Bilo je to u vrijeme dok se jedina veza Sarajeva sa svijetom odvijala kroz tunel prokopan ispod aerodromske piste: prica kaže kako je jedan od lokalnih biznismena (treba li napominjati, blizak SDA), kada je cuo kako je kontingent njegovih artikala, koje je po gladnoj bh. prijestonici preprodavao za basnoslovne sume, zaustavljen zbog prenošenja tabuta sa poginulim pripadnicima Armije BiH, sjeo u džip, dojurio na Dobrinju i stvari postavio tamo gdje treba recenicom: "Šehidi mogu cekati, roba - ne" .....