Hodil sem po zemlji našoj In pil nje prelesti, Hodil sem po zemlji našoj In pil nje žalosti. Oton Županči6 Zemlja na koju primjenjujem ove Župančićeve stihove jest naša Bosna i Hercegovina, jedinstvena u našoj državi kako po svojim prirodnim osobitostima tako, i još više, po svojem folkloru i mentalitetu Ijudi koji u njoj žive. Ostavljajući po strani naše političke prilike, a s njima ideološke i stranačke sukobe, jer ovi redovi nijesu tome nipošto ni namijenjeni, čjnjenica je da Bosanac odnosno Hercegovac pretstavlja po sebi tip našega čovjeka koji se ističe specifičnim odlikama svojim. S gledišta naučnog to nije ništa ni novo ni neobično. Zna se da pojedini kraj, u kojem ljudi žive, utječe svojim sastavom i klimatskim prilikama na rad i društvene odnose, a time i na duhovne izražaje, drukčije rečeno na spoznajne i umjetničke tvorevine. Razumije se da pri ovome odlučnu prevagu ima sama priroda ljudi, a to će reći urodene i naslijeđene osobitosti, bilo fizičke ili duhovne, koje uglavnom određuju ono bitno Ijudsko što oni u sebi imaju i što po sebi znače. Upravo ovo organsko, čime se Ijudi ističu, i okolina u kojoj žive (uz prirodnu treba imati na umu i drnštvenu), čine po sebi zajedničko krilo iz kojeg iz raštava tip, recimo Krajišnik, kakav je eto, sažmimo u jedno, naš Bošnjak. Razumije se da ovaj opći tip Bošnjanina ima svojih varijacija. One su posljedica (konsekvencija) opet posebnih krajiških odnosa, na pr.: Hercegovac za razliku od Bosanca, pa staleških (razna zanimanja), a nada sve konfesijskih i nacionalnih, a s njima usko povezanih duhovnih utjecaja. Međutim od svih ovih varijeteta svakako su najizrazitiji oni koji imaju konfesijsko obilježje. Oni se očituju i po spoljašnosti, a to je već dovoljan dokaz da su unutarnji elementi, dakle oni konstruktivni, koji ih proizvode, u svojoj varijabilnosti dosta, nekad i previše, naglašeni. Pa ipak pokraj svih ovih varijabilnih činjenica nemoguće bi bilo zaključiti da je opći tip Bošnjanina nerealan, rasplinut i fiktivan. Protivno tome on se toliko ističe i toliko je jako obilježen, toliko je svojstven, da snažno dominira nad svakim varijetetom, pa ovima (varijetetima) daje snažan pečat svojih istaknutih kvaliteta. Ovaj opći tip Bošnjanina, za razliku od varijeteta koji su obično centrifugalni, odlikuje se svojim centripetalnim značajem. Sve ono što pojedini varijeteti, posebno konfesijski, nastoje u konstituciji Bošnjanina razdvojiti, odijeliti, to on svojom nadarenošću, barem je dosada tako bilo, izglađuje i izmiruje, popravlja i sjedinjuje. To znači da su psihološki i duhovni elementi, a s njima etnički i socijalni, koji skupa konstruiraju tip Bošnjanina, toliko jaki i izraziti, još uvijek toliko životno sposobni, da je u sukobu s divergentnim težnjama zadržao svoju nadredenost. S gledišta životnih potreba to ima, kako ćemo vidjeti, svoje veliko značenje. Da to objasnimo s kojim primjerom. Bošnjanin se poznaje i ističe svojim lijepim govorom i društvenom usrdnošću. Njegov govor i društveno raspoloženje prvi su znaci po kojima stiče priznanje kada se pojavi u kojem drugom našem kraju. Ali to nije sve. Naprotiv ima u ovom našem tipu i drugih pokreta, duboko ljudskih, koji kao voda iz izvora biju neposredno i osvježuju, pa i nadahnjuju svako srce u kojem humani osjećaji nijesu zasjenjeni niti, možda. potisnuti. Spominjem, među ostalim, istinoljubivost i pravdoljubivost, a s njima i sva ona lična svojstva, koja su povezana kao roditelji i djeca, naime odlučnost i hrabrost, pa često i tolika beskompromisnost, da i najosjetljivije materijalne žrtve ne znače ništa, ako je u pitanju Ijudska čast i socijalni obraz. Sve to skupa utječe na pojedinačni i zajednički život, na pr. porodični i komšijsk', pa se mnoge ad hoc uredbe u zadružnom živofu Bošnjanina ne b mo&le pravo ni shvatiti ni ocijeniti kada se ovo bitnc, ovo konstitutivno u tipu Bošnjanina ne bi uvažilo. Moglo bi se reći da ovo osnovno bošnjansko držanje pokazuje svaki naš Krajišnik. To ćemo susresti kod seljaka kao i kod šeherlije, kod zanatlije kao i kod trgovca, kod tjelesnog radnika (manuelca) kao i kod duhovnog (inteligenta). Vrlo je važno pitanje odnosa pojedinih tipskih varijeteta prema ovome općem tipu, koga nazvasmo Bošnjaninom. Da li bi možda bilo korisno da se varijeteti suzbijaju do uništenja ili, obratno, da li da se opći tip potiskuje na račun pojedinih varijeteta? III, dodajmo još i ovo, da li bi bilo mogućno, a time s gledišta narodnog i probitačno, da se opći tip zajedno s varijetetima zamijeni nekim drugim općim tipom, možda kakvim narodnim, nacionalnim tipom? Svakako je tačno da postoje struje koje djeluju u svim dotaknutim smjerovima. Radiio se o pojedinom varijetetu ili o općem tipu, zaista u međuljudskim i medudruštvenim odnosima u ovom kraju naše države, kao i inače, susreću se težnje koje ciljaju da sve međuljudsko djelovanje sliste (glajhšaltuju) prema jednom, već kojem bilo tipu. Taj slišteni tip javlja se sad kao besklasan (socijalisti), sad kao konfesionalan, pa kao krajinski i narodni. Sve ovisi, kako se vidi, od stajališta s koga se pristupa ovom sociološkom probiemu. Držim da je upravo u ovim i u ovakvim težnjama sva poteškoća, pa i nemir u meduljudskim odnosima, da ne kažem tragika naša. Najbolje ćemo učinlti, ako u ovaj osjetljivi duhovni i soctjalni kompleks unesemo stvarna saznanja koja nam daje dugovremeno i povremeno iskustvo, i tako pod ovakvim osvjetljenjem pogledamo sam problem izbliže. Još je davno rečeno da se iz svakog panja ne može svetac istesati, a to znači da se od svakog čovjeka ne može postići ono što bi mi željeli. Po prirodi Ijudi su različni. Nije ta razlika samo tjelesna, i ako je ona najbliža i najpoznatija, već je ona još osjetljivija u duševnim sklonostima i radnjama. Zato je sasvim opravdano govoriti o bitnim osobitostima ljudskih jedinaka, individualiteta. Ali uz ove individualne razlike dolazei skupinske. Njih susrećemo u društvenim slojevima, a poznata su nam već prema glavnom i zajedničkom smjeru zanimanja, životnog shvaćanja i vjerovanja. Svakako da njih konstituišu u prvom redu individualne osobitosti, koje smo već spomenuli, a onda skupno zanimanie, pa, a ovo je najztiačajnije, Iično pripadanje kojoj već davno formiranoj zajednici. Svima nam je poznato da seljaci, prema svome glavnom zanimanju, čine svoju skupinu, poseban svoj stalež, isto tako kao što radnici (manuelni) čine svoj, pa zanatlije, trgovci, vojnici, činovnici i drugi. Uz ove staleže, obilježene i određene najviše po praktičnom vršenju svoga poziva, od naročite su važnosti društvene skupine kod kojih ideje ili opće duhovne vrijednosti daju poseban biljeg pripadništva. Ovamo dolaze konfesijske i narodne zajednice, pa kulturne, političke, umjetničke i druge. Bosna i Hercegovina, za razliku od drugih naših pokrajina, imala je, a ima i danas, najviše ovakvih zajednica. Dodaju li se ovim inače vrlo osjetljivim meduljudskim odnosima još i one staleške razlike, koje smo spomenuli, javlja nam se ovaj naš kraj, s čisto psihološkog i sociološkog gledišta, kao vrlo zanimljiv, pa, dodajmo još, i kao vrlo složen, a time ujedno i opasan duhovni i socijalni kompleks. Međutim teorija je jedno, a življenje, praksa, drugo. lako izmiješani i po životnim nazorima i vjerovanjima, po narodnom osjećanju i narodnim (političkim) težnjama, naši su Ijudi u ovom značajnom kraju rješavali teška međusobna pitanja samom životnom mudrošću i postizali u tom, sami od sebe, vrlo povoljne rezultate. Zajednički tip Bošnjanina upravo je sinteza svih inače divergentnih. a u mnogim slučajevima u temelj oprečnih shvaćanja i težnja. U kakvoj maloj kasabi žive pomiješani i muslimani i katolici i pravoslavni, zanatlije i trgovci, seljaci i građani, pučani i inteligencija, pa Hrvati i Srbi, a s njima i politički strančari, pa ipak u ovoj maloj životnoj školjci vladao je dosad mir, postojala snošljivost i nada sve se uzdizala opća ljudska težnja koja različnosti tako divno izmiruje i uskladuje. Ako je gdje došlo do nemira, do nespokojstva, onda su to učinili oni koji nijesu naviknuti na ovakve socijalne i duhovne tolerantne tvorbe, oni koji su opće ljudsko podređivali nečemu jednostranom, divergentnom. A toga, nažalost, ima i to se od zgode do zgode javlja. Zato lijepo kaže Masarvk, da je tolerancija moderna krepost i prava humanost. „Moramo biti svijesni," veli ovaj veliki filozof i državnik, nda smo od prirode različni i nejednako nadareni. Zato k duhovnoj i društvenoj jedinstvenosti ne možemo težiti diktatom i silom, već priznavanjem različne ljudske nadarenosti i njihovom harmonizacijom. K jedinstvu, danas i u budućnosti, možemo dospjeti samo harmonijom, zajedničkom suradnjom i tolerancijom."1) Mnogi su naši pisci i javni radnici, u prvom redu oni iz Bosne i Hercegovine, isticali kako je ovaj naš kraj vršio zna•čajnu ulogu u bližoj i daljoj prošlosti, ali ih je najviše u tome složno da je on, ovaj naš kraj, sa svojim Ijudima i onim što oni mentalno i društveno znače, pozvan da u našem zajedničkom narodnom i državnom životu odigra i provede svoju značajnu ulogu. Medutim ni izdaleka se ne poklanja ovom kraju i njegovim Ijudima ona pažnja koju oni zaslužuju. Nigdje nema valjda toliko siromaštva, toliko istinske bijede i zapuštenosti kao ovdje: Hodil sem po zeml,:i našoj In pil nje prelesti, Hodil sem po zemlji našoj In pil nje žalosti. A da bismo otklonili ove druge stihove pjesnikove, u kojima je sadržana duboka istina, trebalo bi svijesno i požrtvovno njegovati sve pozitivne snage koje daje ovaj naš kraj. A to bi bilo kad se ne bi pokušavalo suzbijati, a možda i uništavati, ono što je priroda dala, što je životna mudrost stvorila, već naprotiv, kad bi se sve uzorne snage, pa otkle dolazile. upravIjale k zajedničkoj suradnji, ka skladu (harmoniji)meduljudskih nastojanja, a čega je na ovom tlu bilo, a ima i danas. Jer što god radili i što god htjeli uvijek je odlučno s kakvim čovjekom radimo. „Vjerujem," opet ću se poslužiti Masarykom, „i držim najviše do Ijudi, do pojedinog čovjeka, a ne do programa kao takvih", I loši programi kad ih prihvate pravi Ijudi, Ijudi životno sposobni, postaju dobri, i obratno. Malo izdašnija pomoć, malo više tolerancije, uz svijesno buđenje lične inicijative u krugu ovog našeg Bošnjanina kao društvenog i krajinskog tipa dalo bi zaista korisnih i potrebnih rezultata općoj narodnoj stvari našoj.