Pred par godina, ponukana novim, ujedinjenjem troimenog naroda u jednu državnu cjelinu nastalu, zivotnim uslovima kod nas, sarajevska «Benevolencija« je pokremua pitanje osnivanja jedne jevrejske dacke menze u Beogradu, gdje bi se, kao i u Zagrebu, stvorna jedna jaka jevrejska studenstska zajednica. «La Benevoiencija« se po toj stvari stavila u kontakt sa Beograuskim jevrejskim kulturnim društvom «Potpora«, ko ja se, nazalost, nije mogla odazvati pozivu, kako se to očekivalo. Akcija nije privedena kraju, a menza je još uvijek potrebna, a ta potreba, iz dana u dan, raste i povećava se. Međutim, nezavisno od «La Benevolencije« i njene akcije, beogradska aškenaska opština, na inicijaiivu uglednog beogradskog knjižara i izdavača g. Gece Kona, u mjesecu januaru ov. g., otvorila je u svojim prostorijama, u Kosmajskoj ulici, jevrejsku đačku menzu, koja stoji pod upravom J.A.P.D. (Jevrejskog Akadem. Potpornog Društva). Kako je nastala ta menza, koji su motivi ponukali Beogradane na njeno otvaranje, kako se njome upravlja i kako jo zamišljen njen budući rad, vidićete iz izjava, koje sam dobio za «Jevr. Glas« od beogradskih javnih radnika za mojeg boravka u Beogradu, a koje niže donosimo: VRHOVNI RABIN G. DR. ISAK ALKALAJ Sa puno ljubaznosti primio me je Vrhovni Rabin g. dr. lsak Alkalaj. Pošto sam mu izručio pozdrave članova redakcije «Jevrejskog Glasa«, čestitao praznike i odlikovanje Bijelim Orlom V. reda koje je dobio, pred kratko vrijeme, podnio sam mu referat po stvari, radi koje sam došao. Referisao sam mu o današnjim studentskim prilikama u Bosni, primoranom studiranju đaka u Zagrebu, koji im pruža sve mogućnosti za jevtino školovanje, o potrebi da naši đaci studiraju i u Beogradu, zatim o nekadanjoj akciji «La Benevolencije« za osnivanje jedne jevrejske đačke menze u Beogradu, koju su u Sarajevu, željnji obnoviti. Na koncu, podvukoh, da držim da nam je želja «La Benevolencije« da, Vaša već postoji jedna jevrejska menza u Beogradu, stvori jednu sličnu ustanovu, već neka se postojeća tako izmijeni da bude u stanju pružati sve uslove bar kao ona u Zagrebu..Stara je želja beogradskih Jevreja, odgovorio je g. Vrhovni Rabin, da ima jednu jevrejsku đačku menzu, i kad se god radilo o lakvoj jednoj, Beograd je pokazao puno smisla za nju. Zamisao »La Benevolencije« je lijepa i ostvarljiva. U Beogradu, međutim, postoji takva jedna menza. Osnovala ju je aškenaska opština. Osnivanje je bilo bez mnogo predsprema. Palo je pitanje o otvaranju jedne menze, našlo se nekoliko agilnih ljudi, a među prvima uvaženi g. Geca Kon. Oni su sazvali jednu hitnu sjednicu građana, konstituisan je građanski odbor koji je objavio poziv na potpomaganje akcije, i tako je, u roku od par dana, otvorena menza. Menza ne odgovara đačkim prilikama. Cijene su u njoj skupe (Din. 540. mjesečno). Broj članova je malen, tek ih ima nešto malo preko 20, a otuda su cijene hrani tako visoke. Potreban je veći broj članstva, a o njemu ovise i cijene. U Beogradu postoji, bez sumnje, veea jevrejska studentska zajednica nego što je ovaj broj studenata koji se hrani u menzi. Ali, nesreća je ovdje, kod nas, da je akademska omladina neorganizovana i bez osjecaja solidarnosti. Ne odazivaju se nikakvim pozivima, pa evo ni ovom za menzu, koja je njihova institucija. Menza ima da se proširi, poveća broj članova i tako da pruži bolje uslove siromašnim studentima. Za to se traži saradnja svih. U koliko se tiče Beograđana, oni će nam je dati. I ja sam spreman sve da učinim da se ta ideja privede u djelo. Ovdje, u Beoeradu, mogli bi studenti dobiti i stanove u Kraljevskom studentskom Domu. Za to bi se beogradski Jevreji pobrinuli. Pozdravite mi Bosance studente, rekao mi je na koncu našeg razgovora gosp. Vrhovni Rabin, i recite im da je moia velika želja da ih što prije vidim u Beogradu. G. Dr. SOLOMUN ALKALAJ G. dra Solomuna Alkalaja, uvaženog predsjednika sef. opštine sam posjetio i da ga pozdravim kao revnog saradnika ž načega lista, da mu referišem o stvari menze i da čujem njegovo cijenjeno miI mišljenje o njoj. Saslušavši me do kraja, izjavio je g. dr. Solomun Alkalaj, otprilike, ovo: Ideju jedne menze, koja je od tolike potrebe, možemo samo da prihvatimo, i da je potpomognemo u realizovanju. Ali, u Beogradu, kako ste već informisani, imamo već jednu jevrejsku đačku menzu. Ona ima da ostane, ali ne onakva kakva je, već njen djelokrug treba da postane veći i širi. Menza ne smije da bude uređena onako kako je to danas niti kao ona zagrebacka, koju ste spomenuli. Ne. Jedna menza mora sama sebe da izdržava, i to članskim prilozima, priredbama, sijelima, a ne sabirnim akcijama, koje nisu nepristojne. Dosta je tog šnorovanja. Jevrejski narod šnoruje svugdje. Od te galutske mane ima on da se izliječi. U tome imaju studenti da prednjače i da liječe od tog zla. Ja vam obećajem svoju saradnju koja bi se kretala u tom pravcu. Iza razgovora o menzi, g. dr. Solomun Alkalaj, sa mnogo ljubopitljivosti, raspitkivao se za Sarajevo, i prilike u njemu. Sa g. drom S. Alkalajem sam posjetio novi Dom jevrejske crkveno -školske Opštine, koji se još gradi. Na taj lijepi dom, koji je projektirao i koji gradi arh. g. Sumbul a koji će biti gotov kroz koji dan, osvrnuću se, prema informacijama g. dra S. Alkalaja, opširnije, drugom prilikom. G. Dr. FRIDRIK POPS G. dr. Fridrik Pops je predsjednik beogradske eskenaske opštine, čijom se pripomoći osnovala današnja jevrejska menza u Beograđu, i u čijim se prostorijama nalazi. Pošto sam podnio referat o stvari, zbog koje sam došao, on je odgovorio ovo: Kad smo gradili eškenaski opštinski dom, imali smo na umu i jedne prostorije za jevrejsku menzu. Toj menzi nismo bili odredili karakteristike i formu. Htjeli smo, naprosto, iednu menzu, u kojoj će se jesti košer, i u kojoj će se prehranjivati pobožni Jevreji, i oni koji se nalaze u Beogradu, i oni koji se nalaze na prolazu. Mislili smo jedno vrijeme, ako optšina neće moći držati menze, dati prostorije čak i u zakup, ali u te svrhe. Ali, blagonaklonosti g. g. Gece Kona, Sandora Bauera i drugih, došlo je do osnivanja jedne đačke menze. Cinjenica da je otvorena baš đačka menza nas raduje. I to iz više razloga. Studenti su ovdje nevjerojatno raštrkani, i radi toga je potrebno jedno ovakvo miesto, gdje če se oni sastajati tu su i ritualni razlozi, i nacijonalni, i ekonomski. Posljednji su dvovrsni: prvo, u njoj dobivaju studenti jevtinu hranu, a drugo, oni se uče u ovakvoj jednoj instituciji i gazdinstvu. Baza, na kojoj je zasnovana menza, je dobra. Ona samo, usližed malenog broja članstva, ne dolazi do izražaja. Prema statutu, i u njoj se ima dijeliti siromašnim đacima badava hrana, a malo imućnijim uz neku odštetu. Ali, za sada nam je to nemoguće, kad ih bude više, mogućnost će biti otvorena. Vašu zamisao, i iz tih razloga, imam da pozdravim. Po toj stvari, uvijek smo spremni stupiti u kontakt s interesentima. Bilo bi nam upravo drago da nam dođu vaši studenti iz Bosne u današnjoj se menzi isključivo nalaze Vojvođani, koji još uvijek govore mađarski. Bosanci i Srbijanci bi ih, bez sumnje, od toga odlučili. Na koncu, zamolio me uvaženi g. dr. Fridvik Pops da pozdravim Saralije i obećao, još jedared, svoju saradnju u toj stvar. G. Dr. BUKIĆ PIJADE Po već izloženoj stvari g. dr. Bukić Pijade, predsjednik „Potpore“ i poznati javni radnik, izjavio je ovo: Uslijed zapriječenosti, slučajno nisam uzimao učešća u osnivanju jevrejske đačke menze u Beogradu. Nisam toliko informisan o njoj, i ona radi, i bez obzira na njen rad i na nacin rada ona ima i nadalje da vrši svoj zadatak. Dobro se sjećam akcije, koju je poduzela »La Benevolencija«. Ona je lijepa i svrsishodna.Potpora će da potpomogne tu akciju, ako je nanovo pokrene »La Benevolencija«. Za sada ne obećajemo nikakve materijalne potpore, jer, u posljednje vrijeme, oskudijevamo u sredstvima, ali na moralnu, potporu može «La Benevolenciia« uvijek da računa. Tom prilikom, u ragovoru o «Jevrejskom Glasu«, g. dr. Pijade se pohvalno izrazio o njemu. G. GECA KON Kako smo već rekli, jedan od inicijatora i osnivača jevrejske đačke menze u Beogradu je uvaženi g. Geca Kon, mi je, pošto je saslušao moje riječi, tražio plan i program rada menze.Mi nismo mislili, pri osnivanju, da će u menzi skupiti samo jedan tako malen broj đaka, i to isključivo iz Vojvodine. Daleko i bili od toga. Mi smo mislili da će se na pozivu odazvati jedan priličan broj studnata iz svih krajeva i mjesta, koji bi željeli da se hrane ka Serhranom, drugo, da če sastajanjem stvore jednu svijesnu jevrejsku jednicu. To su bili glavni motivi koji su nas nukali na njeno osnivanje. Htjeli smo pri religijoznim ritualnu hranu, a akademskoj i ladini jedan centar, jedno udruženje, a svafa siromašnima i olakšice pri studiranju. Po i tutima J. A. P. Da, ako se pokaže i najmi mogućnost, davaće se siromaSnima besplatna hrana. Za sada nam je to nemoguće. Uslučaju večeg broja menzaša, a time, i umanji režija, biće nam stvar moguća. Stoga nam nastojanje da se sve više studenata privući Beograd drago. Mi ćemo ovim ići na rulru. slučaju kakve akcije po toj stvari, obratite na mene. GDA JELENA DEMAJO Gđa Jelena Demajo je najpoznatiji najagilnija javna radenica u beogradskoj jevrejskoj zajednici. Ona je poznata i našim p.n. čitaocima po njenim lijpim člancima i prikazima u našoj jevrejskoj štampi. Razgovor sa gđom Demajom nije iskjučivo posvećen pitanju menze..I su pala razna pitanja javnog rada u begradskoj i sarajevskoj jevrejskoj zajednici, a o menzi i njenom djelovanju. gđa Demajo napisati za Jevrejski glasnik jedan članak, i radi top o njoj ovdje ne prije svih tih posjeta. osjećao sam dužnost da posjetim uvaženog naseg susreta danina i počasnog predsjednika Benevolencije« g. inž. Izidora Sumbula, da ga pozdravim i da mu kažem o akciji koju sam bio namjeravao poduzeti u Beogradu. G. inž. Sumbul je veliki naš rodoljub i koji Sarajevo neobično voli, i tom prilikom je pokazati koliko se živo interesuje za sve prilike. Po toj stvari i po drugim našim pitanjima posjetio sam i druge beogradske jevrejske javne radnike kao gg. 1maja Demaja, narodnog poslati dra Davida Albalu, ljekara poznatog cionistu. Mošu de Maja, saradnika nasega lista, Milu de Maja advokata, Davida Alkalaja, advokata i saradnika našega lista i drugo. Jevrejska đačka menza u Beogradu je, danas, jedna neminovna potreba koju je «La Benevolencija« opet, na posljednjoj glavnoj skupštini, narod akcentuisala. Kako smo vidjeli, « ovakva menza u Beogradu već postojala samo ne odgovora današnjim đačkim prilikama. Ona treba jednu reorganizaciju, koju žele i krugovi oko menze. Ovako neorganizovana, ta bi menza ono što želi naša «La Benevolencija Dobra volja Beograđana, koji ovakva jedna akademska ustanova naročito ležati na srcu, je tu, i sada morali prihvatiti akcije mnogo energičnije te je i ostvariti. Kada bi ta menza postojala u Beogradu, onda je nesumnjivo da bi se u prijestolnici stvorio je jak akademski jevrejski centar i da zanosni jevrejski omladinci unosili idealizmu i ritna u tamošnje jevrejsko društvo. Beograd bi, prema tome, i protuvrijednost za materijalne koje bi doprinosio.La Benevolenca će, bez sumnje, svesrdno podupiratij akciju i upućivati je na znatan dio svojih pitomaca na studij u Beograd.Treba napomenuti da Zagreb ima, red jevrejske menze koja je ustan Ž. A. P. D. (Židovskog Akademskog potpornog Društva), još i dva jevrejska sto akademska udruženja, i to «Esperanca«, akad. društvo sef. visokoškolskih i «Judeju« koja već postoji nekoliko decenija, dok Beograd, naš najglavniji politički i kulturni centar, nema još nikakve organizovane akademske omladinske i nijednog njenog predstavnišrva. Mi se nadamo da će jevrejski javni rad koji imaju mnogo smisla za konstruktivni sociialni rad uvidjeti sve nezgode koje otuda dolaze što naši studenti nemaju mogućnosti za svoje školovanje u Beogradu i učiniti sve što bude potrebno da se stvori i u Beogradu jedno središte našeg akademskog podmlatka. U tom bi slučaju Beograd privlačio jedan veliki dio naših studenala i jevrejska zajednica u Beogradu bi zauzela ono mjesto u jevrejstvu Jugoslavije koje joj svakako pripada.