11.01.1983
Suada Herak, donedavno članica ansambla Narodnog pozorišta Bosanske krajine iz Banjaluke, Sarajka, diploma joj je ovjerena na ovdašnjem Filozofskom fakultetu... laureat najvišeg glumačkog priznanja na ne davno održanim Susretima pozorišta u Brčkom, ljubimica ovdašnje umjetničke kritike... Jednom rječju: glumica sa perspektivom.. .!! Otkud ti, vjerojatno si na novogodišnjom »raspustu«? Ne, za stalno ... ? Konačno je bilo vrijeme da se vratim svojoj kući... Ne mogu više bez Sarajeva! Zašto sad u pola umjetničke sezone? ...Neću, pročitaće u Banjaluci... Navela sam porodične razloge, a bilo mi je inače prelijepo u kolektivu krajiškog pozorišta, svi su me cijenili... Bila sam predsjednik Umjetničkog savjeta, čak ... Tri godine u jednom teatru? Tri i po... Pa dobro, tri i po? ...To su baš čisto pozorišne godine, jer sam strašno puno radila, bilo je mnogo pravih uloga i pravih, dobrih reditelja. Pominješ reditelje...? Neke sretne okolnosti učinile su da sam, ipak, u kratkom vremenu, sarađivala s Tomislavom Durbešićem, Gradimirom Mirkovićem, Zvonetom Šedlbauerom, Bogdanom Jerkovićem, bilo je tu lijepog i iznad svega studioznog rada. Provela si i dvije godine u »Pozorištu u pokretu«? Uvijek ću ih se sjećati, bilo je priznanje raditi sa ljudima takvih kvaliteta, pogotovo meni, bila sam još student. Ovdje si se vratila, a kojem ćeš se »jatu pozorišnom« privoljeti? Imam želju da igram sa ljudima iz svoje klase: Tulićem, Kaćom Ćelan, Suadom Ahmetašević, sa dobrim glumcima kakvi su Bejtović, Halima Musić, Drago Buka... ovdje u Pozorištu mladih... ali vidjećemo...?! Ništa još nije sigurno...???