Ako te, brate citaoce, slucajno put nanese od šeher-Banjeluke prama sjevernoj strani, pa ideš dobrih lješackih 7 sahata, a kroz ova sela: Prnjavor", cisto pravoslavno selo, onda „Bistricu", takocer pravoslavno selo, i napošljetku kroz cisto muhamedovsko selo „Bronzani-Majdai" (ovdje su se negda kovale bronze, pa se s toga tako i zove), to ceš doci u selo „Obrovac". Sva ova pomenuta sela pripadaju kotaru i okrugu banjaluckom. Ona su dosta lijepa i romanticna. „Bronzani-Majdan" izgleda kao kakva mala varošica. Gotovo na kraju sela „Obrovca", na juzknoj strani pokraj rjecice ,,Gomjonice" na lijevoj obalp, ima jedna starodrevna ruševina ili bod.e rekavši zidina. Tu zidinu narod zove „Kula", a Muhamedovci vele „Tgejvanova-kula", jer se nalazi na zemljištu jednog muhamedovca iz Banjeluke; koji se Ðejvan zove. Ova je kula još dosta u nerastrošenom stanju, a narod razno o njoj pripovijeda, što cemo malo poslije cuti. Na sjevero-zapadu je pomenute kule brežuljcic „Pavlovac", na zapadu njiva „Kucište", na istoku šuma „Ivanovac", a na jugu brezkuljcic „Tovarnica". Kula je dugacka i široka preko 6 m , visoka je oko pet-šest ljudskih bojeva, a bila je po narodnom pripovijedanju još mnogo viša, ama se je srušila. Na zapadnoj strani poznaje se, gdje su joj bila vrata i jedan pendžer, na istocnoj strani poznaje se, gdje su bila dva penpera; na zapadnoj i sjevero-zapadnoj strani bile su puškarice. U unutrašnjosti kule poznaje se, gdje su bile tavnice na dbnjem boju (pri zemlji), drugih kakvih znakova ne može se primijetiti. Pristup je pomenutoj kuli osvaklen mogucan. U blizini pomenute kule ima rimokatolicko grobl.e i u njemu kapelica. Pripovijedaju, da je crkva bila hram sv. Luke, pa i danas se tu skupd,aju rimokatolici oko Ducinadna na zbor. Na istocnoj strani od kule bio je gvozdeni majdan. 0 kuli drukcije pripovijeda narod muhamedovske vjere, nego pravoslavni i rimokatolici. Muhamedovci vele: Da je pomenutu kulu zidao nekakav muhamedovac Cejvan, koji je bio „beglerbeg" (najstariji beg), te da se s toga i „Cejvanova kula" zove, a i dandanas je na Cejvanovu zemljištu; današnji Thejvani vele, da su potomci tog „beglerbega". Narod pravoslavne vjere i rimokatolicke veli da su „Kavuri" pomenutu kulu zidali. Nama se ovo pripovijedanje cini vjerovatnije i to zbog bivše crkve i današnjeg groblja, a pripovijedaju još i ovo: U današnjem selu „Ratkovu", u bihackom okrugu, a kljuckom kotaru, živio je jedan knez srpskopravoslavne vjere po imenu Ratko; u njega bijaše u najmu mlad Turcin, kome bi ime Husein. Ratko savjetuje Huseinu, da on ide tražiti boljeg selameta, rekavši mu: „Kod mene ne ceš nikad više postati, nego govedar, pa govedar, a u svijetu možeš i pravi covjek postati. Zdrav si, mlad, snažan, a bogme i bistru i dobru pamet imaš, pa možeš lako što u carskoj vojsci poetati". Moj ti Huse zapne, pa hajde u Stambol pred samog sultana i kaže mu se otklen je, da je biva iz ljute „Krajine", slavne „krvave haljine", a Krajišnici su uvijek bili na glasu kod sultana zbog svog junaštva. Sultan uzme Huseina u vojsku i kroz kratko vrijeme vidimo ga kao carskog turskog namjesnika u Bosni. Kad je došao u Bosnu, onda je— vele — darovao svom bivšem gospodaru, knezu Ratku, selo „Banjice", koje se poslije prozove „Ratkovo" po nomenutom knezu, selo „Obrovac" i u njemu kulu i pokraj kule crkvu, selo „Timar", i nacinio mu je još i crkvu u selu „Ratkovu". — Na to sve dao je Huseinpaša knezu bujruntiju. Pripovijedaju, kad bi Ratko u „Timar" išao, uvijek bi se svracao u kulu i u njoj bi ostao po više dana. Znamo, da je prijašnjeg vremena bilo: „Ko jaci, taj kobaci". Malo pomalo izliže se knezu Ratku sve iz ruku, samo mu osta selo „Ratkovo", za što su stanovnici istog sela više puta na velike muke udarali, ama ipak se pomocu dobrih duša junacki održaše, pa i dandanas imadu svoju vlastitu zemlju, kao ostavštinu iza kneza Ratka. Crkva u „Ratkovu" i dandanas postoji na vrlo lijepom i romanticnom mjestu (vidi „Bos. Her. Istocnik" od 1890. II. sveska), a crkva u selu „Obrovcu" pokraj kule bila je po narodnom pripovijedanju nazad 200 god. — Pripovijedaju, da ju je voda potopila, a to je po pripovijedanju ovako bilo: „Na jugoistocnoj strani od kule u daljini od jedan sahat, a na desnoj obali rjecice „Gomjonice", od pomenute rjecice udaljeno 4—5 koracaji u selu „Kmecanima", nalazi se starodrevna srpskopravoslavna sv. obitelj „Gomjonica", koja je ime dobila po rjecici „Gomjonici". Sv. obitelj „Gomjonica" leži u jako lijepoj i romanticnoj dolini. Taje dolina opkoljena: s istocne strane planinom „Medenjakom", s južne vodom „Matavazom" i planinom „Strmcem", sa zapadne strane planinom „Kikom" i rjecicom „Gomjonicom". Po narodnom pripovijedanju ova sv. obitelj zadužbina je carice Mare sultanke (za Muratom II.), šceri Ðurda Smederevca, koju nazvaše „KalaMarija". Ovaj manastir prilicno je imucan, makar je dosta zla i zuluma preko sebe premetnuo (vidi „Dab. B. Ist." od 1889. broj 2., 3., 19. i 20.). Više pomenutog manastira na istocnoj strani bio je manastirski ribnjak na rjecici „Matavazu", koja se saljeva u „Gomjonicu" u selu „Kmecanima": Taj ribnjak provali se i potopi najprije manastir i mnoge kuce oko „Matavaza" i pokraj „Gomjonice", a onda kulu, crkvu kraj kule i kavurski majdan (tako ga narod zvaše). Manastir se poslije opet popravi, ama tada odnese voda manastirske tapije, pa poslije pade u turske ruke, pa i dandanas je na zemljištu age muhamedovca. Crkva i majdan kavurski nikad se više ne popraviše. Eto toliko po narodnom predanju o kuli, a ti štovani citaoce sudi kako hoceš. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.