Danima ležim u golom znoju, utrpane potkošulje, omotana sa tri šala i dvije deke i proklinjem bolna leda, nemilo naslijede oceve strane. I ljuta sam jer kako to da sam od svega moguceg sa muške linije naslijedila samo dlakave noge i bolna krsta? Zar je to sve što su mi ti dicni preci ostavili? Dragi i premili suprug je naravno prespor dok mi maže bolno mjesto. Nikad na vrijeme ne primijeti da umirem za malo tecnosti, a narandže moram guliti sama. I kako to vec biva kad me životne nedace pritisnu .....