Svak će potvrditi općenito mišljenje, da je zdravlje čovjeku najpreče i najveći ideal života. Zdravlje je neprocjenjivo blago, koje se ne može ni prodati ni kupiti ni za kakovo blago zemaljsko. Samo zdrav čovjek, kao jedinica svoga naroda, a po tom i zdrav cijeli narod, može da bude od koristi na prvom mjestu sebi, svojoj porodici i okolici, pa i samoj državi, kao njezin podanik. Ako je u jednoj državi zdrav narod, ako se kulturno toliko podigao, da zna čuvati i cijeniti svoje vlastito zdravlje, potom i zdravlje svoga bližnjega, ta je država u svakom pogledu napredna i sretna. Ako su se pojedine zarazne bolesti uvukle u porodicu, a odatle u okolicu, te se raširile i u narod, to se uzima kao najveća nesreća narodna, pa se danas bori proti raznih priljepčivih bolesti, kako pojedinac tako i sama država. Radi toga u svim kulturnim državama postoje zakoni i razna naređenja, kako se ima čovjek boriti i čuvati od raznih priljepčivih bolesti. Mi znamo n. pr. da zakon nareduje, da se svako dijete mora kalemiti iza prve godine života proti crnih ospica (boginja), a po drugi put iza pete godine života, treći put barem jedan put iza dvadesete godine života. Od kad je pronađeno kalemljenje proti ospica, od tada su sačuvani milijuni ljudskih života i mi danas rijetko vidimo ospičava čovjeka. Da je to jedna od najvećih blagodati po čuvanje ljudskog zdravlja, to več danas zna i onaj, koji stanuje i u najzabitnijim i najosamljenijim krajevima našim. Sve vjere preporučuju čuvanje zdravlja. a naročito islamska vjera preko Kurana (a. š.) opominje čovjeka na mnogo mjesta, da čuva svoje zdravlje. Mnogi su hadisi (izrefce) sačuvani od našeg pejgambera Muhamed a. s., koji opominju čovjeka na čuvanje zdravlja kao: „Zdravlje je čovjeku najpreće". — „Cuvajte zdravlje, dok ga niste izgubili". »Ne idite u ono mjesto u kom vlada bolest, a ako ste se u tom mjestu zatekli, ne idite iz tog mjesta, dok bolest ne prestane". . „Nije dozvoljeno stanovuti u nijestu u kome ne ima hakima (suca) i hekima (liječnika)". „Čistoća je pola zdravlja". „Čistoća je od imana (skopčana s vjerom)". Da se zdravlje očuva najglavniji su uvjeti ovi: 1. čistoća u svakom pogledu, čistoća tijela, odijela, kuće, dvorišta i uopće cijele okolice, u kojoj se čovjek kreće i živi. 2. Umjeren život u jelu, piću i radu. 3. Poznavati i čuvati se svega onoga, što čovjeku može naškoditi, n. pr. kod jela i pića, neuzimati alkoholna pića, po mogućnosti nepušiti, nepiti prekomjerno crnu kafu, nastojati, da se udiše što čistiji zrak. itd. 4. Znati se pomoći pri raznim nesretnim slučajevima i očuvati se od raznih priljepčivih bolesti, a te su mnogobrcjne. I bez svoje krivnje može čovjek nastradati i izgubiti svoje zdravlje, pa ponekad, i život, a to se dešava pri raznim nesretnim slučajevima, u kojima se mora čovjeku pružiti hitna pomoć i na taj način više puta i život spasiti. Mi ćemo se ovom prilikom pozabaviti i u što kraćim crtama opisati, kako se ima svaki pojedinac snaći pri pružanju prve pomoći u nesretnim slučajevima i naglim obolenjima. Šta su to nesretni slučajevi ? U nesretne slučajeve ubrajamo: 1. Sve razne ozljede, kao rane zadane oštrim oruđem (nož, sjekera i t. d.) rane od vatrenog oružja (puška, revolver i razne eksplozije), rane nastale udarom tupog oruđa, zatim uboji i opekline, te prelom pojedinih kostiju u tijelu. 2. Slučajevi vrućine ili studeni, kao nesvjestica od sunca — sunčanica, opekline vatrom, vrelcm vodom, ili kojom drugom vrelom tekućinom. Nadalje smrznuće pojedinih dijelova tijela. 3. Nagla oboljenja, kao otrovanje raznim otrovnim predmetima n. pr. usljed prekomjernih uzimanja alkoholnih pića (razne vrsti rakije, vina, piva), kafe, prekomjernog pušenja duhana i t. d. zatrovane i zagađene vode, zatrovanog zraka. Nagle nesvjestice te udarac tako zvane srčane kapi (Schlag), koji može da bude potpun, gdje smrt momentano nastupa ili udarac samo u jedan dio tijela, kao usahnuće noge, ruke, ukočenje vilice ili lica. Kod svih navedenih slučajeva mora se čovjek brzo snaći, pa da zna pružiti hitnu pomoć bilo sebi, bilo drugome, a da pri pružanju te pomoći, usljed neznanja, ne naškodi eventualno još više dotičnoj osobi. 1. Razne ozljede. Ozljede mogu nastati usljed pada, udara po tijelu, pa su ili otvorene rane, ili razni uboji te prelomi kostiju. Ako su otvorene rane, to se vidi da krvare. Krvarenje može biti lagano i umjereno ili jako i naglo. Umjereno i lagano krvarenje, znak je da nije koja veća krvna žila ozlijeđena, dok jako krvarenje pokazuje, da je veća krvna žila ozlijeđena. Ako je rana zadana prljavim nožem ili kojim drugim orudem, to postoji još opasnost od zatrovanja rane i ovakove se rane gnoje i traju dugo vremena dok zarastu, a dešava se često, da od ovakove gnojave rane nastupi zatrovanje krvi, koje u najviše slučajeva prouzrokuje smrt. Najčešće ovakove raue prouzrokuju crveni vjetar, (Erysipel) koji može dugo da traje sa jakom groznicom, i ako se ne liječi kako treba, tada može i smrt prouzrokovati. Rane mogu da nastanu na taj način, da čovjek nehotice sam Šsebe rani, ili da bude ranjen od druge osobe. Prvo je što treba znati, na koji su način rane nastale, da li usljed udara po tijelu oštrim oružjem, tupim ili vatrenim (revolver ili puška). Čovjek se sam rani pri raznim radovima, najčešće sjekirom, nožem, iz puške ili revolvera usljed nespretnog baratanja tim oružjem. Može Liti ranjen od druge osobe, nehotice ili hotimično, napokon prilikom raznog putovanja, kao penjanje na planine i stijene i t. d. Kod ovakvih nesretnih slučajeva mora čovjek znati, da pruži hitnu pomoć bilo samo sebi, bilo drugom. Svaka rana krvari i to krvarenje može da bude jače ili slabije. Osim toga treba razlikovati rane na kojemu su dijelu tijela nastale, da li na udovima (ruke i noge) ili na samom trupu tijela fprsa, leđa. glava ili trbuh). Rane, koje polako krvare nisu toliko opasne, dok su rane, koje jako krvare, dosta opasne. Ako rana jako krvari, ako krv iz rane šprica poput mlaza iz štrcaljke znak je, da je jedna jača krvna žila povrijeđena, i ovakovo krvarenje mora se što prije zaustaviti. Ako je rana na gornjem dijelu ruke od lakta prema ramenu, ili na gornjem dijelu noge, od koljena prema kuku, i ako jako krvari, to se krvarenje ustavi na taj način, da se taj dio ruke ili noge iznad rane po prilici za jednu podlanicu dobro stegne i podveže. Gornji dio ruke i noge ima sanTjednu kost i kod podvezivanja, krvni se sud sa podvezom stegne i krvarenje stane. Podvezivanje rane r.a donjem dijelu ruke i noge t. j. od lakta prema šaci, ili od koljena prema stopalu, ne smije se činiti, jer bi se na taj način krvarenje još i povećaio, a to su dvije kosti i radi toga se ne mogu stegnuti krvne žile. Podvezivanje se obavlja s>a elastičnim predmetom kao pojasom od gume iii elastičnim remenjem od pantalona. Ako se to nema pri ruci, onda kaišem ili jakim rubcem ili peškirom. Zavezuje se tako da se prvo napravi uzao preko noge ili ruke, zatim drugi uzao iznad onoga prvog. Između ova dva uzla se provuče jedan predmet, kao nož sa koricama ili jako drvo i onda se okreće sve dotle, dok krvarenje ne stane i tada se taj predmet pričvrsti. Ovako stegnuta ruka ili noga ne smije se više od dva sahata držati. Ako je rana na trupu (leđima, prsima ili trbuhu) tu je stezanje nemoguće. Ako na tim mjestima rana jako krvari, tada se kuša krv zaustaviti na taj način, da se palcem ruke pravi pritisak iznad rane ili ispod rane. Ako je n.pr. rana zadana na vratu i ako je povrijeđena žila kucavica, koja jako šprica, tada se sa palcem ruke ispod rane žila kucavica pritisne i sve dotle se drži dok se ranjenik ne donese liječniku ili do bližnje bolnice. Na ovaj se način često spasi život čovjeku. Ako je rana na plečki ili na glavi onda se metne čisti zavoj, ako se isti ima pri ruci, a ako i tog nema, onda se rana dobro začepi čistim rupcem ili maramicom. Po samom krvarenju i krvi se može razpoznati, da li je žila kucavica (Schlagader) povrijeđena, jer se tada iz rane izlučuje čisto crvena krv koja šprica, dok ako je povređena obična krvna žila (Blutader), tada je krv tamno crvena i izlučuje se polagano. Ako se krv polako izlučuje i ako je tamno crvene boje, onda se ne prave nikakove podveze, nego se rana previje i zamota onim čistim zavojem, koji se ima pri ruci. Osobito treba zapamtiti kod rane slijedeće: 1. Nikakva se rana ne smije prstima dirati niti prati, osim u slučaju, ako je rana zaprljana zemljom ili đubretom. Tada se rana polijeva čistom vodom iz ibrika ili koje druge posude sve dotle, dok sama voda ne skine sa rane prljavštinu i očisti je. 2. Na ranu se ne smije metati zemlja, ili što se često događa paučina, radi ustavljanja krvi, jer se na ovaj način rana zatruje, Dešava se i to, da seoski svijet meće na ranu zakuhanu zemlju sa mokraćom, a to je vrlo opasno. 3. Rana se može previti samo sa čistim raskuženim (steriliziranim) zavojem, a ako se toga zavoja nema pri ruci, to se može metnuti čista oprana krpa, rubac ili marama. 4. Ne smije se na ranu metati nikakva trava, jer je i ona nečista i može ranu da zatruje. 5. Čim je rana povezana i kr.arenje zaustavljeno, treba odmah i što prije potražiti liječnika, koji će pružiti pravu i spasonosnu pomoć. Ozljede kostiju Pri nesretnim slučajevima ili prilikom kakove svađe i tučnjave često se povrijede kosti tijela, Ove povrede mogu da budu: 1. Obični prelom kosti; 2. Prelom kosti s ranom (komplicirani prelom); 3. lščašenje u zglobovima i 4. Uganuće. Kod preloma kosti može se dogoditi, da se prelomljeni dijelovi zariju u meso, da povrijede krvnu žilu ili koji živac (nerv) pa da usljed toga nastupe opasne posljedice. Kod dotičnog preloma kosti n. pr. kosti noge ili ruke, prva se pomoć pruža na taj način, da se prelomljena kost tako rekuć fiksira i napravi nepomičnom. Ako je slomljena noga u podkoljenici ili nadkoljenici, to se ista odmah položi u šinu i čvrsto zavije. Ali se najčešće događa da se ti nesre ni slučajevi dogode na putu ili negdje na polju, gdje nemamo pri ruci ni šine ni zavoja Tada se metne ispod noge dovoljno duga i široka daska ili ako se slućaj u šumi desio, osiječemo granu i upletemo poput daske, ili ogulimo debelu koru, ili ako smo na njivi ispletemo od slame gužvu prema nozi duoačku, eventualno dva jača drveta koje metnemo tako, da jedno dode s jedn?, a drugo s druge strane i tada zavojem povežemo. Nemamo li ni zavoja pri ruci, tada povežemo maramama na dva ili tri mjesta ili se skine košulja i od košulje se naprave zavoji. Na taj način se prelomljena kost fiksira i unesrećena se osoba može prenijeti do obližnjeg liječnika ili bolnice. Oko prelomljenog dijela treba uvijek nešto mekano obaviti, kao travu, sijeno, komad odijela i t. d., a preko toga se metnu tvrdi predmeti, koji fiksiraju prelomljene dijelove. Prelomljeni dijelovi se mogu umotati i u komad hasure i povezati. Ako je pak kost prelomljena tako, da je jedan kraj kosti prodro kroz meso i kožu, onda velimo, da je komplicirani prelom, jer u tom slučaju nastaje i prelom i rana. Tada postupamo tako, da oprezno ispravimo, koliko je moguće taj prelom, ranu pokrijemo sa čistim zavojem ili čistom krpom, pa opet na gornji način prelom fiksiramo. Ako je ozljeda nastala na glavi, to može da bude prelom kosti glave ili na poklopcu lubanje ili prelom lubanje unutar na takozvanoj bazi lubanje. Ako je ovaj posljednji prelom, tada nastupa nesvijest, krvarenje iz nosa i ušnih kanala. U tom slučaju je jedina hitna pomoć ta, da se dotična osoba povali, glava uzdignuta fiksira i odmah prenese do prve bolnice. Kod preloma ključane kosti, fiksira se ruka sa povezom oko vrata i ide se do liječnika. Kod preloma rebara, obaviju se čvrsto prsa jednim manjim čaršafom i odašilje do liječnika. Kod preloma kosti na ruci, bilo na podlaktici ili nadlaktici, fiksira se ruka na prsa s jednim peškirom ili, ako je pri ruci, naročitim zavojem da ruka visi na vratu. 2. Svako iščašenje zgloba treba samo da liječnik popravi. Još i danas imade mnogo nadriljekara, koji namješćaju prolomljene kosti ili popravljaju iščašenje, dok ovakovi apsolutno nemaju ni pojma kako pojedine kosti stoie u zglobovima, pa u sto slučajeva jedva im uspije pet, da naprave kako treba, dok drugi ostaju sakati za cijeloga života. Ovakovim varalicama ne smije niko u i.iteresu vlastitog zdravlja da nasjeda. 3. Svako uganuće mora također jedino da liječnik popravIja. Di.k se dođe do liječnika najbolje je preporučiti mirovanje i stavljanje mokrih obloga (voda treba biti svježa), koji se po prilici svako tri sata mijenjaju. II. Povrede unutar samoga tijela Do sada smo naveli povrede, koje vidimo, kao što su raiie . i prelomi kostiju. Treba da još napomenemo povrede, ko.ie nastaju unutar samoga tijela, a koje povrede mi ne vidimo. Nu napomenućemo još vidljive povrede, koje nastaju na prsima, leđima ili trbuhu. Te povrede su najčešće usljed uboda nožem bilo usljed nesretnog slučaja, bilo da je te povrede drugo biće zadalo. Zatim dolaze povrede od ubojnog oružja (revolver, puška). Ako su rane na prsima, leđima ili trbuhu, u tom slučaju se iste povežu onim čistim, što se ima pri ruci i ozlijeđeni se odmah upućuje do najbližeg liječnika. Uvijek se mora prcdpostavljati, da su usljed zadanih rana na prsima ili trbuhu, i unutarnji organi povrijeđeni. Radi toga se ne smije ozlijeđeni ispravljati ili ga voditi, da ide nogom, nego se mora odmah povaliti i u ležećem stanju prenijeti do liječnika ili bolnice. Usljed udara tupim predmetom po prsima ili trbuhu mogu da nastanu jake nutarnje povrede i krvarenje kojeg unutarnjeg organa. I u ovom slučaju mora se povrijedeni povaliti i na nosilima ili kolima u ležećem stanju prenositi. Više puta se događa, da usljed rane na trbuhu ispane komad crijeva napolje. U ovom slučaju se ne smije crijevo vraćati natrag u trbuh, nego se nosi do liječnika. Osim toga kod povrede trbuha ne smije se nikad davati ozlijeđenom nikakove hrane ni pića. U najgorem slučaju malo čiste vode. Događa se još često i to da se kod raznih radova povrijedi oko, kao kod zagasivanja kreća ili pri tesanju i vađenju kamena kao i kod kovanja željeza. U ovom se slučaju oko poveže mokrim zavojem i mora se odmah ići do liječnika, koji će daljnu pomoć pružiti. III. Elementarne nezgode U ove ubrajamo sunčanicu, opekline, spržotine i smrznuća. Sunčanica nastaje kod jake sunčane vreline u ljetnim danima. Sunčanica nastupa pri raznim radovima na jakom suncu, kao kod vojnika u dugim marševima, pri poljskim radovima pa i kod običnog putovanja pješice po jakom suncu. Kod nastupanja sunčanice osjeća dotična osoba, prvo vrtoglavicu i teško disanje, te osjećaj jake toplote. U ovom slučaju treba odmah svaki rad prekinuti i odmah se zakloniti u hlad. Ako nastupi momentana nesvjestica, ta može da bude pogibeljna. Onesviještenu osobu od sunca treba odmah sklonuti u hlad i na suncu mu ne pružati nikakvu pomoć. Čim se ta osoba sklonila u hlad, odmah treba otvoriti odijelo, koje je preko prsa i trbuha, a potom, negubeći vremena, iz kante ili kojeg drugog suda svježom vodom polijevati prsa i trbuh i to izručiti 8 do 10 kanti vode jednu za drugom. Ako onesviješteni dođe k sebi, to mu se daje odmah studene vode da pije. Da se ponovno ne povrati nesvjestica, treba s tom osobom razgovarati i na taj način, koliko je moguće duže držati ga pri svijesti. Poslije toga treba, ako je moguće, pozvati liječnika. Inače može se dati još crne kafe, na glavu metnuti studen oblog i češće ga mijenjati, te ostaviti duže vremena na mirovanju, a poslije svakako 2 do 3 dana mirovanja. Spržotine i opekline: Spržotine se najčešće događaju kod djece, koja barataju s vatrom ili šibicom i tada se zapali odijelo, no, usljed neke nesreće, dogada se to i kod odraslih. Ako se na jednoj osobi zapalilo odijelo, to ne treba čekati dok se voda donese, nego tu osobu odmah zamotamo sa onim što nam je ruci najbliže, (deka, jorgan, ćilim,) bacimo je na tle i sa ovim potpuno umotamo. Istom preko toga polijevamo vodom, dok potpuno ne bude, sve što je na toj osobi, mokro. Istom onda pristupamo svlačenju unesrećene osobe, na tai način, da ne skidamo komade odijela, nego ih režući, polako skidamo s tijela. Ako je moguće položimo osobu u studenu vodu, u napunjenu kadu ili tekne. Zatim dademo crne kafe, mlijeka ili konjaka. Rane nastale na tijelu pokrijemo krpama unamočenim u zejtin i nastojimo što prije pczvati lijtčnika nesrećenog prenijeti u bolnic u. 0 p e k I i n e nastaju usljed pada n vrelu vodu ili na koji drugi način. I ovdje pristupamo tako da odijelo iscijepamo. a po tom dotičnu osobu metnemo u mlaku vodu. Opekla mjesta poslije zamotamo kao i kod spržotine. • Smrznuće: Više se puta dešava u zimsko vrijeme smrznuće ljudi, pa i u ovim slučajevima može se često Ijudski život spasiti, ako se s unesrećenim postupa kako treba. Nade i se n. pr. smrznut čovjek u snijegu, prva briga mora biti ta, da se prenese unesrećeni pod najbliži krov. Tada se pristupa polaganom povraćanju tjelesne topline. Prvo se odmah skida odijelo i to tako, da se tijelo smrznutoga ne prevrće, nego se odijelo s tijela pocijepa. Cijelo se tijelo trlja snijegom ili mokrim krpama tako dugo, dok ruke i noge postanu gipke i dok ukočenost prestane. Zatim se pristupa umjetnom disanju (o umjetnom disanju i njegovu izvcđenju govorićemo posebno). Ovo se sve izvodi u studenom prostoru. Pošto je unesrećena osoba došla sebi, tada je prenesemo u toplu sobu, dademo da pije crne kafe, čaja ili konjaka i ostavimo da miruje 2 do 3 dana. III. Nagla obolenja Najčešća su nagla obolenja: nesvjestica, kap u mozgu (Haemiplegia — Schlag) djelomična ili po.svemašna, te razna krvoliptanja iz usta ili nosa. Nesvjestica obično nastupa iznenadno tako, da se izgubi potpuna svijest i dotični, ako sjedi ili stoji, pada odjednom na tle, te se kod ovake osobe vidi potpuna bljedoća lica, teško disanje i donekle ukočenost udova. Nesvjestica obično nastupa usljed jakog umora tijela, usljed jakih bolova na tijelu usljed jakog i iznenadnog prepada ili usljed jako pokvarenog zraka u prostorijama u kojima se više ljudi nalazi. Prva pomoć je ta, da se onesviješteni odmah povali na zemlju, odijelo preko prsa se otvori i poštrca svježom vodom po licu i prsima. Zatim se trljaju sljepočice sirćetom, rakijom ili kolonjskom vodom. Ako se nesvjestica dogodila u zatvorenim prostorijama,to se odmah otvore prozori radi čista zraka. Pošto onesviješteni dcđe sebi, dademo mu da pije crne kafe ili konjaka. Srčana kap — Schlag nastaje usljed toga, što u mozgu pukne jedna manja ili veća krvna žila i krv se izlije u mozak, koja čini pritisak na njeg, pa je i ovo iznenadno obolenje i nastupa kao i nesvjestica. Srčana kap može da bude totalna (posvemašna) ili parcijelna (djelomična). U prvom slučaju prsne koja jača žila u mozgu i krv se naglo izlije u mozak, te nastupa ili momentana smrt ili nakon nekoliko sahata. Usljed parcijelnog šlaga nastupa usahnuće ruke ili noge ili neka vrst ukočenja mišića na licu. Kad nastupi srčana kap, vidi se lice dotične osobe upadno crveno, nesvjestica, duboko disanje i neka vrst krkljanja slična hrkanju u snu. Ovakovu osobu, u koje je nastupila srčana kap, ne smije se povaliti, nego ostaviti u sjedećem stavu. Ako se ovakova osoba odmah povali, to nastaje jači izljev krvi u mozgu, koji može da bude po život pogibeljan. Krvarenje iz nosa može da nastane usljed pada ili udara po nosu, a može i iznenadno bez ikakva uzroka. U tom slučaju treba, da dotična osoba ostane u sjedećem stavu i da odmah metne obloge namočene u studenu vodu na čelo i zatiIjak. Ako krv ne prestane, to se nozdrva začepi dobro vatom (pamukom). Krvarenje iz usta nastaje ili iz samoga ždrijela ili iz pluća kao kod oboljenja od sušice ili iz stomaka, najčešće usljed čira u stomaku. Ovo krvarenje može da bude vrlo opasno i radi toga treba što prije pozvati liječnika. Kod ovakovogslučaja treba apsolutno mirovanje u sjedećem stavu, naslonjeno na jastuke, unesrećeno lice ne smije razgovarati, a zatim mu se daje da pije studene slane vode i komadići leda da jede. Otrovanja. Otrovanjem nazivamo sve ono, što u čovječjem tijelu prouzrokuje takove promjene, koje mogu da budu opasne po život. Otrovanje nastupa usl.ied uzimanja na neki način zatrovane hrane, vode, pića (prekomjerno uživanje alkohola) i t. d. Mi znamo da ima vrlo otrovnih gljiva, kao i raznih biljki, koje Ijudi jedu u nepažnji, ili pokvarene hrane, naročito mesa. Otrovanje nastupa i usljed udisanja otrovnih gasova, koji se u zraku mogu da nađu, a i kroz ranu, kao kod raznih ujeda. Ako je otrovanje nastupilo usljed otrovne hrane, to se mora nastojati, da se taj otrov što prije iz tijela izluči, a to se postiže brzim povraćanjem ili ispiranjem stomaka, a ovo može samo liječnik da radi. Pojave otrovanja raznim bilinama su u našim krajevima najčešće. One dolaze od otrovnih gljiva, trave bunike i još nekih bilina, koje već sam narod poznaje kao otrovne. Pojave ovih otrovanja su slijedeće: Jaka žeđa, grlo suho i ima se osjećaj kao kad se ožari, uzrigivanje i smućivanje, davljenje, napokon bljuvanje i proljev. Zatim se osjeća glavobolja, težina u glavi, vrtoglavica a može da nastupi i nesvijest i jaki grčevi. Lice je obično naduto, plavocrveno, oči više ispiljene, zenice ili jako raširene ili sužene. Bilo udara brzo i jako. Disanje jesporo, teško i krkljavo. U ovom slučaju je brza pomoć, da se prourokuje bljuvanje. Na bljuvanje se podražuje na taj način, da se kažiprst metne u ždrijelo usta i poškaklji se, zatim se brzo skuha kora od vrbe ili od hrasta i daje se da pije kao čaj, koji nagoni bljuvanje. Jaka crna kafa i čaj se daje također a upotrebljava se i trljanje sirćetom po vratu, prsžma i trbuhu. Dobro je dati što više kisela i slatka mlijeka. Ako je nastupila jaka nesvjestica ili stanje slično smrti, poduzima se umjetno disanje. Meću se jako studeni oblozi ili led na glavu. Aku je obična nesvjestica, onda se poprska vodom po licu, osoba se kreće da ne bi zaspala i to kretanje neka traje više od sahata. Zatim mu se dade crne kafe i druge tekućine. Otrovanje sa gasovimaseu našim krajevima najčešće događa sa gasom, koji se razvija iz ćumura ili iz žerave. Još uvijek vlada običaj po selima, a i po gradovima, da se u zimsko doba izgrne žera v na odžak pred peć, sulunar zatvori, ili se ostavi raspaljena mangala s ćumurom, i legne spavati, pa se često dogadaju i smrtni slučajevi. Da se ovakova otrovanja izbjegnu, prvo je to, da prestane taj opasan običaj, da se žerava izgrće i da se sulunari zatvaraju i da se mangala sa ćumuroni ne ostavlja u sobi, gdje se sjedi i spava. Pojave otrovanja s gasom od ugljena (Kohlenoxjd) su jake i vrlo opasne. One nastupaju sa jakom glavoboljom, nesvjesticom, slabosti u mišićima tijela, zatim potpunom nesvijesti, pritiskom na prsima, teškim disanjem i malaksalosti bila. U ovom slučaju se pruža brza pomoć na taj način, da se bolesnik odmah iznese na čist zrak, polijeva svježom vodom, trljaju mu se ruke, prsa i sljepočice sirćetom ili rakijom, a ako je disanje prestalo, pravi se umjetno disanje sve dotle, dok unesrećeni ne dode sebi. Zatim niu se dade jake crne kafe, čaja, konjaka ili rakije. Ovako se postupa i usljed otrovanja drugim gasovima (plinovima) prilikom rada u dubokim podrumima ili bunarevima i t. d. Otrovi životinjski. Životinjski su otrovi najčešći od ujeda zmije ili bijesna psa u našim predjelima. Ako je nekoga zmija ujela, to treba da se brzo snađe i sam sebi pomogne, dok nije otrov iz rane prešao u krv, jer tada nastupa općenito otrovanje krvi i često kroz kratko vrijeme nastupa smrt. Je Ii nekog ujela zmija, prvo je što treba odmah ućiniti, da ranu od otrova očisti. Ako je ujed bio na nozi ili na ruci (a to se najčešće i događa), treba odmah dobro podvezati iznad rane onim što se ima pri ruci. Zatim se rana sa nožem odmah iskruži, ili se spali ugrijanim željezom ili cigarom. Potom se rana dobro ispere alkoholom ili rakijom, poveže i odmah se treba uputiti liječniku, koji će daljnju pomoć pružiti. Tako se postupa i kod ujeda od bijesna psa. Pomoć pri davljenju u vodi (dušenje) Dušenje se najčešće dogada u Ijetnim danima pri kupanju. Mnogi, koji ne znaju plivati dođu u duboku vodu i uduše se. Kad se ovakav jedan nesrećnik izvadi iz vode, prvo što se opaža na njemu jest lice, nešto nadulo, modroplavo, a također i usnice. Prva se pomoć pruža na taj način, da se unesrećen povali na zemlju na leđa, glava mu se nagne prema zemlji, zatim mu se uvuče kažiprst duboko u usta, te se odstrani iz usta slučajna zemlja, blato Hi trava. Odmah mu se skine odijelo, ako je unesrećeni pao u vodu u odijelu. Cijelo se tijelo, naročito prsa, trljaju suhim peškirom, a poslije se umota u toplo ćebe ili što drugo. Ako unesrećeni nije došao sebi, to se odmah poduzme umjetno disanje, koje treba nekad i preko jednog sahata raditi. Prividna smrt Prividna je smrt najjači stepen nesvijesti. Kod prividne se smrti ne pokazuju nikakovi znaci života i unesrećeni izgleda kao mrtvac Pri tom stanju ne pokazuju se nikakove kretnje tijela. Disanje se ne opaža, bilo i rad srca se ne opaža i ne osjeća. Koža je studena, lice upalo, oči ukočene. To sve može da jednom laiku izgleda kao smrt, ali savjesnom Iiječniku ne može i ne smije da izostane kod pregledanja i slušanja udaraca srca, gdje ipak može da ustanovi, da srce radi posve slabo i skoro nečujno. Osim toga kod mrtvaca brzo nastupa ukočenje udova, ruku i nogu. Ovo se ukočenje razlikuje kod mrtvaca, kod kojih, ako se pregne ruka ili noga, ostane u istom položaju, dok kod prividno mrtvog čovjeka se pregib opet ispravi. Zatim u očima kod bjeloočnjače i očne rožnice kod mrtvaca se osuši i nastanu nabori, dok kod prividno mrtvog nije taj slučaj. Ako se polije malo ključave vode po prsima mrtvaca, to, ako još postoji život, nastupa na koži jako crvenilo. Ako se na tome mjestu pokažu odmah kožni mjehurići od spržotine. koji ako domah puknu i ako se pokaže to mjesto posve blijedo i bez ikakva crvenila, znači da je smrt nastupila. Znakovi oživljavanja iz jake nesvjestice su slijedeći: Ako se metne ruka na trbuh u predjelu stomaka, opaža se mala toplina. Ako se metne ogledalo na usta, to se poslije kratkog vremena opaža zamagljenost ogledala. Ako se prinese svijeća zenicama i ako se iste skupe, to je znak života a isto i laki trzaji očnih kapaka i !ica. Poslije onih pojava se već počinje osjećati udaranje bila (pulsa) i srca, te polagano disanje, a to se može opaziti, ako se na prsa metne mala čaša napunjena vodom i tom se prilikom opazi, kako se voda u čaši polagano giblje. Umjetno disanje Položi se bolesnik na zemlju, ali tako da je glava i prsa nešto odignutija od ostalog tijela. Ispod rebara ili ispod leđa se metne jedan mali jastuk, ili kakovo savijeno haljinče. Zatim se otvore usta bolesnika, jezik se povuće napolje i drži preko usnica. Iznad glave stane onaj, koji izvađa umjetno disanje tako, da se raskorači i među njegovim nogama je u sredini glava bolesnika. Objema rukama prihvati ruke iznad laktova, čvrsto ih podigne uvis i vuče sve do iznad glave bolesnika i drži ih tako po prilici dok izbroji jedan — dva; tada zrak ulazi u pluća. Zatim spušta obje ruke prama stranama prsa sve do predjela stomaka i pritisne strane prsa, ali ne jako, isto tako dok izbroji dva; tada zrak izlazi iz prsa. Ovo se neprestano opetuje po prilici deset puta u minuti sve dotle dok se ne opazi disanje samo od sebe. Čim se opazi da je nastupilo disanje, prestaje se sa pokretima ruku i pređe se na trljanje kože kako na prsima, tako i po rukama i lcđima, a da se na taj način izazove jača toplina tijela. Prva pomoć kod obješenih Ako se slučajno naide na obješena čovjeka, to se mora u svakom slučaju pokušati, da mu se život spasi. Prvo je to, da se konopac, o koji se unesrećeni objesio, odmah prereže, ali kod toga se mora paziti, da tijelo ne padne na tle, nego se pridrži jednom rukom, dok se drugom reže konopac i tijelo se spusti na zemlju. Zamka se odmah skine s vrata i nastoji se da se sa unesrećenog što prije skine odijelo. Unesrećenog treba povaliti tako, da je glava i prsa više u sjedećem stavu. Poslije se poprska lice i prsa studenom vodom i odmah se poduzme umjetno disanje. Kod udara od groma Kod udara od groma je prva pojava kod unesrećenog ta, da je isti u jakoj nesvjestici tako da izgleda kao mrtvac. Ima slučajeva, da osoba koja je gromom udarena dođe sebi i oživi i nakon nekoliko sahata. Radi toga se mora u svakom slučaju pokušati, da se u život povrati. Prva je pomoć ta, da se unesrećenom skine odijelo, trlja se tijelo mokrim peškirima, pod nos se metne nešto, što jako miriše, lice, sljepočice i vrat trljaju se sirćetom ili rakijom. U svakom slučaju se mora poduzeti umjetno disanje. Kod lica, koja su gromom udarena, Vidže fee po tijelu karakteristične pruge, koje sliče na razgranato drvo i što su ove pruge jače i izrazitije, to je i udarac od munje bio jači. Treba svako da zna i to, kako će se i gdje prilikom grmijavine i jake bure da skloni. Vrlo je opasno sklanjali se kad grmi pod osamljena visoka drveća ili plastove sijena, dapače i pod usamljene kuće. U gradovima, kad grmi, uvijek je manja opasnost ako se ide sredinom ulice nego krajem ulice pokraj kuća. Isto tako nije se dobro nalaziti pri grmljavini u blizini rijeka ili potoka. Ako se nalazi čovjek u sobi kad grmi, tada je najbolje sjedjeti u sredini sobe. Naročito nije dobro upotrebljavati telefon kad grmi ili imati kraj sebt metalne predmete. Ovo r.ekoliko napomena napisanih u najboljoj namjeri, a da bi makar kome od čitalaca korisno poslužile.