Ovaj je bosanski božak od lignita i teži grama 29. Ovoga je oblika: Božak je kusasta piramida sa osnovicom dugom 43 mm., a širokom 16 mm. — Visina je kusaste piramide 41 mm.; gornja je osnovica duga 34 mm., a široka 9 mm. Petlja je (sada slomljena ušica u vrhu) visoka 7 mm., a široka 10 mm. Olika sv. Nikolaje oskace 2 mm., a tako isto i slika Hrista. Oko sv. Nikolaja obrub (sada na mjestu pokvaren) širok je 3 mm., a oko Hrista 1 i 9 desetina mm. Božak je u dnu debeo 13 mm., a u vrhu 9 mm. Na bošku je sprijeda Sveti Nikolaje. Svetac je oskocen na lignitu. Gologlav je i u kratkoj bradi, ali dugijeh brkova. U crkovnoj je odeždi, biva preko ramena mu petrahilj sa na prsima na plaštu isti drevni krst, s lijeve jevandelje s krstom i t. d., a s desnicom po istocnu blagosilja. Oko glave mu je ugnut torac (aureola), sastavljen od listica. Djelo je iarodno i prvobitno, te se vidi, da je Sveti Nikolaje zacešljan po nazarensku, biva kose su mu nakostre šene i zavijene straga, a na celu bic, kaonoti u starca sjedoglavca. Svetitelj ukoceno gleda preda se, te mu je oko torca s lijeve strane: s desne : Cita se: S(ve)ti Nikolaje. Straga je (t. j. na protivnoj strani) boška razapet Hristos. Slika je oskocena, al' slabo izradena, t. j. ne razaznaju se cavli niti prsti, pa ni noge, a samo je glava i sveto tulo potehanije izradeno. U Hrista je duga kosa i brada, i na tulu haljina, te se spušta uniže. Hristos gleda umiljato sa strane. j Unaokolo je obrub nedovršen, kao što ni citava slika nije podobro dovršena, pa je ponešto grda (t. j. zaostaje) od slike Svetoga Nikolaje sprijeda, jer je ova dovršenija, ako ne izrazitija. Ovo je djelo od XIV. vijeka, a možda i pri svršetku XIII. vijeka, biva, kad se je najbolje u Bosni razvijala narodna ideja, to jest, kad je bosanski feudalizam bio razvio svoj uticaj po svoj našoj zemlji u ovijem etranama. Božak je visio na prsima (kao kakav talisman) na vrpci ili o sinpiricu, te i dan današnji u našijem krajevima narod nosi zapise, ikone i t. d. Na ovomu je bošku Sveti Nikola je, a ovaj je svetac pokrovitelj putnika, te od pamtivijeka naš ga narod štuje i nazivlje Svetijem Nikolom Putnikom i drže ga mnogi za svoje krsno ime. I rokovi se u narodu obricu do Nikolja dne. Na Primorju se mornari zavjetuju Svetomu Nikoli, te mu mole bogoljubnijeh molitvica i pjevaju divnijeh pjes-mica, gdje ga nazivlju Sveti Niko kapetan i t. d. Evo ove dubrovacke: „Mjesec kako dan, Sveti Niko kapetan; Ancelici mrnarici, Piju vino kako tici! ..." Ova je bajoslovnoga smisla: „Uzvezla se korablja, Iz b'jeda grada u more, Na njoj patrun Nikola; Na Nikoli tanka košulja, A na glavi do dva v'jenca, Evo mi zimi zelena. Pitaju Nika družina: „„Vjere ti patrun Nikola, Otkle ti tanka košulja I na glavi do dva v'jenca, Evo mi zimi zelena?"" Niko njima govori: „ „Vila me zvada za kuma, Vila mi dade košulju, Vilina cerca do dva v'jenca, Ovo mi zimi zelena!" I ova iz dubrovackoga zasijeca, bez sumnje, u drevno doba: „Oj Nikola moj mrnar, Reci jedan ocenaš? „„Ocenaša ne umijem, Zdrave Mar'je i ne znam!"" A ti poci u goru, Presijeci zelen bor, Pres'jeci ga na troje, Iznesi ga na more; Od jednog gradi barcicu, Od drugoga veslašce, od trecega timuncic, Da se Jezus privede I djevica Marija, Koja je Boga rodila I za nas se molila!" Osim spomenutijeh još neobjelodanjenijeh pjesnica, objelodanjena je štampana pjesma „Najveci grijesi", te je najstarija: Raslo drvo sred raja Plemenita dafina Plemenito rodida, Zlatne grane spustida, Lišce joj je srebrno; Pod njom sveta postelja, Svakog cv'jeca nastrta, Ponajviše bosiljka I rumene ružice; Na njoj svetac pociva, Sveti otac Nikoda, K njem' dodazi Ilija, Miponosna vogvoda: Pa besjedi Ilija, Mironosna vojvoda: „Ta ustani Nikola! Da idemo u goru, Da pravimo korabe, Da vozimo dušice S ovog' sv'jeta na onaj". Al' besjedi Nikola: „Okan' der se Ilija, Maronosna vojvodo! Danas jeste nedjelja, U njoj se ništ' nedjeda, Vec se krsti i vjenca, Ruse kose cešljaju, B'jelo lišce umiva." Opet veli Ilija, Mironosna vojvoda: „ Ustaj gore, Nikola! Da idemo u goru Da pravimo korabe!" Al' ustade Nikola, Odšetaše u goru, Napraviše korabe, Prevezoše dušice S ovog sv'jeta na onaj. A tri duše ne mogu: Jedna duša griješna Kuma na sud vodila; Druga duša griješna, S komšijom se mrazila; Treca duša najgrješnja, Djevojku je skudila Ovdje nije baš mjesta, da se piše o svetome Nikoli po narodoslovnome pravilu, pa sam eto ovo samo kao bilješku naveo, a to po debelu, jer bi se o tomu potehano moglo dosta napisati, te mi je ispustiti sve nagadanje o Slavi i o Svetomu Nikoli. Ovaj mi je krasni predmet darovao, tomu je dosta doba, naš vrli suradnik g. Tomo Dragicevic iz Vosne, te mi,je o njemu ovako pisao:— sam slicicu našao u Bogutovu selu, u bjelinskom kotaru, biva u Mramorskom potoku. Od onoga je mjesta, gdje sam tu slicicu našao, preko potoka na jednom brdeljku, — biva do trideset koraka sjeverno-istocno, — još nešto mramorja, a prije je tu bilo (kako kazuju) do sto kamenova. Gdje sam našao taj komadic (t. j. božak na lignitu) tu je nacen takoder jedan „gvozdeni nadžak". Tu je njiva . Stojana Lazica iz Bogutova sela, pa mi je on pripovijedao, da je jednom, kad je tuda orao plugom, izvalio plocu, te da je pod plocom bio zemljen lonac, ali da u njemu nije ništa našao. . . I On je taj lonac uništio, pa mirna Bosna. . . I ja sam na toj njivi tražio nekoliko puta, ali nijesam ništa našao, osim spošenutijeh predmeta. Uz to mi je uzgrede napomenuti, da je ovdje dosta okamenjenijeh morskijeh školjaka razne vrste. — Otuda se zove Mramorski potok, jer je u njemu prije bilo dosta mramorja t. j. starobosanskijeh stecaka." Ovako Dragicevic, a meni je još dodati, da ovaj put ne cu progovoriti o gvozdenome nanaku, koji se može ubrojati u tradigšjonalno oružje vlastele bosansko-hercegovacke. Nadžacima kasnije se služahu begovi, age i spahije, te ih neprestano nosijahu. O nadžacima cesto pjeva guslar, kad opisuje odijelo i oružje silnijeh junaka. Držim, da bi zem. muzej u Sarajevu trebao sabirati napake, da prikupi tak