Kod svih naroda vladao je, a vlada velikim dijelom još i danas u narodnjem ljekarstvu demonizam; svi u boleštinama naziru uticanje zlih duhova, ili kaznu gnjevnih bogova, koji se raznolikim bogoštovnim obredima mogu udobriti i pomiriti. Samo se sobom razumije, da kulturno stanje i religiozni pojmovi pojedinih naroda određuju kako shvacanje tih duhova i božanskih bica, tako i forme bogoštovnih obreda. Makar se koliko i jedno i drugo na oko razlikovalo kod pojedinih naroda, opet je po sucstvu svuda slicno. Svuda cemo naci strah od demona i božanskih bica, i svuda hoce da ih mite i pomire. Kako je covjek jednom došao do uvjerenja, da stanoviti neki bogoštovni cini mogu ukloniti kakvo zlo, odmah se je i tome stao domišljati, da sve upotrebi, odnosno da se slicnim bogoštovnim cinima posluži, kako ce se od nekog zla ocuvati i obraniti. Ovi bogoštovni cini, koji imaju da udobre viša bica, u jednu ruku, i oni, koji imaju da od zla cuvaju i brane u drugu ruku, bili su, pak su djelomice i sad, makar i u promajenjenom obliku, veoma znamenita profilakticka i terapeuticka sredstva narodnjeg lekarstva. Svuda, gdje su bogoštovni cini po napretku kulture bivali zamršeniji, pa ih je po tome svjetina mucnije shvacala, razvio se je iz pucanstva poseban stalež ili kasta, sveštenstvo, kome je bilo zadacom, da bogoštovje održava i ucvršcuje. Da je sveštenik morao postati i ljecinkom naroda, to slijedi iz pojmova, koje su ludi zamišljali o uzrocima bolesti i po sredstvnma, koja su se pri tome upotrebljavala. Sveštenstvo je zapala zadaca, da narod cuva od bolještina i da bolesti lijeci. U to su ime u prvom redu služili bogoštovni obredi i cini, koji su u svezi bili s bogoštonjem. Žrtve svake ruke, blagosilanje kojekakvim recenicama, molitve, mazanje bolesnih udova, zadahnjivanje tih udova, ovješivanje talismana i hamajlija, to su najstarija sredstva za ocuvalje i obranu od bolesti, zato su ih upotrebljavali sveštenicki lekari. Kad je za tim ljekarstvo, bar djelomice, prešlo u ruke svjetovnjaka, prihvatiše sveštenici s uzroka, koje nije mucno pogoditi, od njih i njihove prirodne ljekarije, ali ne propustiše pri tome, da ljekovitije minerale, biljke i.t.d. stave pod narocitu zaštitu stanovitih božanskih bica. Svjstovni lecnici opet, koji su vecinom proizašli iz sveštenickog staleža, i kojima zbog toga bogoštovno lijecenje nije bilo nepoznato, morali su dakako i nadnaravne lekarije pridržati. Takav nadnaravni lijek, koji je narodnje ljekarstvo pridržalo do današnjeg dana, jesu hamajlije i zapisi. To su, mi ovdje govorimo samo o ljekovitim hamajlijama «stvarce od papira, pergamenta, kamena ili metala, koje se vješaju oko vrata, i na kojima su zabilježeni ili znakovi, podobe, rijeci, brojevi, ili recenice. Za njih vjeruju, da imaju snagu, te mogu ocuvati od nekih bolesti, ili ih izlijeciti. Ko nije zašao na zamršene u svaku ruku puteve mistike, taj znacenja i smisla mnogih znakova, rijeci i brojeva na hamajlijama ne ce razumjeti, ali svrhu, koja se njima hoce postici, možemo nagacati po analogiji. Povijest medacine uci nas, kako su cak i onaki ljecnici, koji su na pravac nauke stalno uticali, lijececi bolesnike uz ostala racijonalna sredetva i hamajlijama se služili. Pa kako to vec biva u svima strukama ljudskog znanja i rada, male bi duše iznosile te slaboce korifeja, te ih upotrijebile u svoje svrhe. Poznato nam je, da Galen neku misirsku hamajliju preporucuje protiv želucanih bolesti; da Serenus Somoniens groznicu hoce da lijeci Formulom „ Abracadabra," koja bi se ovako napisala na komadic hartije i onda nosila o vratu: Domaci ljecnik cara Teodosija, Marcel napisao bi za koliku ovo na jedan zlatan list: Glasoviti, koji je u VI. vijeku živio u Carigradu, vješao bi pri istoj bolesti bolesnicima hamajlije od vucije pogani o vrat. Prvi ljecnik istoga vijeka, Aleksandar de Tralles (brat glasovitog sagraditelja Aja Sofije u Carigradu), covjek, koji je svoj vijek pretekao za citava stoljeca, upotrebljuje isto tako protiv kolike gvozden kolut s grckim natpisom i ovom Figurom. Čak isti Roger Bako misli, da hamajlije od kamena ili metala s kojekakvim. znamenjima mogu da lijece bolesti i rane. Alberto Veliki preporucuje blagoslovljen i tako zvanim karakterima obilježen magnet protiv vodene bolesti, a stavljen pod uzglavje, veli, da podrazkuje spolnu pohotu u ženskinja. Tako zvani lastavicin kamen lijeci od ludila i pospanosti, kad ga svežeš pod lijevu pazuhu. Pa i ljecnici XVI. vijeka služili su se u mnogim prilikama hamajlijama i zapisima, kao cudotvornim sredstvima. Imena svetih triju kralja, zapisana na papir i obješena o vrat, cesto su se preporucivala kao lijek od padavice. Protiv bjesnoce zapisali bi na jednu jabuku ove rijeci: pa bi tu jabuku dali bolesniku, da je pojede; ako to ne bi pomoglo, onda bi mu dali komad hljeba, da ga progutne, na kome je bilo zapisano: Pošto je narodnje ljekarstvo u Bosni i Hercegovini do najnovijeg doba bujno cvjetalo, to je posve naravski, da se i tu hamajlije, a narocito zapisi, vrlo cesto upotrebljuju stranom kao profilakticka, strakao terapeuticka sredstva. Pošto zapisi uopce mogu da brane od svake nezgode, to onda nema ni bolesti, od koje oni ne bi mogli ocuvati. Po svemu žiteljstvu Bosne i Hercegovine, bez razlike vjere, prošireno mnijenje, da znatan dio bolesti, koje mogu da covjeka snalaze, potice ili od zlih duhova, ili od vještica, ili konacno od zda pogleda, moralo je došljedno dovesti do toga, da su se u jednu ruku konštruisale bolesti, o kojima znanstvena medicina i ne sniva, i da se u drugu ruku upotrebljuju nadnaravska sredstva za obranu i lijecenje. Đavoli, zli dusi, vještice, vračari i zavidnici, po općem su uvjerenju najgori dušmani čovjeku, koga na svakom koraku progone i koji nemaju drugog poela, već da njemu štetu nanose. Pa pošto je čovjek sam preslab, da se brani od nenadanih i podmuklih nasrtaja ovih svojih dušmana, to će naravski, u prvom redu pomoći zatražiti u onog svemožnog zaštitnika, koji mu je u svakoj nevolji na ruci, i koji imaju moć, da odbija nasrtaje tih dušmana. Molitva je dakle prva i glavna obrana od bolesti i drugih nezgoda. Kratke molitive ili znamelje krsta u hrišćana, spomišanje imena božijeg u muhamedovaca i jevreja prva je vrsta te ruke sredstava. Ali osim toga služi se narod i zapisima. U glavnom na svakom zapisu, prema vjeri onoga, koji je nosi, treba da ima ili molitvica, ili jedna rečenica iz biblije, evanđelja ili kurana, ili ime božije, znamenje krsta, ili slika kojega sveda, kog svetog čina i slično. Više puta svemu tomu nema ni traga, već bude i takih stvari zapisano, kojih niko ne razumije. A Bošnjak i Hercegovac vjeruje u zapis i ne znajući, šta je na njemu zapisano, jedino za to, što misli, da je to svetinja i da za to mora pomoći. U dokaz tako zvanih vjerskih zapisa evo ovdje navodim nekoje: U nekog katoličkog seljaka, koji je patio od progresivne skleroze u mozgu i umobola, nađoh nad laktom za ruku privezanu kožnatu kesicu i u njoj zapis, koji mu je dao mjesni katolički sveštenik, taknuvši ga poslije službe božije štolom. Bio je to komadić papira, širok 5 cm i isto tako dug, s malom slikom bogorodice s gorlje strane u sredini i sa slikom sv.Franje Asiskog dolje na lijevo, a bilo je ovo vrlo loše naštampano. Benedizione con cui ii Serafico P.S. Francesco benediva ognuno e benedise F. Leone suo compagno travagliato dalle tentazione. IISignore Ti guardi e benedica e volti la sua Santa Faccia verso Te, il Signore a te dia pace ii Signore a te dia la Sua S.Benedizione.Amen. (Blagoelov, što bi serafički O. sv. Franjo nad svakom rekao I što ga je govorio nad svojim drugom, ocem Leonom, koga je nečastivi opsio. Gospod te čuvao i blagoslovio, on ti obratio svoje lice, Gospod ti dao svoj sveti blagoslov. Kod nekog istočno-pravoslavnog djeteta od tri mjeseca, kome je zbog slabe hrane bila poremećena probava, pa je mnogo plakalo, nadjoh ovaki zapis:„Vo imja otca i sina i svjatago duha amin! Da izbaviti Gospod Bog raba svojego N.N.od plača.Jakože utjepšil jesi Martu u Mariju plačušći se nad Lazarom i ninje utiši plač sego mladenca Tvojega raba,stanem dobrije,stanem se strahom vonmen svataje voznošenije i mirije pripositi.Amin!Prvi dio toga zapisa sastavio je valjda pisac, a podvučeni svršetak uzet je iz liturgije. Drugi istočno-pravoslavni zapis, stvaka iz sv.pisma, koji također ima da pomaže od velikog plača dječijeg, i koji mi je pokazao jedan istočno-pravoslavnn sveštenik. Glasi ovako: „Zjelo rano Mironosici trčahu ko grobu Tvojemu ridajuščija, no predeta k-nim Anđel u reče: ridanja vremija presta, ne plačite.“ U red, skoro bih rekao vjerekih zapisa istočno-pravoslavnih valjaće ubrojiti i ovaj, za koji vele, da uopće pomaže u bolesti. Vo imja otca u sina u duha svjatago.Amin!Kresta Tvojega gospodi životvornago imže smert pogibe i mertvi oživotvoreni biše.Božestveni znamenijem i ninje iscjeli boljaščago raba Tvojego (N.N.)jakože pri Jeleni umeršuju djevicu. Kako davanje zapisa u hršićana biva na jednostavan način,jer može da bude u svako doba i bez ikake priprave, tako je komplicirano u muhamedovaca. Nije dosta, samo otići hodži i zaiskati zapis, pa da ga u istinu i dobiješ. U muhamedovaca ima veoma razvijen astrološki sustav, tu se pazi na to, kako zvijezde no svome razmještaju utiču na sudbu ljudsku da li si se rodio pod sretnom ili pod nesretnom zvijezdom, pak i u sretne ili nesretne dane, koji su ti unaprijed suđeni ukratko, muhamedovac je sav obuzet haldejsko-arapskim misticizmom. Dođeš li sada po zapis pitaće te onaj, što ih piše, ponajprije, kakav ti zapis i za što ti treba. Ako ti treba samo za to, da čuva od bolesti, onda ti valja prije svega znati, kakim je opasnostnma i u koje vrijeme izvržen onaj, što zapis traži, ili ukratko da reknem, valja mu staviti horoskop. U to ime treba hodži da zna ime onoga, kome je namijenjen zapis. To ime hodža sebi zapiše na listić, na onda stane računati. Poznato je, da u muhamedovaca isto tako, kao i u jevreja, svako slovo u azbuci znači neki broj, pak da se jedni kao i drugi služe sa dva tako zvana računarska ključa. Mali računareki ključ (Ebdjed sigir) obuhvata pismena do „re“ u arapsko-turskoj azbudi, a pojedina pismena imaju značelje kako slijedi: elif= 1,be=2,đim=3,dal=4,C=5,vaf=6,se=7,ha=8,ti=9,je=10,kaf=20,tam=30,mem=40,nun=50,sin=60,ain=70,fe=80,sad=90,kaf=100,re=1000 U velikom računarskom ključu (Ebdjed kebir) imaju pismena do “ikaf“ isto značenje kao i u malom ključu, ali pošto u oba ključa broj 1000 valja kao najveći temeljni broj, a veliki ključ obuhvata sva pismena u azbuci, to onda „re“ tu više ne vrijedi za 1000, nego eamo za 200. Veliki se ključ po tome nastavlja ovako: re=200,šin=300,te=400,se=500,chi=600,zel=700,dat=800,zi=900 i gain=1000. Pošto je hodža pod pismena kazanog mui mena stavio dotične brojeve jednog ili drugog ključa, na ih onda sabrao, oduzeće od zbira toliko puta po 12, dok mu ne ostane ili broj 12 ili manji broj. Ostatak označuje mu broj obratnika, pod kojim se rodio onaj,za koga je zapis. One hodže, koji u veliko pišu zapise, imaju za to zgodne pomoćne knjige, iz kojih čitaju horoskop. Taki horoskop izražava fizička, psihička i materijalna svojstva, kao i svojstva temperamepta i karaktera čeljadetu, koje će godine po njega biti kritične, odnosno opasne, koliko će mu biti potomstvo, koji su mu davi u sedmici i koji sati u danu sretni a koji opet nesretni, koje mu bolesti valja prepatiti, koji su mu džinovi dobri a koji mu o zlu rade, koji će mu zapisi koristiti i najposlije, kada i kako ih valja načiniti. Iz toga, što je do sad rečeno, vidi se u jednu ruku, da se valjan zapis može napisati samo u stanovite dane i u stanovito doba, u drugu, da zapis može samo onome čeljadetu da koristi, za koje je napisan. Da zapis bude valjan, mora pisac najprije abdest uzeti i zgodcu za to molitvu reći. Pravi zapis može samo da ima jednu ili više stavaka iz jedne sure. U tu se ruku zapisa računaju i oni, na kojima su u malom četverokutu zapisala slova, jedno ili više imena božijih imena posebna misteriozna riječ iz kurana, ili odnosni brojevi u raznim permutacijama i kombinacijama. Na pr.:Ako permutacnju pismena C.X.I.A.Z.,kojima se otpočinje jedna sura u kuranu,na srebrenoj ploči pri punom mjesecu sitno usavatiš, biće onaj, koji to bude nosio i Bogu i ljudima drag i donijeće mu sreću. Ta hamajlija ima ovaki oblik- NAPOMENA prikaz dostupan u PDFu. Jedan zapis, koji brani od zlih duhova, glasi ovako- NAPOMENA prikaz dostupan u PDFu. Kao što je vek prije spomenuto, smatra žiteljstvo Bosne u Hercegovine veliku većinu boleeti učinom nadnaravskih agencija, koje mogu da polaze kako od duhova, tako i od ljudi. U take se bolesti prije svega računaju bolovi cjelokupnog živčanog sistema i pojedinih živaca, kao n. pr. histerija, klepuće, velika vrtoglavica, i.t.d. i umobol. Ova se skupina bolesti pripisuje ili uticaju zlih duhova ili čaroliji.U prvoj prilici misli narod, a naročito muhamedovci, da je bolesnik udario na džinsko kolo, i da su ga džinovi ili ošinuli (klenuće, krstobolja, živčani bolovi i.t.d.), ili zadahnuli (padavica), histerija i.t.d.)Ove su bolesti nastale tako zvanim „ogramkom“. U drugom slučaju uzrokom su bolestima „čini",„namet“, „sihir” (ne „šešir“, kako dr. Truhelka kaže u IV.svesku „Glasnika") što obično dolazi od žena,vještih čarolijama.Ako bi ko šenuo s pameti a nije opsjednut onda nema sumnje,da je opčaran,da je bolest „učinjena“. Isto su tako u narodnjoj etiologiji znameniti „uroci". Patologiju u terapeutiku opisao sam im u IV. svesku „Glasnika“. Konačno valja još spomenuti „pogani vjetar“, za koji vele, da je naročito uzrokom akutnim zarazama, koje najednoć nastupe. Veli se obično: „ograjsao na džinski vjetar“. Kako pri ovim, tako i pri drugim bolestima, koje i narod više svodi na naravno pometanje u organizmu no smislu humoralne patologije, mogu u ostalom i dusi da su uzrokom. Patološki i etiološki nazori naroda u jednu su ruku nejasni i pomućeni, u drugu tako zamršen, da gotovo nije moguće svesti ih u jednoviti sustav. Po sudu domaćeg, naročito muhamedovskog žiteljetva, dijele se uzroci bolestima u pet skupova, od kojih su 4 nenaravna, a samo jedai skup naravskog porijekla. Hoćeš li sada da znaš, šta je kome bolesniku, i kako ćeš ga izliječiti, a ti otiđi hodži, koji će, i ne vidjevši bolesnika, ovako učiniti diagnozu. Napisaće ime bolesnikovo, na onda ime njegove matere, sabraće brojeve pojedinih pismena, pa onda toliko puta oduzimati po pet, dok mu ne ostane broj pet,ili manji broj.Ostane li broj 1, onda bolesnika treba da liječi lječnik, ostane li broj 2, onda je bolesnik urečen, ako ostane broj 3, onda su mu učiljeni čini, namet (sihir), ako ostanu 4, snašao ga je ogramak, a ako napokon ostane broj pet, onda ga je ošinuo pogani vjetar. U prilikama od 2 do 5 najpouzdaniji su lijekovi zapisi, ali oni mogu i onda da pomažu, kada ostane broj 1. Dr. Vladan Đorđević priopćuje u svojoj „Narodnoj medicini“ zapis protiv glavobolje, koji se i u Bosni upotrebljuje, i koji se piše ili na korici vrućeg somuna, ili na vrbovom listu. U prvoj se zgodi zapni pojede, u drugoj se stavi u čašu vode,pak popije. Taj zapis glasi. NAPOMENA u PDF se nalazi preslika. Đorđević misli, da su to imena zlih duhova, koji borave u ljudskom tijelu. Vrijedno je u tome zapisu spomsnuti pojedina imena duhova, koja čine vrlo lijepu mađijsku zagonetku u pismenima.Razriješena, daje ta zagonetka ove figure- NAPOMENA u PDF dostupan preslika. Dr. Truhelka priopćio je u IV. svesku „Glasnika zemaljskog muzeja“ sličan zapis protiv lise.Gospodin paroh Jungić u Derventi bio je tako prijazan, te mi je priopćio zapis od bjesnoće, koji ovdje slijedi, i koji je očevidno okrnjak zapisa, priopćena po dru Đoreviću.NAPOMENA u PDF se nalazi preslika Taj ce zapis kao i prijašlji piše na hljeb i pojede. Od nebrojene mnozine zapisa u muhamedovaca, koji u taj red idu, samo da neke primjere navedem.Rodilji, koja teško rađa, podaj u svaku ruku po jedan eksempiar ovakog zapisa, na nemaj brige, da će ce lasno poroditi- NAPOMENA u PDF se nalazi preslika. Od ogramka pomaže ovaj zapis, koji ce piše krvlju bijela pijevca. NAPOMENA u PDF se nalazi izvornik. Iz nekih do sada navedenih zapisa može se razabrati, da ce zapis ne piše. Uvijek na papiru ili na pergamentu; da ce na to ne upotrebljuje uvijek obično mastilo, i konačno da ce zapisi ne nose uvijek o vratu. Ja sam vidio zapisa, pisanih na zlatnim i srebrenim pločama, na korici hljeba, na jajehoj ljuski, na čak i na maslu; ima nadalje zapisa, koji ce bezuslovno moraju pisati raznolikom bojom, na i krvlju žrtvovanih životinja. Gdjekoji zapisi napokon koriste samo onda, kada ce polože na bolesni ud, ili kad ce u vodi rastope i popiju, ili kad ce konačno napišu na nešto, što će jede, na kad će pojedu. Pojedini zapsi koristi, dakako, samo u stanovitim prilikama; može n.pr. da liječi samo neke izvjesne bolesti ili je obrana od naročitih nekih nezgoda, a ako nastupe druge nezgode i druge bolesti, onda ti ne pomaže, makar i imao pri sebi taj zapis. Hoćeš li dakle, da ce ogradiš u svaku ruku, valja ti čitavu zbirku zapisa držati uza ce. Takvo univerzalno pomagalo obično zovu hamajlija (trouglasta hamajlija) muhamedovaca piše će hamajlija na dugom, uskom traku papira ili pergamenta, ovo ce savije u trokut, zamota u ovošteni papir, na ce najposlije djene u trouglastu kožnatu kesicu. Kesica ce onda sašije, pak na uzidi danju i noći nosi bilo o vratu, bilo nad laktom. Hamajlija je dakle u muhamedovada zbirka zapisa ili prijepis čitave sure iz kurana,koja ce nosi savijenau trokut. Hodžinska hamajlija opet mala je knjižica (u šesnaestini Fornata)u kojoj ima čitavo čislo zapisa i kojom ce služe seoske hodže, kad pišu zapise. I katolici znadu za hamajliju, samo ce njihova po obliku i sadržaju razlikuje od muhamedovske. Obično su to drvene ili metalne kutijice, na kojima su usavakene razne slike od svetaca, te su u njima pokadšto moći (relikvije), mrvica zemlje sa svetog groba, štampana ili pisana molitvica kakome svecu. Svetoga Franju Asiskog i svetog Antuna Paduanskog katolički svijet u Bosni osobito poštuje kao zaštitnike. Hamajlijom se nadalje može smatratp i „San presvete bogorodice“. To je malešna knjižica, u kojoj ima više molitvica i dva „sna“ svete bogomajke, te je istočno-pravoslavni a i katolici smatraju obranom od svakoga zla, naročito od bolesti. Vrijedno je spomenuti u toj knjižici vijest o plemenu đavolskom. Po sopstvenom priznanju, što ga je đavao učinio svetomu Sisoju, pripadaju njegovome plemenu ovi zli dusi. Mora, kuga, pogani vjetar, vještica, pešta (zaraza), jadilnica, krvopilnica i proždrljivica. Tu i opet vidimo, kako je novija hriškanska vjera u paroda bez ikakve promjene preuzela zle duhove njegove starije mitologije. Ta činjenica, koju u ostalom ne nalaziio samo u Slovjena, pokazuje, da se je zli princip, „Crnobog", mnogo intenzivnije častno i slavio, nego dobri bog, „Bjelbog", i da je ona prva strana starog bogoštovja narodu mnogo dublje ostala usađena u pameti, nego druga. „Kameje” u špaljolskih jevreja napokon nijesu nikle u zemlji, pošto obično dolaze iz Jerusalema, gdje ih sastavljaju rabini, vješti kabali. Ali pošto se u zemlji upotrebljuju, te su kod domaćih jevreja u velikoj cijevi, to ih valja ovdje barem ukratko spomenuti. Religiozni nazori i bogoštovni obredi, koji se u muhamedovaca i jevreja u mnogome podudaraju, proizveli su pojave, u jednih i drugih jednake. Arapsko - turska kabalistika traži kako u muhamedovaca, tako i u jevreja tajni emisao u riječima kurana, odnosno biblije, i dolazi po tome do istog načina.(Brojenje pismena, zamjenjivanje pismena brojevima i.t. d) U jevreja, naročito u onih, koji se čvrsto drže talmuda, zabranjena je doduše kabala, ali to ne smeta, da se u kabalističkim zvamenjima, makar da ih i većina jevreja, talmudu vještih nerazumije, nazire nešto otajetveno, na da će za to drže u velikome poštenju.I špaljoleki jevreji poštuju talmud, ali za to ipak vjeruju u moć tako zvanih Kameja (hamajlija), koje su, da uz put primjetimo, dosta skupe. Prijevod take jedne Kameje, koja mi je došla ruku, glasi ovako: „Molimo Te Bože, Bože naš i Bože naših otaca, budi pun milosrđa spram N.Na, i podaj mu potpuno zdrzvlje za svih njegovih 248 udova i 365 tetiva. Čuvaj ga od svakoga zla, od straha i svake rane, od zlih utvara, poganih vjetrova, od duhova muških i ženskih, od more, od padavice, od trešnje mozga i ludila, od zla pogleda, od svakojakih čarolija, od tavnice i začaranog uzla (impotencije). Neka mu sve, što uradi i čega se primi, bude sa srećom. Neka mu je blagoslovena imovina njegova i rad njegovih ruku, svi njegovi dušmani neka su mu pod nogama, a sve osnove, koje mu idu na štetu, da Bog pomrsi!“