Ivo Andric kao da se posthumno pravda pred nekim buducim, nedorecenim generacijama. Objašnjava im u širem psihološkom i filozofskom kontekstu svoj berlinski košmar kad su se nadvijali oblaci iznad Jugoslavije ciji je ambasador bio u Hitlerovoj Njemackoj (1939-1941). Nastoji da ih uvjeri - odbacivanjem svake aluzije, svake pretpostavke ili tvrdnje - da je fijasko njegove diplomatske misije proisticao iz njegove osobne, samozatajene, nekomunikativne prirode i licnosti; iz njegovog tihog i neborben .....