Jedna od najznacajnijih starina katolickog manastira u Fojnici bez sumnje je stari prijepis grbovnika nekadanje bosanske gospode. U tom prijepisu sacuvani su grbovi porodica, koje se za provale Turaka iseliše, te u tugjinstvu sacuvaše i ime i grb svoga plemstva; nadalje porodica, koje prigrlivši islamsku vjeru doduše promijeniše svoja porodicna imena, ali su sacuvale tradiciju svog plemstva; najzad takogjer takovih porodica, kojima je tecaj vremena izbrisao trag i spomen. Fojnicki grbovnik mnogi su precjenjivali, a mnogi mu porekoše historicku i heraldicku važnost. — Bilo kako mu drago, grbovnik je vrlo zanimiva starina a sva je nada, da ce s vremenom i historicka i heraldicka znanost na temelju pouzdanih vrela u njemu ovjeroviti list po list, grb po grb. Ovdje nije prilike ni tomu, niti opširnom opisu samoga grbovnika x), pa za to cemo ga samo u nekoliko rijeci opisati prije nego što pregjemo na samoga umjetnika, koji ga je slikao. Fojnicki grbovnik naslikan je na krupnom papiru u velikoj cetvrtini, te sadrži 141 list. Na prvoj strani prvog lista nalazi se naslikana Bogorodica u oblacima; pod njom golemi polumjesec, a popreko znakovi grba: u nakrst složene dvije grede, a na vrhu im po jedna okrunjena glava crnca. Na drugoj strani ovog lista nalazi se u oblacima monogram Isusa, a pod njim sv. Kuzman i Damjan. Prva strana drugog lista nosi naslov grbovniku, a na drugoj strani naslikan je sv. Jerolim, kako kleci pred krstom. Treci list prikazuje u jednu sliku složene grbove svih slavenskih država na Balkanu, zatim slijede na posebnim listovima 10 grbova ovijeh država i 126 listova sa plemickim grbovima. Na zadnjem listu je opet sumarno složen grb nekih porodica. Na naslovnom listu imademo slijedeci bosancicom pisani natpis: t. j. „Rodoslovje bosanskoga aliti ilirickoga i sarpskoga vladanja zajedno posta vleno. Po Stanislavu Rubcicu popu; na slavu Štipana Nemacnica cara Sarbclena i Bošcnana 1340". Pod tim naslovom pripisano je latinski: Codicem hunc continentem varia Stemmata plurium Nobilium Familiarium Bosnensiutn jam ab immemorabili tempore a captivitate nemque Regni Bosnae studiose conservatum fuisse a Rdis Pribus Franciscanis Familiae Fojnicensis testamur Nos Frater Gregorius a Varess Episcopus Rupensis et Vicarius Aplicus in Bosna Othomana dicta Argentina, praecipue vero in olim Episcopatu Dumnensi. Suttiscae Die 6. Julii 1800. Iz toga slijedi, da je sadanji fojnicki grbovnik prijepis starijega rukopisa i da je nacinjen 1800. a original, koji je na žalost propao, da je nacinjen od popa Stanislava Rupcica u godini 1340. Taj prijepis nije jedini, koji se nacinio; megju ostalima posjeduje carska dvorska biblioteka u Becu mnogo stariji prijepis, što ga je nacinio Bošnjak Marko Skorojevic na dar nadvojvodi Franji Ferdinandu (-j- 1654), sinu cara Ferdinanda III. Drugi prijepis nacinio je Fra Krešic 1837. za grofa Vla-dislava Festetica, a po manastirskoj tradiciji fojnickoj nalazi se vrlo stari prijepis ili možda original grbovnika u biblioteci manastira na Svetoj gori A t o s u. Taj grbovnik snimio je Korjenic-Nevric još god. 1595. kako sam veli „iz libra veoma stara, koji se nagje megju starim knjigama librarijemonastirovi svete gore, reda slavnoga i dicnoga Bazilije."1) Asboth u svojoj knjizi „Bosnien und die Hercegovina" (strane 442—446) porice grbovniku osobitu starost, koju bi imao po naslovnom listu, a zakljucuje to iz slijedecih razloga: U grbovniku imade grbova, u kojima se nalaze megju znakovima topovi (na primjer u grbu obitelji Dobijevica), što je anakronizam, jer su prvi topovi došli u Bosnu za ratovanja hercega Stjepana sa Dubrovnikom. Nadalje misli Asboth, da se moto na zadnjem listu grbovnika „Semper spero" odnosi na tursko ropstvo, a one dvije grede, okrunjene glavama, što se u tobožnjem bosanskom grbu ukrštavaju, drži da su postali od pašinskih tugova (Pferdeschweif), i dodaje da su tugovi na istom grbu u drugom heraldickom spomeniku, u Rodoslovju sutinskom, jasno izraženi. U pogledu ovog argumenta valja mi primjetiti, da se valjda osniva na netocnom poznavanju doticnog spomenika, jer i sutinsko rodoslovje pokazuje na vrhu greda okrunjene glave crnaca. D ovim glavama spuštaju se niz vrat debeli pramovi kose, a to je možda zavelo Asbotha da ih drži za kitu od tugova. Mimo-gred budi receno, da se tobožnji bosanski grb u ovom rodoslovju doista razlikuje od grba u fojnickom grbovniku, a cudim se da dosada niko te razlike nije istaknuo. U jednom nalazi se u srdašcu (Herzschild) mjesec i zvijezda, u drugom (u rodoslovju) kruna, ista kruna, koju vigjamo na grbu u Jajcu i u raznim varijacijama skoro na svim novcima bosanskih vladara. Asbothova tvrdnja u pogledu starosti grbovnika sigurno je osnovana; procitavši naslovni list i prolistavši po grbovniku svaki ce citalac, ako je nešto vješt povijesti Bosne, osvjedociti se, da se naslov ne slaže sa sadržajem. Ako je grbovnik doista postao god. 1340., morale su sve obitelji, ciji su grbovi uvršteni u grbovnik, u to doba živjeti; megju tijem imade tu grbova takovih familija, kojima oko 1340. nije još ni traga bilo. Od onih plemickih familija, ciji su grbovi u grbovnik uvršteni, jedva je koja prije 15. vijeka postala, a od kneževskih familija spomenucemo samo Kristice, Balšice, Kastriotice i Crnojevice, kojima su utemeljitelji tek u XV. vijeku živjeli. U opce valja istaknuti, da u Bosni prije XV. vijeka obiteljsko ime nije bilo još cvrsto ustanovljeno, a samo u kraljevskim dinastijama nalazimo ideju krvnog nasljedstva, po zacetniku obitelji nuz tradiciju i u imenu izraženu. U plemickim obiteljima toga nije bilo, vec je sin po ocu naslijedio ime. Kao primjer uzmimo jednu od najznamenitijih obitelji, Pavlovice, koja je za tri generacije triput ime promijenila. Radin Jablanic ostavio je sinu Pavlu ime „Radenovic," a Pavao svojoj djeci ime „Pavlovic". Tek kad se uslijed provale Turaka vecina plemickih porodica iselila, ponesoše uz tradiciju i ime, a jedno i drugo lakše ocuvaše u tugjinstvu nego kod kuce. Nema dakle sumnje, da je — ako i ne kn