Od pamtivjeka nalazi se na sjeverozapadnoj strani od grada Fojnice na obronku Barašenice brda, po prilici četvrt sahata hoda od grada toplo vrelo, koje je narod na metar i pol u širini i dva metra u duljini iskopao, kolcima i ljesom ogradio, te upotrebljavao u mjesto banje ponajviše za bolesnike od frenge (syphilis). Nekih 30 koračaja prema istoku od ovoga vrela, nalazi se mala špilja pećina ili bolje reći pukotina po prilici 5—6 metara duboka, gore 4—5 metara, dolje 6—8 metara dugačka a gore na 1 1/2 metra dolje pak na 2—3 metra široka u sedri ili bilgaru (Kalktuff). Ova pećina bijaše prije dvije godine suha, te su djeca onoga seljaka, kojega se kuća nekojih 20 koračaja izpod ove pećine nalazi, često igrala u istoj pećini, kad najedanput se pećina toplom vodom napuni. Fojnički velečastni fratri doznavši o ovoj toploj vodi u navedenoj pećini, dali su načiniti od dasaka lijepe basamake u istu, te danas upotrebljuje narod pećinu mjesto banje više nego gore opisano vrelo, jer je kao što oni vele u pećini voda (de facto valjda samo vazduh) toplija. Iz pećine voda odtječe dosta jako, te kad se prolaz vodi slučajno začepi, stoji u njoj i na 1 1/2 metra visoko. Dr. Zoch, ravnatelj c. kr. realne gimnazije pravio je prošlog mjeseca botaničke ekskurzije po planinama iznad Kreševa, Fojnice i Travnika te posjetio i „banju“ u Fojnici, i konstatirao da je vrelo u pećini poprječno 24—26 R° toplo, te da ima u sebi znatnu množinu joda, tako da se već po mirisu i po teku poznati dade. Gornje vrelo ima u sebi i znatnu množinu slobodne ugljične kiseline. Ispod gornjega dosta jakoga vrela, koje se kao što ljudi vele, kroz vrelo u pećini nikako umanjilo nije, nalazi se još treće pomanje vrelo. Rezultat ehemičke analyse, ove značajne vode, koju će mladi chemik g. A. Kobenzel u Beču prevesti donijećemo u svoje vrijeme.