22.06.2007
Nije nikakva patetika: u ledenoj, prepunoj sali, u kojoj se odigravala ta tužna i lijepa ceremonija, sve oci su bile suzne i culo se samo šmrcanje dok su na filmskom platnu proticale minute posvecene mladicu, Trebinjcu andeoskog lica, koji je, spasavajuci drugog covjeka, izgubio svoj život, i o kome, nakon više od cetrnaest i po godina šutnje, sada prica cijela bivša Jugoslavija. „Ja sam, naravno, nesretan, nema mi sina, nema nasljednika, i tu bol, zbog fizickog nedostatka, ništa mi ne može zami .....