Dva druga, koja su zajedno svršila građansku školu prije 56 godina, a onda se rastala kud kojj... sastala se na cesti i udarila u razgovor. Oni su, prije, bili nerazdruživi drugovi, uvijek zajedno išli, zajedno ašikovali i teferičili, zato su tako intimni. Obojica su mladi, žive naravi, okretni i moderni. Njihov susret na cesti bio je srdačan, ahbapski. OMER: (trgovac, nosi koferić u rucl, sretne Mehmeda, pa će još izdaleka) O, servus Mehmede. (Maše rukom i pruža je.) MEHMED: (Radosno) Vidi, vidi! Ko je to ? O o o ! Zdravo, dragi Omere ! Vrlo mi je milo što te sretoh. (Rukuje se i trese rukom dulje vremena.) OMER: I meni, i meni ! (Spušta kofer na cestu da su mu ruke slobodne.) Pa kako si, Mehmede brate ? ! Nismo se vidjeli ima pet mjeseci! MEHMED: Jes' baš toliko. Čini mi se, mi se sretosmo onda u glavnoj ulici kod Bristola. Pa šta radiš?Ima lištonovo? OMER: Kako neće biti nova na ovolikom svijetu! Kažu, svcke sekunde rodi se po jedno dijete... U Berlinu svakog sa hata otruje se po koja djevojka, u Londonu auti pregaze po dva čovjeka na dan. Itd MEHMED: Ode ti na golemo, brate Omere ! Ja mislim: štogod novo iz tvog mjesta,*) iz naših mahala i sokaka. Štogod o našim kolegama... OMER: Bogami, u tom sam prilično mršav. Ne volim suzbijati tuđe poslove, jer mi dosta i svojih. MEHMED: A kako politika, je Ii? OMER: Pa vidiš kako je. Najbolje šutjeti i raditi. Od sve politi ke prvo je zdravlje i... (Otvara usta pa rukom kao da ubacuje zalogaje). MEHMED: Ja se s tobom u tom ne slažem, jer o politici zavisi kvaliteta i kvantiteta večere i ručka... (Prebaci razgovor na drugi list) Ašikuješ ii pomalo, je li ? OMER: (Začudi se) Bog s tobom ! Šta to govoriš ? Ja ne smi jem na to ni misliti ! MEHMED: (Raširi ruke kao da kaže: Zašto to ?) OMER: Zar ne znaš? Pa... ja sam se oženio ! MEHMED: (Kao da ne vjeruje) Boga ti ? OMER: Boga mi! MEHMED: (Uzvikne) E, brate, čestitam ti! Da Bog da sretno i berićetno ! (Uzima Omerovu ruku pa njom trese) OMER: (Prima čestitku) Hvala, hvala, moj ahbabu ! MEHMED: Biva se baš oženio ! Eee ! To je baš nešto novo za me ! OMER: A za me staro... MEHMED: (Od čuda izdreči oči) Staro ? Kako to ? OMER: Staro... 10 godina ! MEHMED: (Odmahne rukom) Idi ti, ahbabu, u šaš. Kome ćeš ti soliti pamet! Zar nismo prošlog Bajrama išli zajedno kroz mahalu i tražili djevojaka ? Zar nismo tom prilikom osvanuli na Ibraginim vratima u slatkom razgovoru ? OMER: Tačno. Tako je. MEHMED: Pa, onda si bio momak ! OMER: Jesam! MEHMED: Pa ? OMER: Pa ... ? MEHMED: Slijedi ? OMER: Slijedi, da sam se ja poslije te noći oženio... MEHMED: Tačno ! OMER: Ali... MEHMED: Hm !? OMER: Meni se toliko to uduljilo kao da sam godine i godine u braku. MEHMED: Onda te sažaljujem ! Čovjek, koji se brzo zasiti braka, gubi veselje za život, je li ? OMER: Nije ! Jer ima drugih stotinu dobrih strana u braku. Stoga : ja ne bih bio momak nipošto više. MEHMED: E, e ! To mi je drago kad si zadovoljan. Ponovno ti čestitam ! OMER: Hvala, hvala, brate Mehmede ! (Ruku mu pruža) MEHMED: (Trese rukom) To je lijepo... OMER: Kako se uzme ! Znaš, dragi druže, brak im i... bore ! Žena mi je prilično Ijuta, rigorozna i dosta nervozna ... MEHMED: (Ponavlja) „Ljuta, rigorozna ... nervozna" ... Boga mi... ovaj... znaš ... Moje sažaljenje ! (Pruža mu ruku) OMER: (Daje mu samo kažiput) MEHMED: Zar samo prst? OMER: Samo prst ! MEHMED: Hm ! Ne razumijem te ! OMER: Znaš... I ako je Ijuta itd., opet mi je draga. Volim je siino... MEHMED: (Od dragosti skoči u vis pa objema rukama prihvati Omerovu desnicu) Čestitam ! Ćestitam na kvadrat! To i jest glavno, da čovjek voli onu koju je odabrao sebi za družicu života ! (Hoće da ga zagrli) Ćestitam na kvadrat ! OMER: Aii ako iz kvadrata izvadiš drugi korijen ? MEHMED: Drugi korijen ? Je l', iz kvadrata da izvadim drugi korijen ? Mi smo to, istina, u školi učili, ali sam ja to više zaboravio. A, međutim, ja ne znam kad govorimo o braku, kako ti zamišljaš taj drugi korijen, je li ? OMER: Kvadrat je kontrast drugom korijenu, je li ? Kod kva drata se vrijednost množi, a kod vađenja drugog'korijena ona se dijeli i umanjuje... Sve obrnuto I Je l'? MEHMED : Drugim riječima ti hoćeš da rekneŠ kako u braku pored stotinu ugodnosti ima i stotinu neugodnosti. OMER: Tako je. MEHMED: Pa na što se tužiš, je P ? OMER: Na ljubomoru ! Ona je silno ljubomorna. MEHMED: Ljubomoru ? Uh, uh, brate, to je strašna bolest! OMER: Strašna i teško izlječiva ! MEHMED: Onda moje sažaljenje! (Pruža mu desnu ruku) OMER: (Daje lijevu i njom trese) MEHMED; Ti pružaš lijevu ! Mora da je šteta manja no inače. OMER: Pogodio si. Znaš, čovjek mora da izbjegava one slučajeve koji mogu ženu naljutiti i u Ijubomoru natjerati. Pa se i ja čuvam. Prva dvatri mjeseca bilo je svašta, ali je to više prestalo ... MEHMED: Ti si vazda bio pametan... OMER: (Ozbiljno) Niko nije vazda pametan. MEHMED: A sretan ? OMER: I o tom se dade raspravljati. Neko jest, neko nije. MEHMED: A ti ? OMER: Nesretan ! MEHMED: Ojoj I U čemu ? Kako ? OMER: Moja je žena analfabetkinja ! Ni probijeliti u knjizi, ni prstom maknuti po papiru ! MEHMED: Aaa! (Zinuo od čuda) Zaista je težak život jednom naobraženom čovjeku s takvom drugaricom. (Snuždeno) Dragi Omere, moje iskreno... duboko sažaljenje ! (Pruža mu ruku) OMER: (Neće da primi ruku) Ti si, Mehmede, vrlo nepraktičan. MEHMED: Kako ? OMER: Kad žena ne zna čitati, onda ne gubi vrijeme u romanima, ne ide na kojekakve sjednice i odbore... već vodi brigu o kući, o domaćinstvu. Štediša prvog reda ! MEHMED: Duše mi, ti si sretnik. Ja ti čestitam, čestitam kao bratu ! (Rukuju se). Trebalo bi s tebe košulju svući pa da je obučem, ne bi li se ja riješio briga. (Povjerljivo) A de mi reci, da Ii te ipak u braku štogod pometa ? Znam ti si volio nešto stasito, visoko ... OMER: A moja je baš niska, malena... MEHMED: (Pruža ruku) Treba li da izrazim saučešće? Znaš kako pjesma veli: sitnu, malenu, ne uzimaj za ženu ! OMER: Opet se vidi, Mehmede, kako si nepraktičan. Kad je žena malena — ona manje jede, manje štofa ide u njezine haljine, cipele su joj jeftinije, lakše s njom putuješ u kolima itd. itd. Tu ima sva sila prednosti. MEHMED: Ja ti se prosto divim, Omere ! Ti si dupli trgovac kad i na to misliš. Ja ne bih nikad došao na tu ideju ' Izvoli primiti moju originalnu čestitku ! (Pruža mu desnu ruku) OMER: Evo Iijeve! (Pruža lijevu) MEHMED: Lijeva ! Opet nešto za sažaljavanja. Šta je to ? OMER: Kazaću ti, ako ti o tom budeš šutio. MEHMED: Šutiću kao kamen ! OMER: Duše ti ? MEHMED: Duše mi! OMER: Onda... Žena mi je, znaš, malo gušava. Ima ovakc* veliku gušu pod vratom (Pokaže rukama obujam vrata koliko debeli sulunar) MEHMED: (Čudi se) Zar toliko? Boga mi, Omere, to je golem kaiibar. Ne budi uvrijeđen: a to izgleda debelo kao sulu nari od peći u hotelu Bristolu ! Po mom mišljenju, tu treba da primiš moju iskrenu kondolenciju ... Sažaljujem .. t ( .astegne lice u znak duboke žalosti i pruža mu ruku) OMER: Nemoj biti uvrijeđen, ahbabu, ali ne mogu da ti pružim ruku. Znaš: zašto ? Ona ima dcbar nakit. Ima bisera toli ku gužvu koliko moja ruka (Pokazuje debljinu ruke) Pa kad taj biser metne pod grlo — ništa se ne vidi I MEHMED: (Upada) To jest... vidi se biser, je li ? A je li krupan ? OMER: Ko zrno od graha ... MEHMED: Ih, brate, to je nešto vrlo skupocjeno. To je čitav kapital. Čestitam, čestitam, ahbabu ! (Pruža ruku) OMER: (Prima čestitku) Ipak me nešto brče I I ovo je jedna tajna koja se, nažalost, ne može sakriti. MEHMED: (Ponavlja) „Tajna koja se ne može sakriti..." Onda to nije tajna. OMER: To je ipak jedna tajna koju niko ne smije mojoj ženi spomenuti ! MEHMED: (Od čuda se raskorači. Izdreči oči) Ne razumijem te prosto ... OMER: (Više šapćući) Ima desnu nogu kraću, pa se to opaža kad ide. Hramlje... MEHMED: Boga mi je to težak nedostatak. Čovjek ne može sa ženom šetati tamo gdje ima više svijeta. Izvoli, dragi Omere, primiti moje duboko sažaljenje ... (Pruža mu ruku, koju Omer otklanja) OMER: Ja ne volim kafane i korzo a ni moja žena. Uostalom, u našem Lukavcu*) i nema toga. A što se tiče te tjelesne mane treba ovo znati: ona ima svoju kuću, dobru dvokatnicu. Pa, brate Mehmede, kad u misli metnem ovu kuću pod njezinu desnu nogu... onda se ona potpuno izravna sa lijevom. I... nimalo ne hramlje ! To jest: (Naglašuje) ja ne vidim da hramlje. MEHMED: Drago mi je da to ne vidiš, odnosno, da to nećeš da vidiš. A šta ti je stalo za druge ! U to ime: čestitam 1 Nije šala: svoja kuća i još dvokatnica ! A ja nemam ni svog kokošinjaka... (Čestita mu). Šta ti je punac ? OMER: Težak, seljak. MEHMED: A što nisi gledao štogod iz građanskog staleža ? OMER: Eto tako ispade. Ja sam doduše bio na to mislio, ali kad sam vidio neke naše kako idu u gostione — same i kako se ponašaju ... meni se to nije nikako svidjelo. Pa — volio sam štogod iz prikrajka. Istina, u gradovima ima sva sila dobrih djevojaka, vrijednih i poštenih, ali one izvjesne... ti već znaš... ubijaju naš ugled i ponos. Ne valja imena spominjati... ali svijet za njih zna, od njih glavu okreće, izbjegava njihovo društvo; — bojkotuje ih ! MEHMED: U velikom gradu ima mnogo i dobra i zla, a živeći u gustu — kuća uz kuću — ne može se ništa ni sakriti. Sve se vidi: ko kome dolazi... Ali — to ćemo sad ostaviti. Nego mi reci: Jesi li uzeo djevojku ili udovicu ? OMER: Udovicu ! MEHMED: (Potegne duboko zrak u se od iznenađenja): Udovicu ! OMER: Da, da udovicu ! MEHMED: (Namješta se da mu izrazi sažaljenje i pruži ruku u pola) Primi moje ... OMER: Udovicu sa 100.000 dinara! To je od muža naslijedila. MEHMED: (Naglo skoči) 100.000 ! Uh.bogati, to je jedan haupttreffer! Ja ti čestitam ! Čestitam na kubus ! (Čestita mu) OMER: Hvala, ahbabu ! Istina, to su pare ! Na današnjem vremenu pogotovu je to golemo. Ali,.. MEHMED: (Lecne se) Ali? OMER: Pomisli nesreće ! Novci se zamrzli ! Ne mogu ih podići iz banke, pa kao da ih i nemam ! MEHMED: Joj, brate, moje iskreno sažaljenje ! Sažaljenje na kubus! (Uzima objema rukama Omerovu ruku i trese njome. U tom momentu začuje se zvižduk željeznice), OMER: (Naglo, još rukujući se) Izvini, dragi Mehmede, što nemam više vremena za razgovor. Dođi mi u Lukavac, pa ću ti još koješta pričati. A sad: servus ! Bojim se da mi ne izmakne željeznica. (Brzo uzme koferić s ceste i naglo ode). MEHMED: (Osta za njim gledajući) Sad ne znam: ili je primio više čestitaka ili sažaljenja ! Zastor. Napomena: fus note se nalaze u pdf. formatu.