Rijeci kriza i kritika, u svojoj unutrašnjoj strukturi , imaju zajednicki korijen, dakako, ne u etimološkom, vec u epistemološkom smislu, dakle, u ravni saznanja unutar koje ove rijeci jedna drugu iniciraju, usmjeravaju i preoblikuju, skoro oviseci jedna o drugoj. Naša kriza, u svojoj sveslojevitosti, sa zadivljujucom marljivošcu nije hajala za svoju kritiku: naucnu, umjetnicku, novinarsku, tehnomenadžersku... U stvari, ona je hajala za kritku: kritika je pomno zaglušivana i ucutkivana, dakako, .....