Na 17. rujna 1942. umro je u Zagrebu nakon kraće bolesti dr. Ciro Truhelka u 78. godini života. Punih 57 godina nežumcrno je proućavao našu prošlost, a od toga je proveo 36 godina u Sarajevu, i to je najplodnije razdoblje njegova rada. S Truhelkom je legao u grob posljednji član onog malogž kruga zaslužnih radnika, što se okupiše oko njega u prvo doba opstanka Zemaljskog muzeja u Sarajevu.Osamnaest godina proveo je Truhelka kao kustos muzeja, a isto toliko kao njegov ravnatelj. Dr. Ciro Truhelka roden je 2. II. 1865. u Osijeku u Siavonija,gdje mu je otac Antun bio pučki učitelj, poznat ka vrstan glazbenik i pisac. U rodnom mjestu svršio je njemačku osnovnu školu i pet razreda gimnazije.Nakon očeve smrti preseli mu se majka u Zagreb 1878., gdje je pokojni Ciro završio gimnaziju i fiiozofski fakultet. Studirao je opću povijest i povijest umjetnosti. Profesori su mu bili Nodilo, Klaić i Kršnjavi. Kršnjavi je osobito zavolio Truheiku,koji je bio više sklon slikarstvu nego historiji, ali zbog slabih materijalnih prilika nije se mogao uputiti svijet, da se u tome usavrši. Još kao student počeo je po preporuci prof. Kršnjavija raditi u Umjetnoobrtnom muzeju u Zagrebu, a na Obrtnoj školi predavao je nauku o stilu i francuski jezik. Po preporuci istog profesora izradio je 1885. dr. Truhelka katalog Strossmavereve galerije slika, što ga je iste godine izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Time je započeo pokojni Truhelka svoj književni rad. Iste godine objavio je svoju disertaciju »Andrija Medulić, slikar 16. stoljeća«. Baš u ovo doba pada osnutak Muzejskog društva u Sarajevu,čija je pravila odobrila Zemaljska vlada 14. svibnja 1885. Na skupštini toga društva zakljčeno je 28. prosinca iste godine medu ostalim zamoliti Ministarstvo financija u Beču, da se društvu dodijeli jedan kustos koji će voditi i tajničke poslove društva.Na zamolbu ministra Kallaya Sastavio je dr. Iso Kršnjavi, profesor povijesti umjetnosti na zagrebačkom sveučilištu, nacrt za osnutak muzeja u Bosni a za kustosa je preporučio svog najdarovirijeg učenika dra Ciru Truhelku.Tako je Truhelka došao u Sarajevo 1. ožujka 1886. i otpočeo svoj blagotvorni rad u Muzejskom društvu. Slijedeće godine došao je još jedan kustos (Ormar Reiser) za prirodoslovne zbirke. S koliko volje i ljubavi pristupiše poslu ovi prvi pioniri vidi se po tome, što je već 1. II. 1888. otvoren Zemaljski muzej u Sarajevu, a vodič što je tada tiskan svjedokom je, koliki je materijal prikupljen za nepune dvije godine. Kao kustos djelovao je Truhelka do 1905., kada je imenovan ravnateljem i u tome je svojstvu kao dvorski savjetnik umirovljen 1922. Kao umirovljenik živio je u Osijeku do 1926., kada je primio katedru za arheologiju u filozofskom fakultetu u Skoplju, gdje je proveo pet godina. Godine 1931. je umirovljen. Od toga vremena pa do smrti živio je u Zagrebu. Kao kustos i direktor Zemaljskog muzeja učinio je veoma mnogo za procvat i razvitak ovog zavoda. Za njegove uprave na njegov poticaj sagraden je današnji naš muzej i ureden u duhu moderne muzeologije. Truhelka je sredio prehistorijsku i sredovječnu zbirku onako, kako ih danas vidimo, a vrlo je mnogo doprinio i sređenju etnografeke zbirke. Za prve dvije zbirke napisao je i odlične vodiče. Petnaest godina uredivao je »Glasnik zemaljskog muzeja« (1906-1920.). Truhelkin je rad mnogostran; on zasijeca u prehisforijsku i klasičnu arheologiju, sredovječnu povijest Bosne i tursko doba u ovoj zemlji, u heraldiku, numizmatiku i paleografiju, epigrafiku, etnografiju i albanologiju. Usto je belestrist i slikar pejsaža. Najveći broj Truhelkinih radnja izašao je u »Glasniku zemaljskog muzeja« (1889.—1918.), sarajevskoj »Nadi« i nekim drugim domaćim i njemačkim, te češkim časopisima i kalendarima (»Bosnischer Bote«), a i u zasebnim djelima na našem, njemčakom i francuskom jeziku. »Olovo« je prva radnja, što ju je napisao Truhelka po dolasku vi Bosnu, a izašla je u više brojeva »Bosnische Posta 1887. Slijedeće godine objelodanio je povijest i znamenitosti rada Jajca na njemačkom jeziku (Geschichte und Denkwurdigkeiten von Jajce) u zasebnoj knjizi. U razvitku znanstvenog jada našeg muzeja od osobite je znamejritosti dan 6. travnja 1889. Toga je dana izašao prvi Svezak »Glasnika zemaljskog muzeja« sa četiri članka iz pera dra Truhelke, i od ovog dana do kraja 1918. Truhelka je najvjerniji suradnik ovog časopisa. Od 1889.-1918. napisao je preko 150 radnja i svu silu manjih članaka i feljtona. Ovdje ću navesti naslove. Truhelkinih radnja u prvom godištu »Glasnika«, da se vidi kako je njegov rad već od početka bio raznovrstan.Tu su tiskane: Predhisforijski predmeti sa Glasinca; Afrikanski novci od tuča nadeni na Vrankamenu kod Krupe; Zanimiv turski novac kovan u Sarajevu; Gromile na Glasincu; Dva heraldička spomenika iz Bosne; Bosančica (Prilog bosanskoj paleografiji); Epigrafske crtice iz Bosne i Hercegovine; Ko je bio slikar fojničkog grbovnika?; Dva starobosanska natpisa; Liječništvo po narodnoj predaji bosanskoj i po jednom starom rukopisu; Dva rimska natpisa u Glamoču i Izvadak iz ljetopisa fra Nikole Lašvanina. Pored Glasnika izdavao je naš muzej za strani svijet Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (1893.—1916.). Tu su tiskane u glavnom iste radnje kao i u Glasniku, samo što nije svaka radnja iz Glasnika prevedena na njemački. Velik broj Truhelkinih radnja ižašao je u Wiss. Mitteilungen. Za izučavanje predhistorijskog doba u Bosni i Hercegovini učinio je Truhelka vrlo mnogo. Iz ovog su područja najznamenitije njegove radnje o istrarivanju gromila na Glasincu i sojenica u Donjoj Dolini. Na arheološkom kongresu u Kijevu 1899. predavao je Truhelka. To je predavanje izašlo u zasebnoj knjizi »Documents prehistoriques de Bosnie Hercegovina«. U Parizu je tiskano 1900. njegovo djelo»Restes illiriens en Bosnie«. Za poznavanje Bosne u doba banova i kraljeva kao i za turski period (1463.-1878.) Truhelka je mnogo doprinio. Za svoje radnje crpio je gradu u prvom redu iz dubrovačkog arhiva, iz arhiva Zemaljskog muzeja, kao i isprava u privatnom posjedu i raznih publiciranih dokumenata. Usto je pročitao i priopćio najveći broj oiatpisa s patarenskih stećaka. Za sredovječnu bosansku povijest najvažnije su Truhelkine radnje: Natpis Kulina bana (1898.); Državno i sudbeno uređenje Bosne prije Turaka (1901 i njemački 1907.); Crtice iz srednjeg vijeka (1908.); Dubrovačke vijesti o godini 1463. (1910.); Testamenat gosta Radina (1911.); Još o testamenru gosta Radina i patarenima (1913.); Vuk Banić Kotromanić (1915.) i Konavski rat 1450.-1433. (1917.). Sve su ove radnje izašle u Glasniku zemaljskog muzeja. Iz bosanske povijesti pod Turcima napisao je više studija i publicirao mnogo izvora s objašnjenjima u istom časopisu, od koiih i opet navodim samo najvažnije: Turskoslovjenski spomenici dubrovačke arhive .(1911.); Gazi Husrevbeg, njegov život i njegovo doba (1912.); O porijeklu bosanskog agaluka (Sarajevski list, 1913.); Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni (1915.); Stari turski agrarni zakonik za Bosnu (1916.) i Bošnjaci i prvi srpki ustanak (1917.). Pored manjih doprinosa numizmatici napisao je dr. Truhelka ove opsežnije radnje: Slavonski banovci (Prilog hrvatskoj numizmatici) (1897. i njemački 1898.); Nalaz bosanskih novaca, obreten kod Ribića (1905.). U zasebnom i bogato ilustriranom djelu »Naši gradovi« u izdanju knjižare J. Studnićka ocrtao je dr. Truhelka 22 sredovjekovna grada u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1904.). Isto tako prikazao je ponovo grad Jajce s okolicom, izadano u nakladi J. Studnička na hrvatskom i njemačkom jeziku (Sarajevo, 1904.). Ovom je djelu kao nadopuna radnja »Pabirci iz jajačkog sidžila«, objavljena u Glasniku z.m. 1918. Nakon odlaska pokojnog Truhelke iz Bosne njegov rad ponešto jenjava, ali, može se reći, on do smrti ne odlaže pero. Kao profesor u Skoplju napisao je dvije vrlo interesantne radnje, i to: Larizam i Krsno ime (1930.) i Sojenice kao izlaz pontifikata (1930.); prva je radnja izašla u Glasniku skopskog naučnog društva, a druga u Godišnjaku skopskog filozofskog fakuleta.Posljednje veće Truhelkino djelo jest Starokršćanska arheologija (Zagreb, 1931.). Kao penzaoner napisao je nekoliko manjih studija. U Nastavnom Vjesniku ,(1933.) objavio je studiju Kolijevka i groblje prvih Kotromanića, u kojoj dokazuje da je ova bosanska vladarska porodica hrvatske a ne germanske krvi. U Hrv. Smotri (1934.) tiskao je radnju o porijeklu bosanskih muslimana. Usto je objavio još nekoliko studija (Macedonski Juruci, Bosanski sokolari, O podrijetlu žitelistva grčkoistočne vjeroispovijesti u Bcsn: i Hercegovini). Tih sedam radova Truhelkinih izdala je Matica Hrvatsica 1941. u knjizi: Stuždije o ,podrijetlu. Nedavno je izašla i zadnja knjiga Truhelkina: Uspomene jednog pionira (Zagreb,1942.), u kojoj je u kraćim crtama ocrtao svoju autobiografiju od prvih uspomena svoga djetinjstva do odlaska iz Bosne. Za Napretkovu Povijest Bosne napisao je nekoliko priloga. Bio je suradnik i Hrvatske Enciklopedije. Iz bosanske prošlosti napisao je vrlo mnogo manjih i većih radnja, ali nije dospio da nam napiše cjelokupnu povijest ovih zemalja, a to je velika šteta. Mnoge svoje radnje pisao je poikojni dr. Truhelka na brzu ruku i bez navođenja izvora. Njegove zasluge na izučavanju prošlosti Bosne i Hercegovine najbolje će upoznati ,pisac cjelokupne povijesti ovih zemalja. Punih 55 godina radio je na ispitivanju bosanske prošlosti, a sada eto, i dr. .Čiro Truhelka spada u tu prošlost.