Na zapadnom kraju sela Staro selo (malo seoce od 33 kuce sa žiteljstvom s vece strane muhamedovskim) u kotaru jajackom, prostire se staro groblje s velikim brojem nadgrobnih kamenova na oblik sredovjecnih stecaka i ploca. To se groblje, kome ovdje prilažemo sliku, polagano uspinje po zapadnoj strani nekog brežuljka, a pricinja ti se kao dobro uzgojen vocnjak, jer je izmecu vadgrobnih spomenika zasadeno vocaka svake vrste. Mir i tšpina spustila se na to pokojište, u koju samo po koji put zapadnjak ili sjevero-zapadnjak zanese prijatni šum brze rijeke Vrbasa, što onuda dolom juri. Po broju i krasoti nadgrobnih spomenika može se ova nekropola slobodno ubrojiti medu najljepša sredovjecna groblja u Bosni i Hercegovini. Nadamo se, da ce nam iz ove nekropole pridoci još po gdje koji prilog za naše svrhe; ovaj put cemo da opišemo dva stecka, koji zaslužuju kako mislimo osobitu pažnju. Netom korakneš u groblje, opaziceš dva stecka, koji su oblikom i velicinom nadmašili ostalo golemo nadgrobno kamenje. Pridodane ovdje slike prikazuju nam ta dva, prema istoku obrnuta nadgrobna kamena, koja su oba položena na golemim kamenitim plocama. Na manjem (slika 2.) vida se na strani, obrnutoj kjugu, u okviru od vijugastih crta, podoba konjanika ili jahacice; jedan covjek (u dnu slike) vodi konja, a za konjem stupa covjek sa šeširom na glavi. Figure su dosta plitko usjecene i cini se, da ih je kroz tolike vijekove istrošila kiša i pomrzlica. Na istocnoj strani kamena usjecen je krst, a oko njega okvir u obliku isprepletenih crta. Ploca na kojoj je stecak smješten, položena je na zemlji, te dakle ne natkriva grobnicu. Drugi grob, koji za nas bez sumnje ima vecu vrijednost, sastoji se od zidane grobnice, kako nam to predocuje dodani presjek po dužini (slika 3.). Grobnica pokrivena je plocom, nad ovom je naslagan tavan kamenja, a ovaj je opet pritisla 35 cm. debela ploca, nad kojom se je uzdigao stecak. Grobnica je duga 190 cm., široka 105 cm. a visoka 103 cm. Sudeci po širini rekli bismo, da su u tu grobnicu sahranjena dva pokojnika. Ulaz u grobnicu (kod k) pravilno je .ozidan u obliku vrata i valjda je bio nekoc zatvoren kamenitom plocom; sada je zasut zemljom. Od tog je stecka na strani, okrenutoj k zapadu (kod tacke a) jedan komad odbijen; taj komad leži na zemlji izmedu ovog i onog prije opisanog stecka. Na južnoj strani ima natpis, od kojeg je g. nadmjernik Svoboda prošle jeseni priredio i zemaljskom muzeju predao veoma lijep snimak. On je i u drugim zgodama vec lijepo potpomogao naš rad, pa neka mu je ovom prilikom na svemu i sadašnjem i dojakošnjem izrecena usrdna blagodarnost. Grobnica, koju pokriva ovaj natpisom obilježeni stecak, vec je tri puta otvarana. Na mjestu b otvorena je prvi put, ocevidno vrlo davno; otvor opet zatrpaše neuredno nasla 1 ganim kamenjem. Drugi je put otvoriše na mjestu, koje se nalazi nasuprot od tacke b, pa se ovuda i danas ulazi u grobnicu. I u najnovije doba pokušaše da je otvore i u tu cijelj probiše zid na mjestu c. U narodu održala se ova tradicija. Od prilike prije 60 godina, vele, da je u Staro selo naišao neki stranac, koji je po nekakom starom pismu tražio ovu grobnicu. Stanovnici Starog sela misle, da je taj stranac bio Dalmatinac. Ovaj stranac otvorio je grob s kmetom S t o j jom Cutilom — valjda sa sjeverne strane, pa vele, da je u grobnici našao srebrnih šipki do 70 oka, te Stoju Cutilu obecao, da ce ih prodati pa onda ono što dobije pošteno s njime podijeliti. Stranac ode i više se ne vrati. Vele, da se je vaktile u nekoj pukotini ovog stecka našla zlatna minduša. To je navelo gospodara one zemlje, što se uokolo hvata groblja, nekog agu Vajzovica iz Donjeg Vakufa, te je pomislio, da je taj kamen iznutra šupalj, pa da je u njem sakriven zlatan nakit. Odluci dakle, da kamen razbije, te u toj namjeri odbije onaj komad, što ga gore spo I menusmo. Ali kad se je uvjerio, da kamen nije šupalj, ostavi se — srecom — daljeg razbijanja, Tade Boraja, sadašnji kmet na cifluku, što se hvata groblja, upotrebljavao je grobnicu pod steckom kroz više godina za cuvanje krtole. Ali otkad mu dokazaše, da su tu nekoc pocivali mrtvaci, okanio se upotrebljavanja te prostorije za svoju krtolu, možda iz pijeteta, ali bice prije od straha. Po snimku, što ga je priredio g. Svoboda, prirecen je faksimile natpisa što sa pokazuje slika 4. na strani 52. Naš vrijedni saradnik, gosp. dvorski savjetnik profesor Dr. V. Jagic, kome poslasmo ovaj faksimile, rece nam svoje mnijenje o tom natpisu. Na velikoj dobroti mi mu najuljudnije blagodarimo. Evo tog mnijenja: „U svemu je natpis veoma znamenit i svakako relativno vrlo star; ipak se ne bih usudio nagadati o vremenu, kada je postao, tek samo od prilike stavio bih ga u XV.—XVI. vijek. Potanje ispitivanje lokalne povijesti moglo bi nas navesti na pravac, po kome bi se stvar dala iz bližega ustanoviti. Razmatrajuci pojedinosti, priznacemo, da se iznad i (u rijeci ne vidi znaka, ali to pisme je manje nacinjeno neg druga slova, pa bih ja po tome sudio, da ako i nema prijecke povrh njega, a ono se je isprva stalno mislilo naciniti je. Poslije amtn (gdje nc ne vidim posve jasno, narocito za ne mogu razabrati, da li je uz n prislonjeno ili ne), cini mi se prostor za dva pismena nešto prevelik, te sudim, da treba citati se e dakle: se e kalš Radoica Kilica. Time bi prva recenica bila dovršena. Može biti da se varam, ali po fotografiji mislim da cisto i jasno stoji kalš (slova a, i, i u svezi) dakle klmi a ne kalš. Prijecka doduše nije sasvim horizontalna, nego desno ponešto spuštena, ali nije ni iz daleka onako kosa kao u obicnog pismena n. Da postavimo n, onda bismo iza njega morali tražiti (i to svjedoci, dajekamen stariji od 17.—18. vijeka), ali od toga ne mogu ništa da razaberem. Reci 2. 3. 4. inace su jasni, samo valja paziti na svršetak treceg retka, ondje ne može biti si kami. Ovdje se vrlo preporucuje oblik kalink (kao akuzativ od nominativa kalm) i bilo bi to sasvim po pravoj deklinaciji starog jezika. Istina, može bez sumnje i da stoji kalš kao