Kao i svi penzioneri/umirovljenici što nikada ne kasne na voz ili autobus, što prvi stoje u redu da prvi izmire mjesecne obaveze, tako nas je s nestrpljenjem ocekivao Tomo Vickovic. Od trenutka kada smo mu se najavili, brinuo se: znamo li Mostar, znamo li gdje je Titov most, gdje je Javna garaža... pa do cinjenice da nas je, iako je bilo najmanje 35 u hladu, cekao ispred zgrade. Pred ulazom u stan, u stubištu, parkirao bicikl (u voznom stanju!) iz tamo nekih sedamdesetih godina prošlog stoljeca. .....