Želim opisati dogadaj o kojemu zadnjih mjeseci puno razmišljam, a nikako da se odlucim ispunjava li me taj dogadaj gadenjem ili ponosom. Ako je prvi osjecaj tacan, tada je konacno došlo vrijeme da zašutimo s pricama o identitetu, i da sa svojim bosanstvima i s rodnim gradovima živimo u miru i grobnoj tišini, kako i prilici usamljenicima u zla vremena i pri slaboj vladavini. Ako je, pak, drugi osjecaj tacan, ako imam razloga za ponos, tada nijednu uvredu nije teško istrpjeti, i valja stalno govor .....