Mahirova pekara na Kovacima. Rano je jutro. I samo jedna misao u njemu: miris tek ispecenog hljeba može toliko napuniti stomak, pa spustiti zaborav na sve, kao mušepke na ducanima. Malo dalje je klesarska radnja. Vlasnik se upravo zaustavlja. Veseo. Iskace iz ohrdanog džipa. U tom covjeku, u njegovim pokretima, u njegovom vozilu, sve je nekako nalik Divljem Zapadu. Samo mu je rijec mehka. Ovdašnja. Pogled radoznao. Dobrodušan. Ne zna za mezar Žutog hafiza? "Možda da krenete malo poviše, uzduž .....