Pjesma o "požaru" u Travniku pocinje dvostihom sazdanim od golih topografskih podataka: "Dv'je planine vrh Travnika grada: Bukovica i s njom Vilenica." Poezija teško da može planuti u tom posnom okviru, stoga pjevac planine lišava zbiljnosti, vraca ih u vremena kad je, kako bi rekao Camil Sijaric, sve zborilo: "Vilenica Bukovicu pita: / Ah što mi se Travnik zamaglio, / ili gori, il ga kuga mori?", a potonja odgovara: "Niti gori, nit ga kuga mori, djevojka ga okom zapalila, carnim okom kroz srcal .....