Svi smo to vidjeli: Sadama Huseina, covjeka koji mora umrijeti, uvode u mracnu, prljavu prostoriju. Koji minut kasnije, bice pogubljen. Dželati su maskirani. Sadam mirno razgovara sa njima. Dostojanstven je dok ceka smrt. Sa druge strane, sam cin pogubljenja se, kao i uvijek, cini duboko neljudskim i neprihvatljivim. Gledamo taj prizor i sigurni smo: ovako ne izgleda pravda; ona tako ne može, tako ne smije izgledati. Esteticar, izrazito ružan, u bezlicnoj sali govori o ljepoti, piše na jednom .....