17. Januara o. g. otvorena je u ces. kr. muzeju u Vecu špecijalna izložba, kakva se jošte nije vidjela u AustroUgarskoj. Na toj izložbi bile su obilato zastupljene svakojake nošnje iz svijeh krajeva svijeta, narocito pak iz pojedinih zemalja naše monarhije. S ponosom možemo kazati, da medu ovim pošljednjima prvo mjesto zauzima zbirka narodnog odijela, što ga je izložio bosanskohercegovacki zemaljski muzej. To joj je u punoj mjeri priznalo novinarstvo, a odlicni strucnjaci su to potvrdili. Bosanske nošnje (kostimi), koje su bile izložene u vestibulu (ulaznoj dvorani) austrijskog muzeja, te su taj veliki prostor sasvijem ispunile, imale su to prvenstvo pred ostalim grupama, da su bile potpunije, a karakterne su figure bolje i znacajnije dobile izraza. Ta izložba sacinjava znamenit momenat u razvicu našeg muzeja, jer je pri toj prilici prvi put bila izložena jedna znacajna zbirka njegova, a uspjeh, što se postigao, jamci, da ce zbirka kostima bos.herceg. zemaljskog muzeja, ako se bude i nadalje onako mogla razvijati kao do sada, za malo vremena ravna biti prvim etnotrafskim muzejima Evrope. Sad se vec može sa zadovoljstvom istaknuti, da je malo muzeja, koji imaju tako potpunu špecijalnu zbirku, a još ih je manje, koji su sebi stavili zadacu, da zemlju, koju zastupaju, u tako velikom obimu predstave. Po špecijalnom katalogu bosanskog odjelenja, koji se je za ivložbu izdao, podijeljen je materijal u tri dijela. Prvi sadržava 37 potpunih kostima iz srednje Bosne, drugi (120 brojeva) poglavito svecanog i istorickog odijela, a treci (40 brojeva) dragocijenosti i nakite. Pri sabiranju nošnja za etnografsko odjelenje zemaljskog muzeja pazilo se na to, da se pojedini oblici potpuno i u tipskim komadima predoce, te kad je prispio poziv za ucestvovanje pri izložbi, samo se je jošte po srednjoj Bosni i u jednom dijelu Hercegovine sabiralo. Onih 37 obucenih figura predstavljaju nošnje seljaka i varošana prema vjeri u srednjoj Bosni. Iz Sarajeva izabrale su se nošnje muhamedovskih, španjolskih i pravoslavnih varošana, iz Fojnice katolickih, Od seoskih nošnja pak izabrale su se takve, koje su na dalje razprostranjene, a u svojoj se vrsti mogu smatrati kao tipi. Tako dvije obucene figure prikazuju nošnju muhamedovskih seljaka iz okolice Visokog, iz Vrhovine (kotar zenicki) a iz Umoljana (Bjelašnica planina, u kotaru konjickom) nošnju brdana. Nošnje pravoslavnih seljaka, koje su vrlo rasprostranjene, predstavljaju primjerci iz sarajevske okolice. Te se nošnje pružaju do Drine, Vrbasa i do mokre mede prema Hercegovini. Varijante su tome tipu nošnje iz Karaulegore (Varošluk) i iz okolice Foce, no ove pošljednje vec podsjecaju na j hercegovacku nošnju. Dvije ženske nošnje iz Podgore (Gerzovo) stoje vec izvan tog okvira, te imaju potpuno obilježje nošnje u Krajini. Katolicki kostimi uzeti su iz okolice Ereševa, Travnika i Jajca (Carevo polje). Dok se oni prvi približuju nošnji pravoslavnih seljaka, predstavljaju ovi pošljednji pravu tipsku nošnju bosanskih katolika. Ciganski kostimi uzeti su iz sarajevske okolice. Sve posjetioce izložbe kostima privlaci nošnja otmenog age, koja se vanredno lijepo istice na markantnoj figuri sa potpunim oružjem. Te nošnje vec pocinje ponestajati, te je pomno namještena po starim uzorima, tako da može važiti kao istoricka. Izvezena je svilom i zlatom a i oružje valja brojiti najljepše, kojim se je ikada koji aga ponosio. U lijevoj ruci drži figura dugacku arbanašku pušku (karamfilku), bogato srebrom okovanu, u pojasu od kože zabodene su dvije male puške (ledenjace), handžar u srebrnoj korici, rog za barut od srebra, 2 fišekcese, a oko ramena srebrna kutijica s koranom, stalnim pratiocem starog pobožnog muhamedovskog junaka. Ovdje ce biti mjesto, da istaknemo obilježje, što sadržava karakteristicne osobine pojedinih nošnja onog kraja, koji je na izložbi zastupljen. Za varoške nošnje valja i ovdje, da su dalje rasprostranjene, ali da se i cešce mijenjaju. Dok su oblici nošnja po sedima pogdjekad rezultat predanja od više stoljeca, dotlen varoškim odijelom vec vlada moda, koja je u prijašnjim godinama doduše samo rijetko isticala svoju promjenljivu cud, ali je u novije doba, po bližem dodiru sa brzoživim zapadom, promijenila bosansku nošnju. To se pokazuje narocito u tome, što je nošnja postala jednostavnija, što je umjesto skupocjenog materijala i nakita nastupio prostiji, te se prijašnja suviše bogata nošnja po malo ogranicava na kucu i samo se pri osobitim svecanostima upotrebljava. Odijelo, koje se u Sarajevu nosi na ulici, u citavom je isto kao i po ostaloj Bosni, a u Hercegovini tekar se nailaze drugi oblici. U varoških nošnja išcezavaju pomalo nekadašnje velike razlike, što ih je stvorila vjera, te se cešce muhamedovac od hrišcanina samo po turbanu i fesu ili po nacinu, kako pojas vezuje, može razlikovati. Za staru karakteristicnu nošnju držalo se ovog predanja: u muhamedovaca curak i dolama, u španjolaca cube, u hrišcana kratak, gajtanima išaran kaput sa rukavima (salta). Druge vrste odijela samo strogom posmatracu pokazuju jasne razlike. Mnogo je veca razlika pri varoškoj nošnji ženskinja. Prije svega se razlikuje nošnja udatih žena i djevojaka. Ova je pošljednja jednostavnija, zgodnija, više za ulicu nacinjena, prva je osveštana kucevna nošnja. Najglavnije odijelo muhamedanke široke su dimije, uska džicerma, koja zauzima mjesto „midera", a preko toga kao svecano ruvo dugacka skupocjena anterija sa širokim obješenim rukavima, a kao gornja odjeca kratak kaput bez rukava, fermen. Sve su te haljine bogato zlatom izvezene, a osobito od skupocjenog materijala, svile, kadife ili brokata zgotovljena anterija treba da više u oci udara bogatstvom u zlatu nego ljepotom. Anterije imadu razna imena, vec prema materijalu, od kog su zgotovljene. One, koje su skrojene od kadife sa prišivenim šeritom (bortama) i vezom od zlata, zovu se prosto anterije, pa i dolame; anterije od svide sa ispupcenim vezom zovu se srmadal, a od atlasa rukom vezene išlema, one najzad koje su vezene svilom i zl