“Još samo vodu da nam iskljuce i ostat ce nam da živimo jedino od zraka. Niko mi godinama ne radi, još od 1993. godine, kad su nas potjerali sa posla, a traže da sve placamo. Od cega? Jedva za hranu nešto skrpimo cijepajuci komšijama drva ili radeci povremeno kao sluge. Bez struje smo vec treci mjesec. Zdravstveno niko nije osiguran, a puna nas kuca, dvanaestero nas, a ovih dana mi se nevjesta treba poroditi. Jedan mi sin bolestan od bronhitisa, drugi slomio nogu... i sve placaj. U mraku živimo, .....