Procitao sam u jednom dahu tekst Ivana Lovrenovica, od pocetka do kraja. I ne znam kako? Voden kojim osjecajem, kojim motivom, kojom pobudom, kojim pretpostavljenim znanjem. I zašto? Je li to moje štivo, jesu li to moje teme jer ja sam ipak teolog, imam, vjerski covjek?! Ali, granice su pomjerene, to je vec zasigurno tako. Rijeci koje sam citao nisu se mogle smiriti u meni, jer definitivno u sjenkama tih rijeci, u znacenjima njihovih kombinacija, krilo se nešto što je nailazilo na jak otpor unut .....