Medu obljubljene sevdalinke, koje se često pjevaju po našoj dragoj Bosni i Hercegovini, spada i ova: Mujo dogu po mejdanu voda, Prekrio ga zelenom dolamom S obje strane do zelene trave, A po glavi vezenom mahramom. Gledala ga Ajka sa čardaka. »Bolan, Mujo, opaši se kruto, »Da ti ruža kroz pas ne ispane >Da ti draga drugom ne dopane!« Ova opjevana ljubav izmedu Muje i Ajke nastala je i završila se u Tuzli, tom najvećem gradu plodne Posavine. Ajka je i danas živa i zdrava. Ona se preudala još davno za jednog čestitog muslimana, s kojim i danas sretno živi. Ajka se zvala djevojačkim imenom Kurtalić. Njezinu ocu bilo je ime Hadži Smajil Kurtalić, kome je ona bila jedinica i babina mjezimica, od koga je naslijedila lijep imetak. Ajkina kuća, u kojoj se rodila, i danas uzgor stoji. Nalazi se na lijevoj obali mutne Jale, na jednom brijegu, koji pri vrhu ima nešto ravnice. Ta se ravnica zove »Mejdan«, na kome Tuzlanke djevojke i danas igraju i kolo vode. Ovaj je brijeg pun omanjih kuća, u kojima stanuju gotovo isključivo muslimani, ito srednji stalež, kao zanatlije i mali trgovci. Te su kuće većinom od jednog boja, ali ima kuća i sa dva boja kao što je i Ajkina. Gornji boj zovu u Tuzli (kao i u Sarajevu) »čardak«. a donji »halvat«, inače se u drugim mjestima pod »čardakom« razumijeva istureni dio kuće u gornjem boju. Ajka je kao djevojka bila veoma lijepa plavojka s dugim kosama, plavim očima, osrednjim stasom, bijelim i rumenim licem. Kao djevojci nije joj u ono vrijeme bilo ravne u ljepoti. To tvrdc i danas živi svjedoci. Oko njezine kuće vazda se vrzli momci i natjecali se za njezin pogled, za njezin osmijeh, za njezinu naklonost . .. zavideći jedan drugome, tako da se na »Mejdanu« više puta zavrgla svada i kavga kao na kakvom pravom, junačkom mejdanu. Dakako da su takve scene izazivale intervenciju od strane mirnih komšija i djevojačkih roditelja, koji bi poslije svoju Ijutnju izkazivali na svojim kćerima, te im zabranjivali uopće izlazak na kapiju. A može li, efendum, biti riba bez vode, pticu bez gore — i mlada djevojka bez ašikovanja? Jok, brate moj slatki! I šta sad? Ajka je svemu tom kriva! Ona je kriva, što je živa i što je tako lijepa i mlada! Valjda bi komšije htjele, da je stara, ćorava ili sakata? Najposlije se Ajka zagledala u Muju. Ne izlazi više na kapiju, ne reflektira više na momke, ne javlja se više sa pendžera nikom ... nego samo Muji. On se zvao punim imenom Mustafa Mulajašarević, po svom ocu Ragibu prozvan Ragibović. Mujo je bio po zanimanju trgovac mješovitom robom, umio je lijepo govoriti s mušterijama. znao je kao svaki trgovac svoju robu hvaliti i tudu kuditi; ponekad se i zakleti..., a sve to treba i kod ašikovanja! Živa riječ i pametna hvala na svakog povoljno utječe, a najviše na djevojke! Mujine kuće nema danas u Tuzli. Ona je stajala tamo, gdje se sastaje Clavna ulica sa Šehovom ulicom, koju su za bivše .lugoslavije nazvali Jovanovića ulica. Dakle, Mujina je kuća bila bi.;zu Poljske džamije, nadomak željezničke stanice. On je u toj kući svojoj imao i svoj dućan, te je zajednički radio sa svojim bratom Ibrahimom, koji je bio, kako kažu, još ljepši od Muje, samo je ovaj bio okretniji i življi. Mora da je ta ljubav izmedu Mu.ie i Aike trajala duže vremena. On je morao mnogo dana i mnogo noći da na svom konjtl dolazi na »Mejdan«, da ga voda pod vezenom mahramom i da čeka, kada će se na pendžer pojaviti lijepa Ajka, pa da joj onda kaže, koliko je voli. Ova se ljubav, koju je pjesma sačuvala i opisala, svršila Đ jenčanjem. Tuzlanski kadija je po šeriatu vjenčao Ajku, kćer i Iadži Smajla Kurtaliča, i Muju Alulajašarevića, zvanog Ragibovića. Odlaskom Ajkinim u njezine nove dvore ostao je pust onaj čardak, na kome je sjedila i Muju čekala, a ostao je i »Mejdan« na raspolaganju njezinih neudatih drugarica. Neka sada slobodno igraju, pjevaju i papuče deru! Prestaju više svade i kavge, momci sad mogu slobodno dolaziti, mogu se razgovarati, mogu ašikovati... jer nema više one Ajke! Komšije i rodbina su joj zaželjele u novom domu dobru sreću i berićet. Ali!... Baš toga nije bilo! Opjevana velika Ijubav naših protagonista nije dugo trajala. Svega petšest mjeseci. I bez bračnih posljedica! Mujo je pred istim kadijom razvrgnuo brak. Tome se čudila • gora i trava, akamoli se ne bi čudila čitava Tuzla! Zar je moguće, da velika ljubav može tako malo trajati? Čini se da je Mujo bio previše js.jetljiv, a mogućc &<• je bio zagrižljivi aš:klija, pa nije mogao podnijeti mirni bračni život. Kad se čovjek oženi, onda prestaje svaki šport, a naročito je zazorno i zabranjeno ašikovanje. Više Muji nije bio potreban ni dogat, koga je tako volio i pazio i s njim se ponosio. U Tuzli postoji o njemu jedna verzija, koja bi mogla riješiti ovu tajnu na lak način. Govorilo se onda, da je Mujo volio još jednu djevojku, koju je ostavio, a lako je moguće, da je on njoj i vjeru zadao i da ga je s toga savjest pekla. Osim toga, kako svijet veli, može puno naškoditi i djevojačka kletva. Ona se, kako to naša pjesma tvrdi, čuje čak do Boga! Svakako T* Muji nije bilu lagodno pri duši i ... on se odlučio da ostavi svoj vilajet. Mujo je zajedno s ocem i bratom ostavio Tuzlu i otselio se u Tursku. Ovo se dogodilo onda, »kada se u Tuzli rušio tvrdavni pojas Tuzle kapetana«. To je bilo oko godine 1897. Dakle, Mujo je ostavio svoju Bosnu, jer je mislio, da će mu u tudem svijetu biti bolje. Cim se otselio iz Tuzle, odmah puče glas: da se na ovaj korak odlučio zato, jer se prije njega otselila u Tursku jedna druga djevojka sa sv.ijim roditeljima. Nisam mogao doznati njezino ime. Takoder nisam čuo, da li se je on s njom u Turskoj vjenčao. Brzo iza Mujina odlaska dopre glas u Tuzlu, da se u Turskoj Mujo Mulajašarević ubio, odnosno da je sam sebe zaklao! Ovim je povijest ove naše sevdalinke svršena. Dakle, ona je nastala krajem devetnaestog stoljeća. Brzo je stekla krila. Brzo se raširila po svim našim mjestima i krajevima. A zašto? Naš narod silno voli ljubavnc zgode i motive, osobito ako je ta ljubav velika i jaka; ako je djevojka lijepa a momak kršan i zgodan. U ovoj pjesmi je opisan stari način ašikovanja. Onda je bila takva moda, da djevojka sjedi na čardaku, a momak da joj dolazi pod pendžere, bilo pješice, bilo na dobru konju, u zelenoj dolami. Lijepa nošnja, naročito ako je izvezena srebrom ili zlatom, imponirala je uvijek našoj mahali i čaršiji, našim ženama i djevojkama. Svaki takav momak činio se kao kakav vitez iz istočnih priča, a djevojka u svilenim haljinama uporedivala se s vilom. Zato je ondašnji naš svijet puno trošio na haljine, a malo na školovanje. Nadalje, ova pjesma ima lijepu kajdu s posavačkim koloritom. Ali od svega ovoga u ovoj pjesmi ima nešto, što je najjače, a to je onaj savjet: da dobro pripazi i Mujo i svaki ašiklija, da mu draga kome drugom ne ode, jer djevojke ne vole puno čekati ni otezati s udajom. Predugo ašikovanje podgriza pravu Ijubav, a slabi vjernost. Stoga, koji momak ozbiljno misli na ženidbu, neka se puno ne razmišlja, jer će mu inače ruža kroz pojas ispasti, pa će mu se drugovi smijati, a neprijatelji rugati. Ko pročita ovu pjesmu, može lako pomisliti, da ju je spjevala Ajka sa čardaka. A to nije istina! Ovu je pjesmu uskladila Ajkina komšinka, koja je njoj zavidjela i na ljepoti i na ljubavi, dok je čitav »Mejdan« stvarao kajdu te pjesme. lmali su razloga za to. Bilo je u interesu svih djevojaka, da se jednoč okonča ta Ijubav izmedu Muje i Ajke, kako bi njezine drugarice u miru i bez straha stajale za vratima i tu čekale svog dragana i svog sudenika...