Na glas, da će ovaj veliki umjetnik doći u Sarajevo, priredilo je ovd. Muško pjevačko društvo u subotu na večer pjevačko sijelo u pozorištu u počast g. Fr. Ondričekom a veliki umjetnik primio je poziv te svoje prvo veče u Sarajevu proveo u sredini pjevača gornjega društva. Kad je g. Ondriček stigao u pozorište, dočekalo ga je pjevačko društvo burnim poklicima otpratilo do počasnog mjesta u sredini velikog stola za pjevače. Ostala mjesta dolje u loži klieima i otpratilo do počasnog mjesta u sredini velikog stola za pjevače. Ostala mjesta dolje u dvorani u ložama zauzeli su članovi pomagači i stalni gosti sa svojim porodicama. Pošto je društvo otpjevalo dva zbora podigao se predsjednik društva g.l.V. Popović i pozdravio odličnog gosta toplim riječima slaveći ga ne samo kao velikog umjetnika od jevropskoga glasa, već ponaosob i kao zemljaka, kao velikog sina češkoga naroda i gragjanina zajedničke domovine austrougarske monarhije. Predsjednikov govor popratilo je cijelo društvo burnim klicanjem odličnom zemljaku i gostu. Gosp. Onđriček zahvalio je sa malo riječi na usrdnom dočeku, obećavši, da će sjutra pustiti svoju violinu neka ona za njega govori. Za tijem je potpredsjednik g.1.pl.Vancaš nazdravio društvu umjetnikovom gg. pianisti Framkeu i Hlavačeku na što je prvi zahvalio ističući, da su on i maestro Ondriček mnogo putovali, ali da nigdje nijesu s mjesta tako usrdno prigrljeni kao ovdje te je napio u zdravlje pjevačkoga društva. Poslije ovih zdravica pretvorilo se sijelo u koraers pod predsjedanjem tajnika g. Haselie koji je zabavu začinio svojim neiscrpnim humorom uz veliko smijanje svijeh prisutnih. G. Ondriček zatekavši u društvu i dosta sunarođnika svojijeli, koji mu pristupiše na poklonstvo, proveo je u društvu do 11 sah. u najboljem raspoloženju. Prije odlaska pozdravio je predsjednik Popović g. Ondričeka još jednom besjedom na zemaljskom jeziku, poslije koje se g. Ondriček oprostio s društvom uz burno klicanje: živio, hoch i nazdarl. Za tijem je društvo usrdno zdravilo imendan društvenog zborovogje g. Vancaša i do poslije ponoći ostalo na okupu.Prvi koncerat g. Ondfičeka u Nedjelju iskupio je u pozorištu slušalačku publiku iz prvih krugova sarajevskih. U ložama sjegiahu njih Preuzvišenosti poglavar zemlje baron Appel i gragjanski doglavnik baron Kutschera sa svojljem suprugama. Nedalmimice pratila je publika sviranje Ondričekovo pošto ga je pri stupanju na pozornicu najsimpatičnije pozdravila. U jednom od prošlih brojeva saopćili smo raspored ovog koncerta. U Mendelsobnovu e-moll koncertu namah je posvjedočio, da je umjetnik u velikom stilu, klasičan interpretator vječito klasičnih muzikalnih tvorevina, koje savlagjuje svirajući na pamet. A kako li tek svira na toj svojoj dvjestagodišnjoj cremonskoj violini, koja ga stoji malo imanje ? Ne zna se u čemu je veća umjetnost njegova: ili u vladanju gudalom ili u izazivanju glasova, koji slušaoca mahom opiju očaraju; čas mu gusle gude kao iz dubine kakve potresene duše, čas opet kao da neviđimi angjeli ili slavniji iz njih pjevaju. Pa istom tehnika, ona briljantna, zanosna izrada lijevih prstiju po tankim žicama! Kao da ne stvaraju tonove, već kao da igrajući se bude violinu iza sna. neka pušta iza se skrivenu riznicu bajnih glasova čas brujnih čas tankih, kao da neko neznano srce pjeva i plače u prsima ovog bajnog čuđotvora glazbenog. Svoj divan izraz u tonovima, svoju čisto da rečemo magjioničku tehniku predstavio je Onđriček u svakom broju rasporeda. a ponaosob u svojoj vanredno nježnoj kompoziciji „Barcaroleu. u sanjalačkoj slatkoj „legendi“ Wienawskoga i u nedostižnim evolucijama tvoralačkog genija jednoga Paganinija u njegovom „Perpetumu“ a ponaosob u glasovitoj kompoziciji „Le streglie“ ovom zbiru velike škole na violini i mjezimčetu svijeh velikih umjetnika njezinih. Cisto je banalno reći da je Onđriček obasipan pljeskanjem jer slušalac u taj mah jedva ima drugih prikladnih srestava da izrazi svoje oduševljenje prema tako genijalnom poklisaru iz čarobnog svijeta harmonije.Završujemo tijem da je i pianista g.Framke kao pratilac Ondričekov i kao samostalan svirač posvjedočio svoju duboku školu i finu interpretaciju dotičnih kompozicija, kojom je slušaoce najprijatnije iznenadio i na živo pljeskanje izazvao. Prvi koncerat g. Ondfičeka izazvao je takav silan utisak, da se danas skoro ni čemu drugom po gradu i ne govori, do o njemu. Kako čujemo priređiće g. Ondriček osim današnjeg II. koncerta u subotu i treći koncerat, na što upozoravamo publiku