Gotovo svakodnevno se suocavam s dokazima da se ništa, baš ništa, u politici - posebno medunarodnoj - ne dogada slucajno. Svaki ozbiljniji dogadaj, odluka, proces ili pojava imaju svoje zakonomjernosti, duboke korijene i svrhu. Pomirio sam se s cinjenicom da je tako od pamtivijeka. Mislim da to nije ni loše, ako su namjere dobre! Ono, medutim, što nikako ne mogu da shvatim svih ovih godina jeste prozaicnost kojom se takvi postupci pravdaju - bili oni loši ili dobri. U suocenju s takvom spoznaj .....