Prošlog su mi proljeca, nekako u isto vrijeme, dopale u ruke dvije knjige, koje sam doživio i citao nekako "komplementarno", kao da jedna drugu u svakom trenutku nastavlja i dopunjuje. Rijec je o autobiografskom spisu Pri guljenju luka (Beim Häuten der Zwiebel) Güntera Grassa i kratkom romanu Psi i klaunovi Josipa Mlakica. Ja sam te dvije knjige držao uporedno otvorene na nocnom ormaricu, citajuci cas jednu, cas drugu i u mojoj citateljskoj uobrazilji miješale su se slike unovacenih i ratnom uža .....