Opstanak čovjekova života i njegovo zdravlje ovisi o mnogim uvjetima, kojih se treba pridržavati. Ima mnogo Ijudi, koji žive dapače i dug niz godina, ali nemaju sve potrebne i nužne uvjete za život, na prvom mjestu zdravlje, pa radi toga njihovo izdržavanje pada na teret porodici, okolici, pa i državi. Dobar život na zemlji uvjetovan je na prvom mjestu o dobrom zdravlju, jer je samo zdrav čovjek sposoban za svagdanji rad, a radom za izdržavanje sebe i svoje porodice. Tko nema dobrog zdravlja, nema ni dobrog života, nema skoro nikakva zadovoljstva na zemlji tokom cijelog života. Covjek se rodi i dođe na svijet kao malo i posve nemoćno stvorenje, ovisno o drugom na prvom mjestu o svojoj majci, koja mu mora u prvoj periodi djetinjstva da pruža svaku pomoć za opstanak. Već pri samom rođenju čovjeka može da se opazi, da li će njegov život biti dug ili kratak, jer može da dode na svijet nerazvijen, jako slabunjav, sa mnogim tjelesnim manama, dapače nakazama, pa ako je takav, ako i ostane na životu, njegovo je tjelesno zdravlje nepotpuno, a prema tome je takvo čeljade i za rad nesposobno. Samo od zdravih roditelja može da bude zdrava potomstva, a od bolesnih većinom bolesno potomstvo. Mi znamo danas mnoge bolesti, koje su našljedne, prelaze sa roditelja na djecu, kao što je n. pr. sifilis ili frenjak. Također i od degenerisanih roditelja rađaju se nerazvijena, suluda, blesava i deformisana djeca. Dakle već sam porod djece ovisan je na prvom mjestu o dobrom zdravlju roditelja, o dobrom moralnom, vjerskom i socijalnom odgoju, kao i o dobrom, u svakom pogledu umjerenom, životu roditelja. Mi danas znamo, da se od roditelja alkoholičara rađaju često nerazvijena djeca, koja su, kad odrastu do mekteba i škole, tupava, blesava, više puta degenerirana, a uz to naginju, kao i roditelji što su bili, svim porocima i manama. Najviše zlikovaca i zločinaca su djeca alkoholičara. U ovom smislu govore i mnoge narodne poslovice kao : .Ne pada iver daleko od klade", „Ne pada kruška daleko od svoga stabla", „Kakvi roditelji, takav i porod". Održanje života uvjetovano je zdravljem, a zdravlje je uvjetovano o načinu i provođenju života. Da se život održi, uz to i zdravlje. potrebni su mnogi uvjeti bez kojih života nema. Ćovjek ne može živjeti bez zraka, hrane i vode na prvom mjestu, a na drugom bez zaštite od mnogih elementarnih nepogoda, kao studeni, vrućine i t. d. Kolikogod priroda uvjetuje čovjeku opstanak, toliko ga i priučava, da se bori i čuva od mnogih prirodnih nepogoda. Zrak, hrana i voda održaju samo goli život čovjeka, dok odjeća, obuća, stanovi kao i inače način provodenja života, uvjetuju dobro ili rđavo zdravlje. Pošto zrak, hrana i voda uvjetuju opstanak života, to je potrebno da znamo, kakav zrak, hrana i voda mogu biti štetni, dapače i pogibeljni po život, ako se u njima ne nalazi sve ono, što je čovjeku po zdravlje korisno. Samo dobar i čist zrak koristi čovjeku. Prema tome potrebno nam je znati ukratko šta je to zrak. Naša zemlja je opkoljena zrakom, koji se takorekuć ne da ni opipati ni vidjeti, ali koji se dade osjetiti. Pošto je naše disanje kao i disanje životinja pa i bilina uvjetovano sv mo zrakom, to, ako je zrak čist, mi dišemo slobodno, ugodno, a ako je nečist onda osjećamo u našim plućima, dapače i u samom tijelu, razne neugodne i bolne pojave. Ako ie zrak zasićen raznim plinovima (gasovima), smrdljivim ili inače neugodnim, pa i ugodnim mirisom — osjećamo razne vrsti smrada ili mirisa, koji nas može za kratko vrijeme da opije, onesvijesti, a u nekim slučajevima i otruje, gdje smrt može za vrlo kratko vrijeme da nastupi. Zrak, koji mi izdišemo i udišemo, nalazi se svuda na zemlji i ima ga toliko, da ga čovječanstvo nikad ne će moći potrošiti. Zrak se dade i mjeriti, pa prema tome možemo znati i količinu zraka koju mi udišemo i izdišemo bilo u jednom satu ili jednom danu. Zdrav čovjek pravi u minuii oko 16 udisaja. te prosječno kod svakog udisaja uzme po prilici oko pola litre zraka, pa prema tome u svakoj minuti uzme oko 8 litara zraka, u jednom satu 480 litara, a u 24 sata 11.5 kubika. Pošto čovjek uzme u se veliku količinu zraka u 24 sata, to ako ima malih sastojaka škodljivih po zdravlje u zraku, nakupi se dostatna količina tih sastojaka. te mogu da dosta zdravlju naškode, tim više, što se dulje vremena ovakav zrak udiše. Kao što može da bude pokvarena hrana ili voda, tako isto i zrak može da bude pokvaren i vrlo škodljiv za čovjeka, naročito zrak u zatvorenim prostorijama, gdje se sastaje mnogo svijeta, kao u raznim radionicama, fabrikama, rudokopima i t. d. Zrak se sastoji u glavnom od kisika, vodika, ugljične kiseline i malih mješavina drugih plinova, dakle zrak je mješavina raznih plinova, od kojih su glavni dušik i kisik, od kojih ima: 78.03°/o dušika i 21% kisika, te 0.03 ugljične kiseline. Kisik je najznačajniji sastav zraka, bez kojega je ljudski život nemoguć. Kod udisanja zraka nastaje takozvani oksidacioni proces. gdje nam je kisik potreban za prečišćavanje krvi u plućima. Prema tome čovjek udiše kisik, a izdiše ugličnu kiselinu (COs). Kisik iz zraka udišu ne samo ljudi, nego i životinje, a izdišu ugljičnu kiselinu. Kiik se troši i kod svakog goriva, kod vatre, osvjetljenja i t. d. Prema tome je kisik produkat za sagorijevanje, bez koga je ono nemoguće. Premda se ogromna količina kisika svakodnevno troši, a isto tako i ogromna količina ugljične kiseline stvara, ipak je u prirodi uvijek skoro ista količina kisika i ugljične kiseline. To dolazi otuda, što sve biline troše ugljičnu kiselinu, koju upotrebljavaju za svoj rast i napredovanje, a izbacuju kisik, dakle tako rekuć udišu ugljičnu kiselinu, a izdišu kisik. Kad se u zraku nakupi velika količina ugljićne kiseline kao u zatvorenim prostorijama, u kojima se mnogo svijeta duže vremena zadržaje, a osobito u podrumima gdje se nalazi u bačvama pokiseljeno voće, dakle kod uzvištavanja, i u dubokim pećinama, kao i na onim mjestima, gdje se nalazi mnogo truleži, razvija se veća količina ugljične kiseline, koja može da bude pogibeljna po Ijudski život. Često se dogada u zimno doba kod siromašnih porodica, gdje se u malim sobama nalazi mnogo čeljadi, da se, kad vatra u peći sagori, izgrne žerava predpeć i ostavi tu preko noći, azatvori sulunar. da bi toplina što veća bila. Ovakva žerava razvija ugljični monoksid (CO) pre ko noći, koji zatruje zrak u sobi i tada nastaje otrovanje tim plinom. Radi toga se ne smije nikad žerava izgrtati pred peć, a naročito se ne smije pećni sulunar zatvoriti. Male količine ugljičnog monoksida u zraku prouzrokuju glavobolju, vrtoglavicu, a veće i nesvijest. Ako je nesvi.iest nastupila, a to se najčešće događa u stanovima u zimsko doba, kako smo gore napomenuli, tada se ovakva osoba odmah iznosi na čisti zrak, poduzima se umjetno disanje i na taj način može da sespase život. Kod čovjeka otrovanog ugljičnim monoksidom vide se na lešini upadno crvene mrlje na koži, kao i upadno crvena krv. Zrak može da bude još i raznom pračinom onečišćen i po zdravlje Stetan. U velikim gradovima, gdje je promet velik, kao i u industrijskim mjestima po raznim fabrikama i t. d. nalaze se u zraku velike količine razne prašine, dok je najmanje prašine u zraku na visokim brdima, planinama, kao i na morskoj površini. U ziaku se može da nalazi sitne prašine, koju mi ne možemo okom da opazimo i u kojoj se prašini nalaze razni mikroorganizni, kao i sitna čađ i fini dijelovi pepela. Prah nastaje na svim mjestima, koja su suha i gdje je razni saobraćaj Ijudi, kola i raznih prometnih sredstava. U svakoj se prašini mogu da nalaze razni mikroorganizmi, koji su pojljudsko zdravlje škodljivi. Dok se u prašini na cestama i javnim putevima mikroorganizmi usljed direktnog uticaja sunca uništavaju, to se u prašini po stanovima dulje zadržavaju i ne uginu tako brzo, jer nijesu izloženi direktnom uticaju sunca. U stanovima, gdje vladaju prelazne bolesti kao tuberkuloza, trbušni tifus, srdobolja ili kolera, i ako ti stanovi nisu čisti, a bolesnici u posebne prostorije smješteni, to prijeti velika opasnost da se mikroorganizmi ili bacili dotične bolesti sa zrakom prenesu na zdrave osobe i to pomoću prašine, koja se u tim prostorijama nalazi. Kako se iz ukratko izloženog vidi, prašina u zraku može da bude škodljiva, dapače i po život pogibeljna, naročito prašina u stanovima, gdje se nalaze bolesnici od raznih prelaznih bolesti. Radi toga se moraju stanovi, a naročiro dvoriŠta, u najvećoj čistoći držati i otkloniti sve ono, što prašinu prouzrokuje. U blizini stanova treba sve uklanjati što zrak onečišćava, dvorišta, kuću, sobu, držati u najčistijem redu. Ljeti spavati pri otvorenim prozorima, a inače i Ijeti i zimi sobe zračiti i provjetravati što češće. Drugi uslov za održavanje života jest voda, koju trebamo za piće, za čišćenje tijela, odijela, stana, i uopće za uzdržavanje čitavoga kućanstva. Gdje nema dovoljno vode, tu nema ni dovoljno čistoće, koja je uvjet za održanje dobrog zdravlja. Uzima se da u jednom danu čovjek traba za piće, čistoću tijela i okolice pojedinačno 100150 litara vode. Najglavniju pažnju treba posvetiti onoj vodi, koju uzimamo za piće. Voda koja se uzima za piće, treba da bude bistra, prozirna, bez ikakva mirisa i ukusa kad se pije, da osvježava i da ništa ne sadrži u sebi, što bi bilo škodljivo za zdravlje. Mutna voda nije nikad dobra za piće, jer u takvoj vodi ima uvijek raznih sastojaka, koji su i po zdravlje štetni. U mutnoj vodi mogu da se nalaze primjese pijeska, mulja, zemlje. kao i sastojci iz raznih kanala, otpadaka životinjskih i razne truleži. Što je voda mutnija i što je eventualno kakva boja jače izražena, to je takva voda pokvarenija. Prema tome voda za piće mora biti: 1. bez ikakva mirisa i ukusa. Voda, koja ima miris muIja, truleži, trulih jaja ili uopće, koja čim bilo zaudara, ne smije se kao piće upotrijebiti. Također i slana voda, kao što je morska, nije za piće zdrava. 2. Voda za piće treba da osvježuje, osobito u Ijetnim danima. Takva voda ne smije biti ni mlaka, ni prestudena. Najb iIje osvježuje voda pri toplini od 7° do 11° C, jer prestudena voda može prouzrokovati poremećaj u stomaku i crijevima. 3. Ne smije biti oštra t. j. ne smije da ima previše u sebi vapnenca, jer se ovakva voda teško probavlja. U ovakoj vodi može da bude više nego što treba kreča i magnezijevih soli. Oštra ili „tvrda" voda je u kojoj ima dosta kreča i magnezijevih soli i u toj se vodi ne može lako rublje da pere, jer previše troši safuna i za kuhanje nije pogodna. Isto tako ne smije da bude ni „premeka", jer ovakva voda kada se pije imade neugodan miris, ali je za pranje i kuhanje pogodna. 4. Voda za piće ne smije imati nikakvih sastojaka, koji bi po zdravlje bili štetni. naročito primjese arsena, olova ili škodljivih bakterija, koje mogu u čovjeku da prouzrokuju razne prelazne bolesti kao trbušni tifus. srdobolju ili koleru. Za piće ili za pranje, upotrebljava se: 1. kišna voda, 2. potočna voda, naročito gorski potoci, 3. rijeke, 4. vrela, 5. morska voda i 6. bunari. Po selima i varošima gdje nema vodovoda, bistrih i brzih lijeka ili izvora, prave se bunari, iz kojih se voda upotrebljava za svaku potrebu. Bunarska voda može biti dobra i zdrava, ako se pazi na način kako se bunari grade i mjesto, gdje se iskopavaju. Kod gradnje bunara treba imati slijedeće u vidu : 1. bunar mora biti dubok najmanje 6 m, sve do dna ograden ciglom ili kamenom; 2. ograda bunara od cigle ili kamena mora biti iznad površine tla najmanje 3040 cm da se na taj način zapriječi svakosalijevanje s tla u bunar; 3. da je bunar dobro ograden i dobro pokriven poklopcem; 4. da je okolica bunara barem za 1 m popločana ilipociglana i da se napravi oluk, kuda sva voda pri vađenju i pranju pokraj bunara može da otječe na stranu i da se ne vraća u bunar; 5. Oko bunara ne smije biti nečistoće; đubrište mora biti daleko od bunara najmanje 10 m, a zahodi 15 m, a od velikih rijeka 20 m. Voda može da bude i zatrovana (naročito tihe i male rijeke u koje se odvode kanali), raznim bakterijama, kao onim od trbušnog tifusa, disenterije i kolere. To se događa za vrijeme epidemije ovih bolesti u kome rnjestu gdje nema vodovoda ili vrela. Isto i bunari mogu biti zatrovani ovim bakterijaim, ako se pojave navedene bolesti u kućama, koje se služejednim bunarom i ako okolina bunara nije čista i bunar dobro pokriven. Na taj se načiii ove bolesti, upotrebom ovakve vode, bilo za piće ili pranje, najbrže šire. Radi toga se uvijek preporučuje, da se pije i upotrebljava samo prekuhana voda, kad se ove bolesti u kome mjestu pojave. Treći bitni uvjet za opstanak našega života jest hrana. Prokuhavanjem i probavom hrane u našem tijelu nastaje proces oksidacije — razvijanje toplote, i na taj način jedna vrsta sagorijevanja. Ljudska se hrana sastoji iz bjelančevine, masti, ugljičnih hidrata, vode i soli. Kod preradevine hrane ili sagorijevanja u našem tijelu, toplota — koja usljed toga nastaje — mjeri se kalorijama. Jedna kalorija jest ona sila, koja je potrebna, da se toplota jednog litra vode povisi za i° C. Na taj način mi znamo, da 1 gram bjelančevine, koji se u našem tijelu preradisagori, daje 4.1 kaloriju, 1 gram masti 9.3 ka!., a 1 gram ugljičnih hidrata 4.1 kaloriju. Voda i razne soli nisu materijal za sagorijevanje, ali su za ishranu svakako nužne. Prema tome je hrana nužna ne samo da daje tijelu potrebnu toplinu, nego i za svagdanji rad, koji se bez hrane ne može obavljati. Iz našeg se tijela neprestano toplina izlučuje, pa taj manjak topline nadomještamo uzimanjem hrane, kao i za održanje radne sposobnosti. Održavanje, razvijanje i rast našega tijela uvjetovano je hranoin. Naša se hrana, općenito uzevši, sastoji iz organskih i neorganskih sastojina. U organske sastojine spada : 1. bjelan čevina, 2. masti i 3. ugljični hidrati, dok u anorganske spada : voda, soli i drugi mineralni sastojci. Bjelančevina je jedna od glavnih sastojaka hrane i dobiva se u hrani biljnoj i životinjskoj, a najviše bjelančevine uzima se u biljnoj hrani. Bjelančevina je glavni sastojak u kruhu, bez kojega se hrana Ijudska uopće ne da zamisliti. Zato se i veli : „Bože, ne ostavi nas bez kruha !" Prema tome je hmh najblagoslovljenija naša hrana, s kojom se može svagdanji život održati. Zatim je ona glavni sastojak u svim mlijećnim proizvodlma kao i žitnim. Nadalje je ima u biljnoj i voćnoj, te u svakoj mesnoj hrani.