Ima u Mitu o Sizifu jedno mjesto gdje Albert Camus obrazlaže kako je izgubio vjeru u nauku. On kaže otprilike ovako: dok je nauka vjerovala kako je atom najsitniji djelic svemira, vjerovao sam joj, ali kad je pocela govoriti kako unutar atoma postoji proton kao malo sunce i postoje elektroni kao planete, pomislio sam: pa to više nije nauka, to je poezija. I zbilja, teško je u tom kontekstu ne sjetiti se onog starog stiha Williama Blakea o mogucnosti da se u zrncu pijeska vidi svijet. Prva knjig .....