U jednom od prošlih brojeva našega lista upoznali smo vas sa rezultatima dosadašnjeg rada organizacije RRR iz Arendala, jednog međukomunalnog projekta za dobrovoljni povratak bosanskih izbjeglica. Opservacije su bile zasnovane na putovanjima koje su norveški i bosanski učesnici u ovom projektu obavili, uzduž i poprijeko Bosne i Hercegovine. Na kraju godine RRR je usvojio i zaključke i prijedloge vezane za mogućnosti povratka Bosanaca u domovinu koji su završili navelikom broju adresa, između ostalog u KAD-u i UDI-ju. Osnovni zaključak RRR-a je da norveška politika povratka Bosanaca nije izgubila na značaju, nakon što su Bosanci dobili pravo da trajno ostanu u Norveškoj, ako to žele. Naprotiv, smatraju u RRR-u, sada je važnije nego ikada da se Bosanci vrate kućama i pomognu u izgradnji zemlje. Norveška politika stoga treba djelovati, jednako snažno kao i do sada, u pravcu omogućavanjasigumog i dostojanstvenog povratka onima koji sami procijene da imaju realne šanse za povratak. Da bi se stvorile takve, realne šanse za što veći broj ljudi. Norveška mora istrajno djelovati da se Deytonski sporazum dosljedno sprovede u praksi, navodi se u zaključcima RRRa. To se prije svega odnosi na vraćanje u svoje kuće i stanove. U tom pogledu od Norveške se traži da sama, i zajedno sa drugim zemljama, vrši moralni pritisak na sve strane da se to osigura, kao i da se sve vrste pomoći uslovljavaju demokratizacijom sta-nja na terenu i osiguranjem ljudskih prava, uključujući i pravo na povratak "na svoje". Poseban naglasak u zaključcimastavljen je naekonomsku pomoć. Predlaže se direktno povezivanje politike pomoći i izbjegličke politike, što nije bio do sada slučaj sa Norveškom. U praksi bi to značilo đa se sredstva norveške pomoći usmjeravaju u komune gdje se vračaju izbjeglice. Predlaže se takođe đa se u tu vrstu pomoći uključe i norveška preduzeča, zatim da se formiraju privredni fondovi (ili Norveška sama ili u suradnji sa drugim zemljama) u pojedinim bosanskim komu nama, iz kojih bi se finansirali razvojni projekti manjih preduzeča. Posebno se predlaže osiguranje sredstava za finansiranje privrednih projekata samih izbjeglica, davanjem kredita za kupovinu mašina i druge opreme, uključujući (kes) podršku i pozajmice izbjeglicama koji imaju dobre poslovne zamisli. A da bi se te zamisli provjerile na terenu, RRR predlaže da i Norveška, po uzoru na Švedsku, osigura državnu potporu putovanjima izbjeglica u domovinu, U RRR-u smatraju da je Bosni i Hercegovini još uvijek potrebna urgentna pomoć, ali da je još važnije pripremati se na dugoročne projekte pomoći našoj zemlji. A ti poduhvati moraju se, ističe se u zaključcima, pripremati i realizovati u punoj saradnji sa bosanskim vlastima i raznim organizacijama i na lokalnom i nadržavnom nivou, i to u skladu sa bosanskim pravilima i premisama u toj oblasti. Tako bi se izbjeglo đa bosanska strana bude samo pasivni primalac pomoći bez uticaja na vlastiti život i perspektive. RRR Čvrsto stoji na stanovištu đa je potrebno mijenjati dosadašnja norveška pravila prema bosanskim izbjeglicama koja ih tretiraju kao ujednačenu grupu. Polazeći od mnoštva faktora, kao što su realne mogućnosti povratka, zapošljavanja, dobijanja kuće ili stana, zdravstveno stanje, dolazak na većinski ili manjinski etnički prostor, itd, situacija za svakog pojedinačno može biti vrlo različita Zbog toga RRR predlaže da se šanse za povratak procjenjuju individualno, kao i pomoć koja će pratiti svaki pojedinačni povratak. U praksi bilo bi korisno, smatra RRR, da se za svakog pojedinca-izbjeglicu napravi njegov plan povratka ili integracije. Taj bi se plan radio u komunama gdje žive bosanske izbjeglice, i to u punoj saradnji sa njima samima.