Dvije stvari mi se uvijek iznova vracaju u histerijom potrošnje ispunjenim posljednjim danima jedne kalendarske godine. Prva je sjecanje na oca s kojim sam išla u neki lijepi rasadnik prema Koševu da zajedno izaberemo pravi bor, koji bismo kitili stvarima što smo ih zajedno izmaštavali. Orahe i šišarke otac je bojio srebrenom bojom za sulunare, cajne kolutice vješao na crvene koncice, a “salonske” bombone (jedini ukrasi koji su se mogli kupiti i koje vecina djece nije nikad ni probala) pažljivo .....