici kao sin njemačkih rimokatoličkih roditelja, koji su ga dostojno odgojili. Gimnaziju je pohađao u Brnu i Gracu, a maturirao je 1874 u Beču. U Beču je odmah nastavio sveučilišne nauke posvetivši se prirodoslovnoj struci, a osobito botaničkim studijama. Već u šestom semestru izradio je doktorsku disertaciju, a 22 februara 1878 bi promoviran na čast doktora filozofije. Odmah po položenom doktoratu bi u martu 1878 g. postavljen za volontera u botaničkom dvorskom kabinetu u Beču, a već u novembru iste godine bi imenovan asistentom. Od 1885—1899 vodio je kao kustos botaničko odjeljenje dvorskog muzeja u Beču. Njegovo djelovanje kao muzejskog kustosa bilo je takovo, da je za to u nekoliko navrata dobio priznanje i sa najvišeg mjesta. Već od maja 1884 g. drži Dr. Günther Beck-Mannagetta kao privatni docent na bečkom sveučilištu predavanja, koja su svojom kvalitetom, metodom i probranošću privukla pažnju ne samo njegovih slušača, nego i priznatih naučnih krugova. Godine 1895 bi imenovan vanrednim profesorom za sistematsku botaniku na bečkom sveučilištu, a 1899 godine redovnim profesorom na njemačkom sveučilištu u Pragu, na kome je položaju proveo sve do 1921 g. kada je umirovljen. Njegovo naučno djelovanje je tako opsežno i plodno, da bi zahtijevalo naročitu studiju, kada bi se htjelo samo ukratko progovoriti o njegovim najvažnijim naučnim radovima. Da si uzmognemo stvoriti samo približnu sliku o plodnosti njegovog naučnog rada napominjem, da je pok. Dr. Günther Beck-Mannagetta do 1927 g. napisao i publikovao oko 230 naučnih radova, koji iznose preko 11.000 štampanih stranica. Na svojim putovanjima (1885—1889) kroz naše krajeve prikupio je građu za svoja djela »Flora Južne Bosne«, koje je ostalo nedovršeno, te »Flora Bosne, Hercegovine i oblasti Novoga Pazara«, koje je na latinskom jeziku počela da izdaje Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu, ali neumoljiva smrt nije mu dozvolila, da to djelo dovrši i u cijelosti objelodani. Neke bilješke toga neobjelodanjenog dijela nalaze se sada u botaničkom odjeljenju sarajevskog muzeja, a kustos g. Karlo Malý izrađuje i ostali dio, kako bi ga Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu mogla izdati. Kao redovni profesor njemačkog sveučilišta u Pragu izradio je djelo »Vegetationsverhältnisse der Ilyrischen Länder« u kome se nalazi pored ostalih krajeva naše države obrađeno i područje Bosne i Hercegovine, te je nedvojbeno važna podloga za sva daljnja proučavanja flore i vegetacije ovih krajeva. Pok. Dr. Günther Beck-Mannagetta se već vrlo rano javlja kao saradnik naučnog glasila sarajevskog muzeja »Glasnika Zemaljskog muzeja«. Godine 1896 (knj. VIII, str 13) u članku »Plodovi i sjemenje iz sojenice u Ripču« naučno je obradio sve one plodove i sjemenje, koje je nađeno prilikom iskopavanja prehistorijske sojenice brončanog doba u selu Ripću kod Bihaća. I od tada, pa sve do 1923 pok. Dr. Günter Beck-Mannagetta je stalni saradnik muzejskog Glasnika. Ti svi njegovi radovi su izlazili u nastavcima pod naslovom »Flora Bosne, Hercegovine i novopazarskog sandžaka.« U tim radovima obradio je Pteridophyta (Glasnik Zem. muzeja XXVIII (1916) ; 311-336). a od Phanerogama: Gymnospermae, Angiospermae: Monocotyledoneae (Glasnik Zem. muzeja XV (1903) 1—48 i 185—230) i od Dicotyledonae: Choripetalae (Glasnik Zem. muzeja XVIII (1906) 69—82, 137—150 i 469—496; XIX (1907) 15—30; XXI (1909) 135—166; XXVI (1914) 451—476; XXVIII (1916) 41 — 168; XXX (1918) 311—316; XXXII (1920) 83—128; XXXIII (1921) 1—18; XXXV (1923) 49—74. Kako je Zemaljski muzej u Sarajevu jedno izvjesno vrijeme (1893—1913) sve važnije priloge na našem jeziku prevodio i na njemački jezik i objavljivao pod naslovom »Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina«, to se jedan dio radova pok. Dr. Günthera Beck-Mannagette nalazi i u njima i to: Die botanische Objekte aus dem Phalbau von Ripač bei Bihać (1897), Ein botanischer Ausflug auf dem Troglav 1913 m bei Livno (1897) i Flora von Bosnien, der Herzegovina und des Sandžaks Novipazar (1904 god. 112 strana i 1909 g. 150 strana). Pok. Dr. Günther Beck-Mannagetta bijaše kao član društva vrlo susretljiv i Ijubezan o čemu se je mogao svaki uvjeriti, koji je s njime dolazio u dodir, a osobito bivši njegovi učenici, koji su s njime proveli po nekoliko godina. Smrću Dr. Günthera Beck-Mannagette je nestalo ne samo jednog odličnog saradnika »Glasnika Zemaljskog muzeja« i priznatog naučenjaka, nego i neumornog i zaslužnog istraživača flore i vegetacije Jugoslavije. Vječna mu slava!