S pocetka 1942. godine, moja nena Ðula se nàdala na put na koji najradije ne bi krenula. Išla je u Zagreb, pod zarom, onako kako je uvijek cinila kada bi izlazila iz kuce sve do donošenja Zakona o zaru iz 1950. godine, a o njenom shvatanju slobode koju joj je taj Zakon podario pisacu drugom prilikom. Kako je bila pod zarom vec udovica jer joj muž, moj djed Sulejman-beg, umrije u augustu 1941. a od NDH policije koja ga navodno oslobodi "gedžovanskog terora" (rijeci Viktora Gutica, ustaškog Cap .....