Nikad nije dovoljno upozoravanje i podučavanje naroda o čuvanju narodnog zdravlja, o čuvanju pojedinca — zdrava čovjeka a potom i čitavoga naroda u državi. Zdravlje jednog naroda je podloga opstanka same države, jer što je narod zdraviji, što u njemu ima manje raznih oboljenja, to je i sama država u svakom pogledu naprednija, a naročito u pogledu privrede. narodnog bogatstva, te u pogledu množenja, prirastanarodnog podmlatka, jer na što jačem narodnom množenju podmlatku se osniva i opstanak same države i njezino sve više jačanje i sve jača otpornost prema vanjskom neprijatelju.Na zdravom narodu počiva opstanak države, njezina privreda, kulturno razvijanje i uopće svaki napredak. Mi znamo, da je čovjek pojedinac od svoga djetinjstva pa sve do smrti izložen raznim elementarnim nepogodama. Radi toga je pdtrebna pojedincu čovjeku već od ranog djetinjstva uputa, kako da se u svom životu čuva od napadaja raznih bolesti, koje nas na svakdm koraku, pri svakom radu mogu napasti. U većini slučajeva bolest nas napada baš našom krivnjom, našim nehajem, a najviše našim neznanjem, neupućenošću i nedovoljnom pa i najelementarnijom naobrazbom.Sto jedan narod manje posjeduje onog najelementarnijeg znanja, tim je više izložen svakoj narodnoj nedaći, a naročito napadaju raznih bolesti. Mi znamo da ima mnogo i mnogo . raznih bolesti a naročito onih koje nazivamo prelaznc bolesti. Daleko bi nas odvelo kad bismo nabrajali, koje sve prelazne bolesti postoje i koje baš u našem narodu haraju, nego ćemo se u ovom članku pozabaviti jednom opasnom bolesti, koja napada ljude i domaće životinje, a naročito se pojavljuje u svim krajevima ito prvo na domaćim životinjama, najčešće konjima, govedima i ovcama, a od ovih pređe i na čovjeka, od koje bolesti svake godine ugiba velik dio domaćih životinja, a često nastupa smrt i kod čovjeka. Ta je bolest »bedrenica« ili „crni“' prišt — crnac«-, kako je obično seosk.i sivijet naziva, a znanstveni medi-cinski naziv joj je »antrax«.Bolest crnog prišta nastane na čovjeku samo zarazom, ito na taj način, da se čovjek zarazi neposrednim dodirom s bo-lesnom životinjom, jer i na koži bolesne životinje nalaze se bolesne klice, u ikrvi, u balegi, u slini, u mokraći, pa prema tome ove klice mogu da se rasplodavaju u dubrištima, u vodi, koja je okužena ovim klicama u proljetno i ljetno vrijemc, te na livadama, gdje bolesne životinje pasu.Slavni liječnik Nijemac Dr. R. Koch je prvi već godine 1876. posve jasno dokazao, da bolest crnog prišta ili Antraxa prouzrokuje naročita vrsta bakterija, pa je njihovo množenje, postojanje i širenje podpuno utvrdio. Dr. Koch je dokazao i to, da te bakterije mogu da odolijevaju velikoj studeni i vrućini i tada su one kao zakukuljene u stanju mirovanja, ali kada dođu u tijelo životinje sa zakuženom hranom ili vodom, tada one brzo tako rekuć ožive i naglo se počnu rasplodavati.Bolest crnoga prišta na čovjek.u se pojavljuje kako napo-menusmo direktnim dodirom s bolesnom životinjom ito najčešće, kad čovjek guli kožu uginule životinje i na taj način krv uginule životinje dolazi na kožu ruku, te ako se slučnjno na rukama nalazi ma i najmanjih brazgotina, čivuljaka ili malih ranica, to se zakužena krv naslaže na ova mjesta i bakterije ove bolesti se na tom mjestu ugnijezde i počnu razmnožavati. Najčešće ovu bolest prenose na čovjeka muhe, komarci. obadovi i ostali insekti, koji padaju na životinju uginulu od crnog pri.šta, a po tom i same zaražene prenose je na čovjeka. Crni prišt se na čovjeku najčešće pojavfjuje na otkrivenom diielu tijela, na rukama, licu ili nogama. Bolest se pojavljuje nakon 5—7 d^ana zaraze ito tako, da u prvim danima izgleda na jednom dijelu kože kolik nokat crveno otečeno mjesto, koje spočetka svrbi i po malo boli. U sredini toga mjesta pokaže se jedan crni čviljak, koji se u roku od 2—3 dana proširi i pokaže se otbk, a nakon toga oteknu žlijezde u preponi ili pod pazuhom s jakom groz-nicom i slabošću čitavoga tijela.Ako je slučaj teže naravi groznica stalno traje, kod bole-snika nastaje buncanje i povraćanje, pa nakon kraćeg vremena i smrt. Kod težih oboljenja bolest prelazi u unutarnje organe tijela, krv se zatruje otrovom, koji izlučuju bakterije ove bolesti, te iu tom slučaju nastupa neminovna smrt.Ukratko smo prikazal: pojavu i nastup bolesti crnoga prišta kod čovjeka, a kako napomenusmo, da baš ova bolest prelazi na čovjeka na prvom mjestu s oboljelih životinja, potrebno je da se malo opširnije pozabavimo pojavom bolesti na životinjama, da bismo se mogli lakše očuvati od te opasne bolesti. Uzima se da se bedrenica ili crni prišt pojavljuje na skoro čitavom svijetu, a mnogo ie ima i u našoj domovini. Naročito se pojavljuje u vlažnim i barovitim krajevima i predjelima. Bedrenica se najčešće pojavljuje u toplo vrijeme, a ima je i u svako drugo doba. Bolest se pojavljuje kod domaćih životinja za vrijeme paše a i kod onih koji se hrane u stajama. Prelaz bedrenice s ibolesne životinje, kako smo spomenuli, nastaje od zaražene životinje. Bolesna životinja sije klice bolesti balegom ili mo-kraćom pa i slinom na paši i u stajama. Zaražena balega izbačena na dubrište posije u njemu direktno svoje klice koje se tu raz-množavaju, a bolesne životinje zaraze i pojilišta, pa se i na taj način širi bolest medu njima.U podvodnim krajevima voda raznosi kJice bolesti po okolnim njivama i livadama. Ako se zaražena uginula životinja guli, a meso se duboko ne zakopa. nego se baci na đubrište ili, kao što se često događa, da se baca u zabačena šumska mjesta, kao duboike potoke, otvorene iame, to se i na taj način bakcili razilaze i množe. Obično se dogada, da se koža uginule životinje razapne na izloženim mjestima, kao po zidovima staja ili drugih gospodarskih zgrada, a na tu kožu padaju muhe, ko-marci i ostali insekti, te bolest prenose dalje i na ovaj način najčešće na ljude.Domaće se životinje dakle zarazuju hranom ili vodom, a hrana se može okužiti ili u staji balegom, slinom, mokraćom ili mlijekom. Pašnjaci i livade se okuže balegom, mokraćom bolesnih životinja ili ih nanese okužena voda za vrijeme poplave ili jačih ikiša, ako je bila u doticaju s okuženom balegom ili Iješinom oboljelih životinja. A pošto su bakterije bedrenice veoma otporne protiv studeni, a i protiv vrućine, i mogu da se jako dugo održe na životu, to, ,prema tome, ima stalno zaraženih krajeva, gdje se bedrenica pojavljuje.I životinje se mo'gu takoder i kroz kožu zaraziti ili da zaražena balega dospije na ranjavo mjesto kože, ili ujedom za-ražene muhe ili obada. Sto je životinja mršavija, izmorenija, gladnija, što je više izložena zimi ili ljeti toploti, tim je manje otporna prema ovoj bolesti. Ako životinja jednom preboli bedrenicu, postaje otpoma (imuna) i ne može više oboljeti od te 1 bolesti. Pojave bolesti bedrenice na životinjama su slijedeće: Cesto se dogodi, da životinje, naročito koje su bolje ugojene, naglo propadjiu bez ikakvih znakova i grčeći se naglo uginu. Iz nosa i usta procuri krvava pjena, a iz stražnjice često čista krv.Inače bolest nastupa tako, da je životinja u prvom početku grozničava — dršće, nastupa velika toplina, do 40° C. Ponekad je životinja u početku nemirna, nakon kraćeg vremena pokazuje tup izgled, prestaje jesti, sagnute je glave, ukočenog pogleda i mirno stoji. Ako je na paši odvaja se od druge stoke i leži, a kad ide kreće se tromo i tetura. Na očima na bjeloočnjacima pokažu se sitne krvave točke, a iz očiju kaplju krvave suze. Teško diše i nadima se. ne jede nikako i ne preživa. U početku bolesti ne halega, a iza toga nastupa proljev s krvlju. Mokraća je tamno-crvena i krvava. kod oboljelih krava naglo nestane mlijeka, a ako ga nešto i ima, krvavo je; ako se okusi gorko je i sluzavo. Kod goveda se još događa i to, da se jako nadmu, jezik im oteče i pomodri te se izbaci napolje. Guzno crijevo ispadne napolje, krvavo je i životinja za kratko vrijeme ugine. Kod :konja brzo nastupa proljev, a na vratu, prsima i plećima i oko grla nastanu jake otekline, koje su tople. Bolest traje jedan do tri dana, a rijetko osam dana. Najbrže bolest nastaje i svršava ikod ovaca, koje pbično uz teško disanje i škripanje zubi, grčeva i krvarenja iz svih tjelesnih otvora naglo uginu. Kod životinja se rjede dešava, da im naglo oboli koža. Na koži se pokažu žuti ili smede-crveni mjehurovi s krvavom tekućinom, ih pokazuju veće ili manje tvrde otekline, koje su tople, a u sredini tih oteklina nastaju čirevi. Lešine životinja koje su uginule od bedrenice brzo se ras-padaju i zato su jako nadute, a dijelovi tijela nijesu posve ukočeni. Sluzokoža nosa, usta, očiju i stražnjice je plava i posuta krvavim točkicama. Pod kožom na mesu i mnogim nutarnjim dijelovima tijela postoje žućkasta mjesta, u kojima je sakupljena manja ili veća količina krvi, krvarenja iz raznih organa tijela. Slezena je crno-crvena, jako otečena i mekana, unutrašnjost joj je poput kaše, a gdjekad upravo poput tek.ućine. Ponekad se za vrijeme bolesti i raspukne. Krv je tamno-crvena poput katrana i veoma žitka, nije zgrušana kao kod iivotinja koje su uginule od drugih bolesti. Ove promjene nijesu uvijek jednake, nego ovise o duljini i naravi bolesti; osobito kod životinja koje su naglo uginule mogu ove promjene i pojave da posve izostanu. Ipak ne ugine svaka životinja, koja oboli od bedrenice, ali skoro polovica oboljelih životinja ugiba, dok druge same ozdrave, ali su još za dulje vremena opasne po druge zdrave životinje i u njihovoj balezi se još dulje vremena nalazi bakterija.Oboljele životinje mogu se liječiti kao i Ijudi od ove bo-lesti ito ubrizgavanjem protubedreničkog seruma. K tomu još se radi i to, da se oboljela životinja češće polijeva hladnom vodom po rijelu, istire se komfornim špiritom i da se zalijeva vinom ili rakijom ili ikreolina 1 decilitar. Pošto se bolest bedrenice kod stoke često pojavljuje naglo i žestoko, to je u većini slučajeva ovako naglo oboljeloj životinji svaka pomoć prekasna.Radi toga se mora nastojati, da se stoka unaprijed zaštiti od ove opasne bolesti i da se ta bolest u pojedinim krajevima iskorijeni. U tom slučaju treba da svi gospodari, a naročito težaci, kojima je glavni i osobni imetak stoka, naročito radna stoka (konji i volovi), dobro upoznaju s naravi bolesti bedrenice i da se strogo pridržavaju propisa marvenih liječnika, ali već unaprijed treba znati to, da se stoka može očuvati od bedrenice, ako je kalemi veterinar. Staje moraju biti čiste, umjereno tople, okrečene, đubrište da je ogradeno i da stoka po njemu ne hoda. Ako se na kojem marvinčetu pojavi bolest, to se mora bolesna životinja izlučiti i u posebnu staju od zdravih premjestiti. Staju treba temeljito očistiti, zidove okrečiti, jasle vrelom vodom izribati, podove u staji očistiti i sve đubre izbaciti.Podove staje treba gusto razmućenim krečom dobro poprskati, po mogućnosti promijeniti hranu,* kao sijeno i ustalu krmu. Uginula se životinja ne smije parati niti joj se ikoža guli, nego se mora daleko od sela dva metra duboko zakopnti u zemlju. Svako selo treba da ima određeno mrcinište, gdje Se uginula stoka zakopava. Sve predmete koji su u staji, kao konjsku opremu, češagije, kete, dobro vrelom vodom oprati, ćebeta oprašiti i očistiti. Odmah u početku, ako se opazi oboljenje životinje, treba po mogućnosti pozvati veterinara,da uštrca potrebnu količinu seruma i na taj način se u većini slučajeva životinja spasi.Važnije je zaštitno cijepljenje stoke protiv bedrenice kojim stoku unaprijed, dok je zdrava, zaštitimo. Stoku treba cijepiti u rano proljeće, prije nego se počne puštati na pašu. Tim proljetnim cijepljenjem se postizava tako zvani imunitet ili zaštita od bedrenice, a to cijepljenje treba da se ponovi svakog proljeća.Svrha ovog članka je ta, da na prvom mjestu upozori naš težački svjiet, kako će oćuvati svoje domaće blago od ove teške i ubitačne bolesti, a kako će se i sam od nje očuvati.'jer na prvom mjestu neznanje a i nehajnost naših seljaka mnogo do-prinose, da bolest bedrenica nanosi veliku štetu baš našem seoskom svijetu, pa neka mu ovaj kratki opis posluži kao pouka, kako će sebe i svoju stoku očuvati od ove teške i pogubne bolesti.