Kakva šteta...O, koliko izgubljenog vremena, i za vaše pisanje, a, bogami, i za moje citanje. Ali, moram priznati, odlicno ste izveli: govoriti na toliko prostora o necem što uopce nije sporno, a, u isto vrijeme, ni ne osvrnuti se na zamjerke mojih sagovornika, doista nije lahko. Trebalo je uložiti zamašnog truda, iako bih ja, iskreno receno, više voljela da ste ga utrošili na, ma, može i samo jedan školski sat, sa samo jednim djetetom u OŠ Kovacici... Možda sa onim koji je, prema tvrdnji njegov .....