Kud god kreneš, vuceš Bosnu za sobom kao kakav nevidljivi i težak prtljag s kojim teško ili nikako izlaziš nakraj, ali koji je neodvojivi dio tebe. Ako ponekad pokušaš i zaboraviti na njega, uvijek se nade neko da te zapitkuje o tvojoj muci, o tom neobicnom, teško definisanom teretu. Pri tom obicno nisi siguran da li to znatiželjnik cini iz dobre ili iz nekakve zloceste namjere, kao što nikada nisi siguran ni u vlastiti odgovor. Što se mene tice, zaslužio sam takvu kaznu, kao nešto najmanje što .....