Zatim iz vagona izlazi visok, plav mladi potporucnik, arhitekta, sa dugom njegovanom bradom; blijed je, gotovo providan od slabosti, mršav i iscrpljen. Hita u zagrljaj ocu i sestri. A njih dvoje valjda ne mogu vjerovati da je to on kojega su samo šest mjeseci ranije ispratili iz roditeljskog doma. Sestra ga zaprepašceno gleda, miluje mu bradu i lice gušeci se u suzama; a otac nemocno krši ruke, nešto mu tiho govori, na licu mu grc, ali ne place. Redaju se susreti jedan za drugim, uzbudenja, pla .....