Dok sam "na krovu" Bašcaršije razgovarao s Mensurom Zlatarom, iznad glava nam je pocelo otkucavati. I tako 11 puta. Nije 23 puta. Podne je bilo davno minulo, pa nije moglo biti 11 sati. Kad su 23 sata, javni satovi svukud u svijetu otkucaju jedanaest puta. Zato je sada otkucalo da je sat do ponoci. Napolju, kroz prozor na visini od tridesetak metara, bilo je razvidno; onoliko koliko još traje dan na sat uoci akšama i otkad se naglo pocinje gubiti dnevno svjetlo. Na rucnom satu je, pak, bilo t .....