Nekada, davno, covjek je izmaštao i oblikovao teatar, kao svoje varavo pribježište, slatku samoobranu. Razigrao fantaziju stvorio sebi teatar, knjige i muziku, slike i kipove, film i televiziju, izmislio ostale carolije što cine ljudski život bogatijim i dražesnijim. Tako je covjek vec poodavno osjetio i spoznao da se ne može živjeti samo o kruhu i hljebu. Covjek “vidi” i “doživi” na pozornici ono cega u našoj zbilji nema. Zanimljive i uzbudljive dogadaje. Možda cak i povjeruje u njih, povjeruje .....