U"Nezavisnim novinama" i u "Oslobodenju" procitao sam vijest i saznao da je u Banjaluci, pod nesretnim okolnostima, završio život jedan meni ospbito drag i fin covjek po imenu Ahmed Cejvan. Covjek cesto ne misli na neke ljude, jednostavno nisu nametljivi, ne pokazuju se i ne skrecu na sebe pažnju, pa i onih kojima su bliski. Puštaju da drugi na njih zaborave. A kad nestanu iz života, tada se naglo sjetimo da su postojali, pocinjemo o njima misliti i odgovoriti sebi na pitanje ko su bili i šta su .....