Šefik Daupović Fiko svjestan je i svoje ljudske i svoje pjesničke pozicije: izlazak iz Ja, samoukidanje u vansebnom, samoironija u svakodnevnom, nestanak u stvarima i u bićima najčešća je njegova pozicija, ali valjda nigdje kao u ovim stihovima nije s toliko majstorstva i jednostavnosti artikulirana slutnja da se poistovjećenjem s jednim jedinim bićem doseže sav svijet, njegova punoća. Izići iz sebe u riječi znači ispuniti svijetom i sebe i njih: Prema riječima / ponašam se / kao prema majci. // .....