Na mojim floristickim ekskurzijama po bregovima i planinama u okolini Sarajeva, koje sam izvagjao vec od god. 1886., skupio sam cijeli niz opažanja, koja, ako i ne donose nikakovo novo svjetlo, ono ipak pribavljaju nekoje važnije pojedinosti u interesu riješenja pitanja u pogledu odvisnosti vegetacije od zemljišta i hemijskih njegovih sastojaka. U mjesecu augustu 1886. skupio sam na Treskavici planini, koja leži jugo-zapadno od Sarajeva i to na vrhu grebena Orlice, u absolutnoj visini od prilike 1650 m. na dosta vlažnom mjestu prilicno mnogo Trifolium badium Schreb. i Cerastium retractum Ali. U kamenitoj pustari Ogorjelog Kuka iste planine, naišao sam na cijele hrpe Arniea montana L., koja se naselila u tamošnje mnogobrojne rupace i korita trijaških vapnenjaka, a samo jedinu biljku ove vrste nagjoh kod velikog jezera na Treskavici u mjesecu julu 1888. megju vapnenim valuticama (rnjagom). Na istom tom mjestu skupio sam Nardus stricta L. i Gnaphalium norvegicum Gun., a megju njima i Scorzonera purpurea W. K. 0 spomenute biljke zape mi oko stoga, što ih nekoji prirodoslovci prozvale neprijateljicama vapna, a ja ih eto nagjoh izmegju vapnenih valutica. Cijela Treskaviea sastavljena je od trijaškag vapna, koje je u vrhovima i grebenima više dolomiticke prirode. Samo u klancu Vratio i u gori kod Trnove, kao i u gori kod Dujmovica i Krbljine vidi se verfenski škriljavac. Da sebi protumacim abnormalan opstanak navedenih biljaka, pobliže istraždi zemlju, u kojoj te biljke rastu i nagjoh, da im je kao neposredna podloga, makar i mjestimice neznatne debljine, crvena željezasta ilovaca, koja je svojim postankom i naslagom nalik na crvenu zemlju (Terra rossa) hercegovackog krasa, te se nekim nacinom s njome podudaraju trijaške gore u okolini Sarajeva. Trijaško vapno ovoga kraja bogato je željezom; željezni dendriti, željezne žice i cijeli slojevi rgjave gnjedavke (željezne rude), a na nekojim mjestima, i u vapne-njake uprskani pyrit može se naci vrlo cesto, kao primjese tom kamenju, koje , je, kao i glineni sastojci uzrokom, da se takovi vapnenjaci brzo troše i raspadnu, da ih voda lako razdire, te najposlije da ušljed svega toga postaje od njih prva naslaga zemlje. Takovu crvenu ilovacu ponese voda te je staloži u rasj«-linama, pukotinama, rupicama i koritima te vapnene formacije. Osim navedenih skupio sam još na više mjesta biljaka prozvanih „neprijateljice vapna", i na svakom tom mjestu našao sam od njih cijela društva. Tako ima u velikoj množini na južnom ogranku od Sarajeva zapadno ležeceg Igmana, na golom Crnom vrhu: Viscaria vulgaris Rohl., Polvgala major Jacq. i njezina suvrsta fi, azurea Pantozs, Ornithogalum pvrenaicum L. i Scorzonera humilis W. K.; pa i tamo je neposrednom podlogom zemlja glina megju vapnenim kamenjem i njegovim pukotinama, premda u neznatnoj debljini. Od dr. Beckax) na verfenskom škriljavcu posmatrane biljke neprijateljice vapna, našao sam i ja na sjevernom obronku Trebevica kod Sarajeva, pa i na takovim mjestima, na kojima nema ni traga verfenskom škriljavcu. Te su biljke: Lvchnis coronaria Desv., Malva moschata L , Sedum glaucum W. K., i Trifolium pannonicum Jacq. Sedum glaucum W. K. našao sam ukorijenjenog u trijaškom vapnu, docim su druge upravo naznacene biljke zavriježile svoje korijenje u spomenutu crvenu zemlju, koja se naslagala na vapno. Na Hrasnici planini kod Pazarica u sarajevskom kotaru raste, i to opet na vapnencu u visini 1800 m. nad morem: Ribes petraeum Wulf., Alchemilla lissa Schum., i Gnaphalium norvegicum Gun. Na planini Vucijoj luci, u kojoj verfenski škriljavac neprestano prekida trijaško vapno, raste Arnica montana L. i Trifolium badium Schreb., kako na škriljavcima tako i na „Terra Rossa". Eksemplari od svih nagjenih biljaka nalaze se kao dokaz u herbariumu zem. muzeja u Sarajevu. Sprvine shvacao sam ovu mjestimicnu naseobinu neprijateljica vapna u smislu profesora Kernera; jer i ja držah, da je ilovaca, koja svakako ima u sebi i humusa, kadra uništiti hemijsko djelovanje vapna, na kom se dovaca naslagala. Ali ubrzo nešto o tom pobudi u meni sumnju. Razlog tome bio je taj, što vidim na jednoj te istoj zemlji hraniteljici udružene i prijateljice i neprijateljice vapna. U koritima i rupacama Treskavice planine našao sam gdje udruženo uspijevaju Arnica montana L. kao neprijateljica i Pedicularis verticillata L,, Hieracium villosum Jcq, Phvteuma orbiculare L., Ranunculus montanus W. i Rubus saxatilis L. kao ljubiteljice vapnaj isto tako žive zajedno Cerastium retractum Ali. i Trifolium badium Schreb. i ljubiteljica vapna Veronica aphylla L. U pukotinama vapnenih grebena Trebevica rastu u istoj brazdi zemlje pomiješane humusom Sedum glaucum W. K., kao i ljubiteljica vapna Edra-eanthus subalpinus Wettst. i Saxifraga Aizoon Jacq. Spomenuta crvena zemlja mora dakle biti jednako povoljna, kako biljkama, . koje rastu na vapnenjacima, tako i onima, koje vole škritjavce. Hrani li dobro ta zemlja vapneno bilje, to ona mora u sebi da sadržava dobranu množinu ugljeno-kiselog vapna. Da o tom konacno riješim, donesoh crvene zemlje sa spomenutih mjesta u hemijski laboratorium ovdašnje duhanske fabrike i zbilja se analizom uvjerih, da ima u svakoj dovoljna množina ugljeno-kiselog vapna. Ta množina ugljeno-kiselog vapna bila je u toj zemlji sa razlicitih mjesta nejednaka, ali ga je ipak u formi karbonata bilo' u svima izmegju 1*2 i 310/0 uzeto kao suhe tvari; ostatak analize bila je sasvim fina zemlja prosijana kroz sito sa okancima od */4 mm. No to je samo ono ugljeno-kiselo vapno, koje je bilo rastopivo u koncentriranoj solnoj kiselini, docim ono, koje je u nerastopivom ostatku, u nerastvorenoj glini, nijesam niti istraživao, jer mi se to suvišnim ucinilo u svrhu prosugjivanja jakosti jedne zemlje kao hraniteljice bilja, pa to je dosta i tako se obicno uzima, ali dakako sa relativnom vjerojatnošcu. D ostalom za ugljeno-kiselo vapno vec je poznata stvar, da ako se u kojoj zemlji nalazi kao bitna šastojina, da se ono onda mora nalaziti takogjer i u hranivoj tekucini